Kategorija: Content

Kategorije
Content digitalno doba Društvene mreže Emocije fake news generacije PR svijet

Zašto se loše vijesti šire brže od dobrih?

slika preuzeta s interneta

Otvorimo bilo koji portal ili društvenu mrežu. Velika je vjerojatnost da će nas prvo dočekati naslov o prometnoj nesreći, sukobu, političkoj aferi ili nekoj drugoj negativnoj priči. Dobre vijesti postoje, ali kao da se puno teže probijaju do publike. Zašto je to tako?

Odgovor se djelomično krije u nama. Ljudi su oduvijek više pažnje posvećivali potencijalnoj opasnosti nego pozitivnim događajima. To je način na koji naš mozak funkcionira. Negativne informacije lakše privuku pažnju, duže ih pamtimo i češće ih dijelimo s drugima. Upravo zato vijest o skandalu često obiđe internet brže nego priča o nečijem uspjehu ili humanitarnoj akciji.

Svoju ulogu imaju i društvene mreže. Algoritmi vrlo brzo prepoznaju sadržaj koji izaziva reakcije, bilo da je riječ o ljutnji, šoku ili raspravi. Što više komentara i dijeljenja neka objava dobije, to će je vidjeti više ljudi. Na kraju se stvara začarani krug u kojem negativan sadržaj dobiva sve veću vidljivost, a pozitivne priče ostaju u drugom planu.

To posebno dolazi do izražaja u odnosima s javnošću. Jedna pogreška tvrtke ili javne osobe može u nekoliko sati postati glavna tema na internetu. Istovremeno, godine kvalitetnog rada i pozitivnih projekata često ostanu gotovo neprimijećene. Upravo zato je izgradnja povjerenja dugotrajan proces, dok se ugled može narušiti u vrlo kratkom vremenu.

Ipak, odgovornost nije samo na medijima ili algoritmima. Svaki put kada nešto podijelimo, komentiramo ili otvorimo određeni članak, zapravo šaljemo poruku kakav sadržaj želimo gledati. Ako najviše pažnje dajemo negativnim vijestima, nije iznenađujuće da ih dobivamo sve više.

To, naravno, ne znači da loše vijesti treba skrivati. Javnost ima pravo biti informirana o važnim događajima. Problem nastaje kada negativne priče potpuno zasjene one koje mogu inspirirati, potaknuti promjene ili pokazati da se oko nas događaju i dobre stvari.

Možda upravo zato ponekad imamo osjećaj da živimo u svijetu u kojem se događa samo nešto loše. A stvarnost je ipak malo drugačija. Svakoga dana netko pokrene humanitarnu akciju, pomogne nepoznatoj osobi ili ostvari uspjeh vrijedan pažnje. Takve priče postoje, samo se do njih ponekad treba malo više potruditi doći.

Možda ne možemo promijeniti način na koji algoritmi funkcioniraju, ali možemo promijeniti vlastite navike. Ponekad je dovoljno zastati i zapitati se što ćemo podijeliti dalje. Hoće li to biti još jedna vijest koja širi strah i ljutnju ili priča koja nekoga može motivirati, nasmijati ili vratiti vjeru da dobrih ljudi i dobrih vijesti ipak ima više nego što mislimo.

Urednica: Josipa Jerković

Kategorije
Brand Content digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže mediji

Kako društvene mreže mijenjaju odnose s javnošću?

Komunikacija više nikada neće biti ista

Prije samo nekoliko desetljeća odnosi s javnošću uglavnom su se temeljili na priopćenjima za medije, konferencijama za novinare i intervjuima u tradicionalnim medijima. Danas je situacija potpuno drugačija. Društvene mreže promijenile su način na koji organizacije komuniciraju sa svojim korisnicima, zaposlenicima i širom javnošću. Informacije putuju brže nego ikad prije, a svatko tko ima pristup internetu može u nekoliko sekundi podijeliti svoje mišljenje s tisućama ljudi.

Upravo zbog toga odnosi s javnošću postali su dinamičniji nego ikad. Organizacije više nisu jedini izvor informacija o sebi, već svakodnevno sudjeluju u razgovorima koje vode njihovi korisnici. To znači da više nije dovoljno samo poslati priopćenje medijima – potrebno je aktivno pratiti što se govori na društvenim mrežama i biti spreman na brzu reakciju.

Od jednosmjerne prema dvosmjernoj komunikaciji

Jedna od najvećih promjena koju su donijele društvene mreže jest mogućnost izravne komunikacije s publikom. Nekada su organizacije uglavnom slale poruke javnosti putem medija, dok danas korisnici mogu odmah postaviti pitanje, ostaviti komentar ili izraziti svoje nezadovoljstvo.

