Od objava na društvenim mrežama do torbice koja je postala hit na Instagramu
Kao studentica odnosa s javnošću, često analiziram kampanje koje uspješno privlače pažnju javnosti. Međutim, tek sam tijekom putovanja u Škotsku shvatila koliko kvalitetan PR i snažna prisutnost na društvenim mrežama mogu utjecati na odluke potrošača.
Slika: autorski rad
Kada preporuke korisnika postanu najbolja reklama
Tijekom planiranja putovanja u Edinburgh, istraživala sam preporuke za autentična iskustva koja nadilaze uobičajene turističke aktivnosti. U tom sam razdoblju počela primjećivati objave, fotografije i videozapise korisnika koji su posjetili radionicu u kojoj posjetitelji izrađuju vlastitu torbicu od tvida. Privukao me nije tradicionalni oglas, već sadržaj koji su dijelili zadovoljni sudionici. Njihove objave odavale su spontanost, iskrenost i inspiraciju.
Ovo predstavlja izvrstan primjer uspješnog PR-a. Umjesto agresivne promocije, brend je osmislio iskustvo koje sudionici žele podijeliti sa svojom publikom. Pozitivne preporuke, fotografije unikatnih torbica i brojni Instagram Reelsi učinili su ovu radionicu nezaobilaznom postajom tijekom mog putovanja.
Iskustvo koje spaja tradiciju i kreativnost
Po dolasku u radionicu odmah sam uočila razloge njezine popularnosti. Tijekom jednosatnog kreativnog procesa birala sam boju torbice, uzorak poznatog škotskog tvida, remen i detalje, a potom sam uz podršku mentora izradila svoj jedinstveni modni dodatak. Cjelokupno iskustvo predstavljalo je spoj škotske tradicije, kreativnosti i suvremenog turizma.
Najzanimljivije je što torbica nije ostala samo uspomena s putovanja. Nakon što sam fotografije podijelila na Instagramu, reakcije su bile iznenađujuće pozitivne. Prijatelji i pratitelji odmah su počeli pitati gdje sam je nabavila, a nekoliko njih kasnije je dodalo radionicu na vlastitu listu mjesta za posjetiti u Škotskoj.
Slika: autorski rad
Ovo iskustvo pokazalo mi je da suvremeni odnosi s javnošću nadilaze klasičnu promociju proizvoda i temelje se na stvaranju doživljaja koje ljudi žele samostalno promovirati. Kombinacija autentičnog iskustva, kvalitetnog proizvoda i snažne prisutnosti na društvenim mrežama stvara priču koja nadilazi samu destinaciju. Zbog toga je moja škotska torbica postala više od suvenira; postala je uspomena koju rado dijelim s drugima.
Utakmica traje 90 minuta, ali emocije koje izaziva kod navijača mogu trajati danima, tjednima pa čak i godinama. Sport je za većinu ljudi mnogo više od rezultata i statistike na kraju utakmice i baš zato sportski PR ima jedinstvenu moć – tu je i koristi se da gradi osjećaje, pripadnost i povezanost koja je dugoročna, a ne da s javnošću komunicira samo kroz informacije.
Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi
Emocije kao temelj sportske komunikacije
Sport se temelji na emocijama i strasti prema klubu ili reprezentaciji, za razliku od nekih drugih industrija. Razlog zašto navijači navijaju za određeni klub nije samo zato što je uspješan u nekom natjecanju, nego zbog osjećaja zajedništva i pripadnosti, tradicije i vlastitog identiteta. Uloga sportskog PR-a je da prepozna emocionalnu povezanost navijača s klubom i iskoristi je za stvaranje priča koje nadilaze terene na kojem se igra 90 minuta. Publika će se povezati na osobnoj razini u onim situacijama kada klub podijeli priču o mladom igraču koji je prošao sve uzrasne kategorije ili kada sportaš otvoreno govori o izazovima koje je morao savladati. To su priče koje stvaraju povjerenje i odnos kod navijača.
Snaga zajednice
Navijanje nije individualno iskustvo. Ono okuplja ljude različitih generacija, zanimanja i životnih priča. Sportski PR ima važnu ulogu u jačanju tog osjećaja zajedništva kroz društvene mreže, događanja i komunikacijske kampanje.
Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi
Danas navijači žele biti dio priče, a ne samo promatrači. Kroz interakciju s klubovima i sportašima dobivaju priliku izraziti svoje mišljenje, podijeliti emocije i aktivno sudjelovati u stvaranju sportskog identiteta.
Priče koje ostaju nakon utakmice
Priče su one koje ostaju i kada se velikih pobjeda i poraza više gotovo nitko ne sjeća. Uspješan sportski PR upravo zato ne prestaje objavom rezultata utakmice, već stvara priču koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost kluba ili sportaša. Navijači su ti koji pamte trenutke, povratke igrača na teren nakon ozbiljnijih ozljeda i humanitarnih akcija koje su pokrenuli sportaši koje cijene ili klubovi za koje navijaju. To su sadržaji koji stvaraju emocije koje traju mnogo dulje od 90 minuta.
Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi
Više od igre
Sport predstavlja dio našeg identiteta i povezanosti s klubom, gradom ili državom iz koje dolazimo i to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg navijamo više od 90 minuta. Uloga sportskog PR-a je da povezanost pretvori u odnos koji je trajan i koji se temelji na emocijama, povjerenju i zajedničkim vrijednostima. Utakmica prestaje biti samo događaj i postaje iskustvo koje se pamti i živi dugo nakon posljednjeg zvižduka upravo onda kada komunikacija uspije probuditi osjećaje.
Malonogometni turnir Solin prerastao je sportsko natjecanje i postao jedan od najprepoznatljivijih ljetnih događaja u Dalmaciji
Osobna galerija
U vremenu kada se često govori o tome kako se ljudi sve manje druže uživo, postoje događaji koji pokazuju da zajedništvo i dalje ima posebno mjesto u našim životima. Jedan od njih svakako je Malonogometni turnir Solin, koji je tijekom godina prerastao okvire običnog sportskog natjecanja i postao važan društveni događaj za cijelu lokalnu zajednicu.
Mjesto susreta svih generacija
Ove godine turnir se održava petu godinu zaredom na igralištu Arapovac u Solinu, a interes za sudjelovanje ponovno je nadmašio očekivanja. Više od 70 prijavljenih ekipa potvrđuje kako je riječ o događaju koji iz godine u godinu privlači sve veći broj sportaša, rekreativaca i ljubitelja nogometa.
No, ono što ovaj turnir čini posebnim nije samo broj ekipa ili sportski rezultati. Turnir okuplja različite generacije, od najmlađih navijača do veterana koji svojim nastupima pokazuju da ljubav prema nogometu ne poznaje godine. Upravo je veteranski dio turnira dodatno obogatio program i stvorio priliku za susrete nekadašnjih suigrača i sportskih prijatelja.
Kada sport povezuje zajednicu
Tijekom natjecanja igralište postaje mjesto susreta obitelji, prijatelja i svih onih koji žele provesti večer u ugodnoj atmosferi. Uz sportska uzbuđenja, posjetitelji imaju priliku uživati u druženju, navijanju i sadržajima koji turnir pretvaraju u pravi ljetni događaj za cijeli grad.
Veliku ulogu u uspjehu turnira imaju brojni partneri i sponzori koji prepoznaju njegov značaj za lokalnu zajednicu. Njihova podrška omogućava kvalitetniju organizaciju, bogatiji program i stvaranje pozitivnog okruženja koje promiče sport, zdrav način života i zajedništvo.
Pobjednik je cijeli grad
Malonogometni turnir Solin tako nije samo natjecanje za pehare i medalje. On predstavlja mjesto gdje nastaju nova prijateljstva, obnavljaju se stara poznanstva i stvaraju uspomene koje ostaju dugo nakon posljednjeg sučevog zvižduka.
Dok lopta i ove godine putuje terenom Arapovca, jedno je sigurno -pobjednici nisu samo ekipe koje osvoje turnir, već cijela zajednica koja se ponovno okupila oko sporta, druženja i zajedničkih vrijednosti
Zanate li onaj osjećaj kad napokon dođe proljeće u Zagreb i odjednom se sve promijeni.
Službeno nije to proglašeno u Narodnim Novinama, ali svi znamo da postoji onaj trenutak kada se grad prebaci iz zimskog sivila u proljetni način rada. Izlaskom sunca, sve one jakne, kapute i čizme strpamo na dno ormara, a mi se na kavama selimo po terasama kafića i ostalih ugostiteljskih objekata, ljudi se počnu ponašati kao da im u mozgu zvoni mali romantika alarm.
I tako sa prvim bubama koje se migolje van svojih čahura pojave se i one druge, „ bube u glavama ljudi“.
I znate kako ono ide, odjedanput svi gledaju nekoga malo duže nego inače. Netko se smije SMS-u na mobitelu kao da je upravo dobio stipendiju života. Netko „ slučajno“ prolazi ulicom tri puta dnevno. Netko se uređuje za predavanje kao za dodjelu Oscara, a ne za kolegij u 18.50.
Zagrebačko proljeće ima taj neki čudni efekt. Grad postaje velika otvorena pozornica za male ljubavne nesporazume, zgode i nezgode, slučajne susrete i poglede koji traju pola sekunde duže nego što bi trebali.
I odjednom kava više nije samo kava
Kava u zimi znači preživljavanje, pijemo je da se razbudimo, ugrijemo i nekako izdržimo dan. Ali s proljećem ta kava dobiva potpuno jednu novu funkciju. Postaje društveni događaj, izlika, poziv, test, i počesto možda početak nečeg nama jako važnog.
„ Idemo na kavu“ s proljećem to više nije samo pitanje, to može značiti puno više nego mislimo isprve. To je ono neizrečeno poput možda, sviđaš mi se, dosadno mi je, želim ići u šetnju, treba mi zraka, ne mogu biti u četiri zida, hm možda nešto bude a možda i ne bude, tko zna ali idemo vidjeti.
Zagrebačke terase, parkovi i vrtovi postanu s proljećem, pravi mali komunikacijski punktovi. Netko sijedi opušteno, ali zapravo sve prati i snima. Netko glumi da ne gleda, ali gleda i gleda. Netko priča o faksu, a zapravo pokušava shvatiti je li ovo prijateljska kava ili je možda na tragu nečega šta će dobiti mogući nastavak.
Iz PR kuta proljetna kava odličan je primjer neverbalne komunikacije. Jer ponekad je lakše a i više se kaže na način kako netko drži tu šalicu kave, nego oni nezgrapni razgovori zar ne?.
Studenti i proljeće
Studenti su posebna kategorija, tijekom zime svi izgledamo kao da nas je pregazio vlak, ili bolje rečeno, kao onaj popunjeni svakodnevni raspored, seminari i apsolutni nedostatak vitamina D. a onda s proljećem na vratima sve se nešto promijeni i odjednom se pojavi energija za sve, osim za ono što zaista treba napraviti.
Rad na seminaru čeka, neka čeka!. Idem šetati gradom to ne čeka, idem na svoju omiljenu terasu popiti kavu i vidjeti ljude. Grupni projekt kasni zbog nekog, ali kad se pojavi izgleda bolje i zanimljivije nego ona prezentacija šta ju je trebalo poslati odavno.
Proljeće zna studentima stvoriti lažan osjećaj da imamo vremena na pretek. Sunce sija, ljudi vani, Zagreb izgleda ljepše, a obaveze se čine manje hitnima. I onda nas pogodi podsjetnik iz kalendara da su rokovi blizu, i da ove blogove treba ispisati do kraja i shvatimo da romantika ne piše seminare sama.
Ljubav, algoritmi i slučajni susreti
Nekad smo se upoznavali u klubu na koncertima barovima ili drugi put susret, ako se dogodi treći pada dogovor idemo na kavu. A danas to upoznavanje radimo slično ili preko aplikacija.
Storyja, likova i onog čudnog trenutka kad shvatimo da netko gleda naš story odmah nakon objave, pa se mi pravimo da to ništa ne znači.
Ali u proljeće i digitalna komunikacija dobije svoju temperaturu, poruke su brže intenzivnije.
Emoji se koriste hrabrije. Srce više nije samo reakcija već i potencijalna strategija. A onaj „haha „ u poruci može se analizirati duže nego rezultati izbora.
Skloni smo s proljećem vidjeti i znakove koji možda i nisu tu samo zbog nas već želimo da nam nešto znače. Netko nas je pogledao? Znak: Netko lajka našu objavu? Znak. Netko je sjeo blizu nas u tramvaju? Svemir šalje poruku.