Takva komunikacija ima brojne prednosti. Tvrtke mogu brže odgovarati na upite, dobiti povratne informacije o svojim proizvodima ili uslugama te bolje razumjeti potrebe svojih korisnika. Istovremeno, otvorena komunikacija pomaže u izgradnji povjerenja jer publika vidi da organizacija sluša i uvažava mišljenje svojih pratitelja.

S druge strane, takav način komunikacije nosi i veću odgovornost. Svaki odgovor, komentar ili objava mogu utjecati na reputaciju organizacije, zbog čega je potrebno pažljivo birati način komunikacije.

Brzina je postala presudna

Ako postoji jedna riječ koja najbolje opisuje komunikaciju na društvenim mrežama, onda je to brzina. Vijest koja se pojavi ujutro može već nekoliko sati kasnije postati glavna tema na portalima i društvenim mrežama.

Zbog toga PR stručnjaci danas moraju neprestano pratiti što se događa. Ako organizacija predugo čeka s odgovorom, postoji velika mogućnost da će se proširiti netočne informacije ili nagađanja koja će kasnije biti teško ispraviti.

Brza reakcija ne znači da treba objaviti prvu informaciju bez provjere. Važno je pronaći ravnotežu između točnosti i pravovremenosti. U mnogim situacijama dovoljno je potvrditi da je organizacija upoznata s problemom i da radi na njegovom rješavanju.

Svaka objava gradi ili narušava ugled

Na društvenim mrežama nije važna samo velika kampanja ili važna objava. Često upravo svakodnevna komunikacija oblikuje mišljenje javnosti o nekoj organizaciji.

Način na koji odgovaramo na komentare, rješavamo pritužbe ili zahvaljujemo korisnicima može ostaviti snažan dojam. Ljudi danas očekuju ljubaznost, iskrenost i profesionalnost, bez obzira na to razgovaraju li s velikom međunarodnom kompanijom ili malim lokalnim poduzećem.

Posebno je zanimljivo što korisnici vrlo brzo prepoznaju kada komunikacija djeluje neprirodno ili kada organizacija koristi unaprijed pripremljene odgovore za svaku situaciju. Upravo zato je autentičnost postala jedna od najvažnijih vrijednosti digitalne komunikacije.

Društvene mreže mogu stvoriti, ali i uništiti reputaciju

Koliko god društvene mreže bile koristan alat za promociju, jednako tako mogu predstavljati veliki izazov. Dovoljna je jedna nespretna objava ili loše riješena pritužba korisnika da izazove veliki broj negativnih reakcija.

Takve situacije pokazuju koliko su odnosi s javnošću danas povezani s upravljanjem reputacijom. Organizacije moraju biti spremne priznati pogrešku, objasniti što se dogodilo i ponuditi rješenje problema. Pokušaj ignoriranja kritika ili brisanja komentara često izaziva još veće nezadovoljstvo.

Upravo zbog toga uspješne organizacije ulažu u praćenje društvenih mreža i edukaciju zaposlenika koji komuniciraju s korisnicima.

Svaka platforma ima svoju publiku

Jedna od čestih pogrešaka jest objavljivanje istog sadržaja na svim društvenim mrežama. Iako se na prvi pogled čini praktičnim, svaka platforma ima svoju publiku i način komunikacije.

Instagram je prvenstveno usmjeren na fotografije i kratke videozapise koji privlače pažnju vizualnim sadržajem. TikTok se temelji na kreativnim i zabavnim videima koji često prate aktualne trendove. LinkedIn je namijenjen profesionalnoj komunikaciji i poslovnim temama, dok Facebook i dalje ima važnu ulogu u povezivanju različitih generacija korisnika.

Zbog toga uspješni PR stručnjaci prilagođavaju sadržaj svakoj platformi umjesto da koriste isti pristup za sve.

Analitika omogućuje bolje odluke

Jedna od velikih prednosti digitalne komunikacije jest mogućnost praćenja rezultata gotovo u stvarnom vremenu. Organizacije danas mogu vidjeti koliko je ljudi pogledalo objavu, koliko ih je reagiralo, podijelilo sadržaj ili posjetilo internetsku stranicu.

Takvi podaci pomažu u planiranju budućih kampanja jer pokazuju kakav sadržaj publika smatra zanimljivim. Međutim, važno je ne usredotočiti se isključivo na broj lajkova ili pregleda. Puno je važnije razumjeti kakvu je reakciju određena objava izazvala i je li pomogla u ostvarivanju komunikacijskih ciljeva.