Proljeće ne mari za realnost. Proljeće voli radost i zaplet.
Zagreb zna u proljeće izgledati kao mala kulisa za ljubavne početke. Zrinjevac, Cvjetni, Tkalča, parkovi i terase, klupe i tramvaji i sve one male lijepe stvari koje život čine boljim.
I kad bi trebala PR kampanja za Zagreb u proljeće, slogan bi bio, „ Dođi po kavu, ostani zbog pogleda“ jer baš tako nekako i funkcionira. Ljudi izađu zbog sunca, ostanu zbog mogućnosti da se nešto dogodi. Te bube u glavi nas natjeraju da se uredimo, izađemo, nasmijemo, pošaljemo poruku, sjednemo na kavu i pogledamo ljude oko sebe.
Proljeće u Zagrebu donese gužve na terasama i posebnu kolektivnu zbunjenost koju zovemo ljubav, simpatija ili jednostavno bube u glavi.
I neka buba u glavi, nisu one uopće loše, neke nas natjeraju da se nasmijemo da izađemo iz rutine i možda nekome kažemo nešto što smo cijelu zimu odgađali.
U posljednjih nekoliko godina TikTok je postao jedna od najutjecajnijih društvenih mreža na svijetu. Ono što je nekada bila aplikacija za kratke zabavne videe danas je važan alat za komunikaciju brendova, organizacija i javnih osoba. Upravo zbog toga TikTok ima veliku ulogu u modernom PR-u.
Glavna prednost TikToka je brzina širenja sadržaja. Jedan video može u samo nekoliko sati dosegnuti milijune ljudi bez velikog budžeta za oglašavanje. To omogućava manjim brendovima i organizacijama da postanu vidljivi i konkuriraju velikim kompanijama. U PR-u je vidljivost izuzetno važna jer direktno utječe na prepoznatljivost i reputaciju.
TikTok također omogućava autentičniju komunikaciju s publikom. Za razliku od tradicionalnih reklama, korisnici na TikToku više vole spontan i iskren sadržaj. Ljudi žele vidjeti stvarne zaposlenike, događaje iza kulisa i prirodnu komunikaciju. Na taj način brendovi stvaraju bliži odnos s publikom i grade povjerenje, što je jedan od glavnih ciljeva odnosa s javnošću.
Veliku ulogu imaju i influenceri. Suradnja s TikTok kreatorima danas je važan dio PR strategije mnogih kompanija. Influenceri mogu približiti proizvod ili poruku publici na zanimljiv i jednostavan način. Njihove preporuke često djeluju uvjerljivije od klasičnih reklama jer publika ima osjećaj osobne povezanosti s kreatorima sadržaja.
Osim promocije, TikTok je važan i u kriznoj komunikaciji. Brendovi mogu brzo reagirati na negativne komentare, objasniti situaciju i pokazati transparentnost. U današnjem digitalnom svijetu brzina reakcije često odlučuje kako će javnost doživjeti neku kompaniju ili organizaciju.
Može se zaključiti da TikTok više nije samo platforma za zabavu. On je postao snažan komunikacijski alat koji modernom PR-u omogućava veću vidljivost, direktnu komunikaciju s publikom i brže širenje poruka.
Kad „eco“ ostane samo riječ, a ne stvarna vrijednost
Slika generirana putem AI
Današnji, takozvani Instagram život mora izgledati savršeno. Baš kao i proizvodi na policama, sve djeluje beprijekorno, održivo i „eco friendly“. Prirodno, ekološko, održivo pojmovi su koje danas susrećemo na svakom koraku. Ambalaža u zemljanim tonovima, matcha umjesto klasične kave, riječi kao što su „eco“, „green“, „sustainable“ su na svakome koraku. Sve više ljudi obraća pažnju na ono što kupuju i troši te želi donositi odgovornije odluke za okoliš..
Ali koja je zapravo prava slika? Tko od nas točno može reći da je sve to „eco“, reciklirano i dovoljno green za naše životne potrebe.
Tek kada okrenemo proizvod i pročitamo ono što piše sitnim slovima, postaje jasno da stvarnost često ne odgovara slici koju nam brendovi poredstavljaju putem društvenih mreža. Informacije tada postanu nejasne i površne, a materijali zapravo nisu dovoljno održivi.
Upravo tada postaje jasno koliko je tanka granica između održivosti i grenwashinga.
U PR-u greenwashing se odnosi na situacije kada brendovi komuniciraju ekološku osviještenost, ali bez stvarne podloge u svojim praksama. Kada održivost postane dio komunikacije ali ne i prakse.
Takvih primjera nažalost na tržištu ima jako puno, u različitim industrijama. Brendovi koriste ambalažu koja je prirodna, komuniciraju male promjene kao velike prirodne iskorake i naglašavaju na održiv aspekt proizvoda. Nažalost to je sve komunikacija, koja ostaje samo tako u praksi vidimo nešto sasvim drugačije. I tada se gubi povjerenje, kupaca, pratitelja i onih ljudi koji zaista vjeruju u taj „eco“ proizvod.
Brendovi prelagano koriste pojmove kao što su održivost, ekologija i društvena odgovornost i tu dolazi do problema jer komunikacija ide brže od stvarnih pormjena.
Povjerenje publike se stvara godinama a može se izgubiti jako brzo i tu nastupa PR. PR ima ključnu ulogu, ne samo u oblikovanju poruka nego i u očuvanju integriteta brenda.
Održivost ne mora biti savršena već mora biti vjerodostojna i autentična. Publika ne očekuje savršenstvo, no očekuje iskrenost. Upravo zato autentičnost ostaje najvažniji element svake uspješne komunikacije.
Održivost ne mora biti savršena već mora biti vjerodostojna i autentična. Publika ne očekuje savršenstvo, no očekuje iskrenost. Upravo zato autentičnost ostaje najvažniji element svake uspješne komunikacije.
AI je ubrzao komunikaciju, ali ju je možda učinio hladnijom
U vremenu kada umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u svijet komunikacija, PR industrija prolazi kroz veliku transformaciju. Danas je moguće u svega nekoliko sekundi generirati priopćenje za medije, odgovor korisnicima ili objavu za društvene mreže. Komunikacija nikada nije bila brža ni dostupnija, no postavlja se pitanje – postaje li pritom sve manje ljudska?
Krizna komunikacija nije samo prijenos informacije
Krizna komunikacija oduvijek se temeljila na povjerenju, odgovornosti i empatiji. Kada dođe do nesreće, skandala ili javnog problema, publika ne traži savršeno sročenu rečenicu, već iskrenost i osjećaj da s druge strane postoji stvarna ljudska reakcija. Upravo tu suvremeni PR dolazi do najvećeg izazova.
Automatizirani odgovori i generičke isprike često djeluju hladno i bezosjećajno, kao unaprijed pripremljeni obrasci bez stvarnog razumijevanja situacije. U trenucima krize ljudi žele osjetiti emociju, odgovornost i autentičnost, a to je nešto što tehnologija još uvijek ne može u potpunosti zamijeniti.
Društvene mreže traže autentičnost
Društvene mreže dodatno su promijenile način na koji javnost doživljava komunikaciju. Platforme poput Tik Toka i Instagrama funkcioniraju u stvarnom vremenu, a publika vrlo brzo prepoznaje neiskrene ili umjetno konstruirane poruke. Jedna loše formulirana izjava ili emocionalno prazna reakcija može ozbiljno narušiti reputaciju brenda.
U svijetu u kojem informacije putuju brže nego ikada prije, autentičnost postaje važnija od savršene forme. Ljudi danas više vjeruju iskrenom tonu i ljudskoj pogrešci nego sterilnoj komunikaciji koja djeluje kao da ju je napisao algoritam.
Tehnologija može pomoći, ali ne može zamijeniti čovjeka
Iako umjetna inteligencija može pomoći u brzini, organizaciji i analizi komunikacije, empatija i emocionalna inteligencija i dalje ostaju isključivo ljudske osobine. Upravo zato uloga PR stručnjaka ne nestaje, nego postaje još važnija.
Tehnologija može oblikovati poruku, ali povjerenje i dalje gradi čovjek. U kriznim situacijama publika neće pamtiti koliko je odgovor bio brz, nego koliko je bio iskren i ljudski.
Kako DM i influenceri pretvaraju skrivene lokacije u globalne hit destinacije
Prošli tjedan proveo sam nekoliko dana u Palermu, gradu koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje na Instagram Reelsima i TikTok videima kao “skriveni mediteranski dragulj”. Upravo me to iskustvo navelo na razmišljanje o tome koliko društvene mreže danas oblikuju turističke trendove i koliko destinacijski PR ovisi o influencerima. Palermo je savršen primjer grada koji je od autentične, pomalo kaotične sicilijanske svakodnevice postao estetski ideal za digitalnu publiku željnu “autentičnih” putovanja.
Prije putovanja moj feed bio je prepun videa uskih ulica obasjanih toplim svjetlom, luksuznih rooftop terasa, savršeno aranžiranih cannola i kadrova lokalnih tržnica koje izgledaju gotovo filmski. Upravo je to snaga modernog turističkog PR-a – kroz influencere stvara emocionalnu privlačnost i osjećaj da određenu destinaciju moramo posjetiti odmah. Turističke zajednice i PR agencije danas pažljivo biraju kreatore sadržaja koji mogu manje razvikan grad pretvoriti u globalni trend. Palermo je očito prošao upravo taj proces. Nekada poznat uglavnom po svojoj povijesti i specifičnoj kulturi, danas se sve češće promovira kao nezaobilazna “Instagram destinacija”.
Gradovi poput Palerma
Ipak, boravak u gradu pokazao mi je i drugu stranu takve promocije. Na pojedinim lokacijama bilo je gotovo nemoguće fotografirati bez desetaka turista koji čekaju isti kadar koji su prethodno vidjeli na društvenim mrežama. Lokalne tržnice, koje bi trebale predstavljati autentičan dio života grada, često su djelovale kao scenografija prilagođena turistima. Upravo tu postaje vidljiv problem overtourisma – kada destinacija postane žrtva vlastite popularnosti. Gradovi poput Palerma dobivaju ekonomsku korist od povećanog broja posjetitelja, ali istovremeno gube dio svoje spontanosti i identiteta pod pritiskom masovnog turizma.
Posebno je zanimljiv odnos između autentičnosti i estetike na društvenim mrežama. Palermo na Instagramu izgleda gotovo savršeno: mirne ulice, romantični zalasci sunca i luksuzna mediteranska atmosfera. Stvarnost je ipak drukčija i mnogo kompleksnija – grad je živahan, bučan, prometan i ponekad kaotičan. Upravo ta nesavršenost daje mu karakter, ali ona često ostaje izvan kadra influencer kampanja. Problem nastaje kada turisti dolaze s nerealnim očekivanjima stvorenima kroz filtere i pažljivo montirane videe. Tada dolazi do razočaranja jer stvarni život destinacije ne može izgledati kao estetski uređena objava od petnaest sekundi.
Mislim da destinacijski PR danas nosi mnogo veću odgovornost nego prije. Influenceri i PR stručnjaci ne bi trebali stvarati samo vizualno privlačan sadržaj, nego i realističnu sliku destinacije koju promoviraju.
Palermo me upravo zbog svoje autentičnosti i energije oduševio više nego zbog “Instagram trenutaka”, ali pitanje je koliko će dugo grad moći zadržati taj identitet ako društvene mreže nastave pretvarati svaku lokalnu posebnost u globalni trend. Influencer marketing može uspješno promovirati turizam, ali bez odgovornog pristupa vrlo lako može uništiti upravo ono što destinaciju čini posebnom.
Izvor: nekadašnje karte za festival, slika iz privatnog albuma
Zašto na neke festivale kupujemo kartu i prije nego što znamo tko nastupa?
Nekada se na festivale išlo isključivo radi glazbe. Čekao se točan datum, line up dobra analiza svega i tek tada se kupovala karta. Danas je situacija znatno drugačija. Postoje festivali za koje se karta kupuje dok se ne zna apsolutno ništa. To su festivali kojima si vjeran iz godine u godinu. Publika ima povjerenje u događaj i zato se vraća.
KAD ISKUSTVO POSTANE VAŽNIJE OD PROGRAMA
Jedan od najboljih primjera tog fenomena u Hrvatskoj je INmusic festival. Festival koji je godinama na istom prostoru, ista energija i ista prepoznatljiva festivalska atmosfera na Jarunu. Iz godine u godinu novi izvođači, ali publika ostaje ista, to povjerenje koje imaju prema tom festivalu se ne može mjeriti. Jer ljudi ne kupuju samo kartu već kupuju iskustvo koje već poznaju. Osjećaj ljeta, druženja, spontanih razgovara, prve ljubavi, fotografije za cijeli život i sami taj osjećaj da su dio nečega većeg. Festivali više ne prodaju samo glazbu, prodaju ono puno više a to su emocije.
PR SE MJERI LOJALNOŠĆU PUBLIKE
Iz komunikacijske perspektive ovo je veliki uspjeh koji jedan takav događaj može postići. Događaj koji se odvija od 2006.godine i publika mu se stalno vraća, to je uspjeh komunikacije s publikom, povjerenje koje su izgradili i reputaciju koju ostavlja iza sebe.
. INmusic nije prolazan događaj, on je stvorio reputaciju i to je razlika između njega i ostalih događaja. Svaka fotografija s festivala, svaki story, video, preporuka prijatelju su nastavak komunikacije. I tada više publika nije samo posjetitelj ona postane ambasador brenda. Možda je ovo najveća promjena današnje event industrije jer više nije toliko bitno tko nastupa nego kakav osjećaj kupujemo. Na kraju dana mi zapravo kupujemo doživljaj.
Kada festival postane dovoljno snažan da publika vjeruje tom doživljaju i prije nego što zna detaljan program, onda je jasno da iza toga ne stoji samo dobra organizacija nego povjerenje i dobro izgrađena komunikacija.
Priznati sebi u četrdesetima da ti je pun kufer svega, načina na koji živiš, što radiš gdje se vidiš za dvadeset godina, prije ili kasnije pogodi svakog, pa tako i mene.
E pa to priznanje samom sebi se dogodilo meni, i uz donekle sređen život, posao, kakve takve OK prihode, mogućnosti za rast i tako dalje da ne nabrajam, moram priznati da me sve to nekako počelo gušiti i nije mi bilo dosta, nije me ispunjavalo.
Uz par pokušaja u ranoj mladosti odlaska na fakultet i nekog usavršavanja, nije me baš pogodilo onako kako bi to trebalo ići, nekim normalnim tokom.
Baš suprotno nisam naišao na ono nešto što bi me zadržalo i dalo mi motivaciju da nastavim dalje, uvijek odustajanje i vračanje na neki novi put ispočetka.
Dojadi vam to s vremenom i odustanete od takvih ideja uopće.
No eto jedno pijanstvo, podosta godina kasnije i na neki način oklada da li ja to mogu, kažem sebi idem ja u to pa što bilo da bilo. I odjednom riješim četvrti stupanj, položim državnu maturu i što sad, “men ovo je ozbiljno“, sad mogu upisati neki faks a ja se nisam ni pripremio za takvu realizaciju. Sve u meni govori da ne mogu, a sve u meni me viče da probam.
Nije dugo trebalo i u mjesec dana, shvatite da u jednom trenutku razgovarate s osobom na telefon koja vam objašnjava koji su uvjeti da se upišete na jedno Sveučilište točnije VERN’.
I da, upravo je ta osoba tako dobro odradila svoj posao iz komunikacija da me dobila na prvu, svojim promišljenim, toplim i preciznim informacijama na vrijeme, jednostavno mi nije dala pomisliti da je to u tom trenutku meni nemoguća misija.
Joj kad bi samo znala, da sam ja s druge strane telefona samo čekao da kaže nešto, samo da odustanem. Ali nisam i drago mi je da nisam, hvala Vam L. na tome.
Uz sve one neke početničke muke, ne znaš ovo raditi, ne znaš ono raditi, još ne znaš ni sam što hoćeš sa svim tim informacijama, evo me na trećoj godini studija Odnosa s javnošću i mediji i ne žalim ni za čim.
Klinci su cool, studentski život odličan, koncept faksa je po mome nekom guštu, ima nas i podosta starijih tako da su moje iluzije o nekom dobu kad trebate studirati odavno razbijene. Ono što želim reći ovim člankom, je da ona poznat uzrečica „nikad nije kasno „zaista vrijedi, eto barem u mom slučaju.
Pa ako vas ima koji se premišljate, tražite ili još uvijek želite krenuti na studij, usudite se pokušati, bar znate da ste probali.