Budućnost odnosa s javnošću bit će sve digitalnija

Tehnologija se neprestano razvija, a s njom se mijenjaju i navike korisnika. Novi formati sadržaja, umjetna inteligencija i sve veća važnost video komunikacije dodatno će promijeniti način na koji organizacije komuniciraju s javnošću.

Bez obzira na nove trendove, jedna stvar ostaje ista – ljudi žele iskrenu i kvalitetnu komunikaciju. Tehnologija može olakšati posao, ali ne može zamijeniti povjerenje koje organizacija gradi kroz dugoročan odnos sa svojom publikom.

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže Emocije Fotografija hrana i piće Imidž Keep up komunikacijske vještine

Storytelling u PR-u i zašto ljudi pamte priče, a ne reklame

Dobra priča uvijek pronađe put do publike

Svaki dan susrećemo se s velikim brojem reklama. Dok pregledavamo društvene mreže, gledamo televiziju ili čitamo portale, gotovo je nemoguće izbjeći promotivne poruke. Većinu njih zaboravimo nekoliko sekundi nakon što ih vidimo, ali neke kampanje ostanu nam u sjećanju godinama. Razlog tome najčešće nije vrhunski slogan ili veliki budžet, nego dobra priča.

Upravo zato storytelling posljednjih godina zauzima sve važnije mjesto u odnosima s javnošću. Ljudi se lakše povezuju s emocijama nego s činjenicama, a dobra priča može prenijeti poruku na način koji je prirodan, zanimljiv i uvjerljiv. Umjesto da publici govorimo zašto je neki proizvod ili organizacija najbolji, puno je učinkovitije pokazati kako su nekome promijenili život ili riješili određeni problem.

Kao student odnosa s javnošću često primjećujem da najbolje kampanje nisu nužno one koje imaju najveći budžet, već one koje uspiju ispričati priču u kojoj se ljudi mogu prepoznati.

Ljudi vole priče jer bude emocije

Još od djetinjstva učimo kroz priče. Bajke, filmovi, knjige i osobna iskustva ostavljaju mnogo jači dojam od pukih informacija. Isto vrijedi i u komunikaciji brendova.

Kada neka tvrtka samo nabraja karakteristike svog proizvoda, publika će to vrlo brzo zaboraviti. Međutim, ako pokaže stvarnu osobu koja je zahvaljujući tom proizvodu riješila problem ili ostvarila cilj, cijela poruka postaje puno uvjerljivija.

Emocije su ono što priče čini posebnima. Nije važno izazivaju li smijeh, inspiraciju ili suosjećanje – važno je da kod publike potaknu neku reakciju. Upravo zbog toga storytelling često ostvaruje bolje rezultate od klasičnog oglašavanja.

Storytelling nije izmišljanje priča

Ponekad ljudi misle da storytelling znači uljepšavanje stvarnosti ili izmišljanje događaja koji se nikada nisu dogodili. Zapravo je potpuno suprotno.

Dobar storytelling temelji se na autentičnosti. Svaka organizacija ima svoju priču – kako je nastala, koje vrijednosti zastupa, kakve ljude okuplja i kakve probleme rješava. Upravo iz tih stvarnih iskustava nastaju najbolje komunikacijske kampanje.

Na primjer, lokalna obiteljska tvrtka može ispričati priču o nekoliko generacija koje zajednički razvijaju posao. Sportski klub može predstaviti put mladog sportaša do prvih uspjeha. Humanitarna udruga može pokazati kako je pomogla pojedincima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Sve su to priče koje stvaraju povezanost između organizacije i publike.

Ljudi žele upoznati osobe iza brenda

Jedna od najvećih promjena u komunikaciji posljednjih godina jest činjenica da publika više ne želi promatrati organizacije kao hladne institucije. Ljude zanimaju zaposlenici, osnivači, volonteri i svi oni koji stoje iza određenog projekta.

Kada tvrtka predstavi svoje zaposlenike, pokaže kako nastaje proizvod ili podijeli iskustva ljudi koji svakodnevno rade na ostvarivanju zajedničkog cilja, komunikacija postaje mnogo osobnija.

To se posebno vidi na društvenim mrežama. Objave u kojima zaposlenici govore o svom poslu često ostvaruju bolje rezultate od klasičnih promotivnih objava. Razlog je jednostavan, ljudi vjeruju ljudima puno više nego logotipima.

Dobra priča ne mora biti komplicirana

Jedna od najvećih zabluda jest da dobra priča mora biti spektakularna. Zapravo su najuspješnije priče često vrlo jednostavne.

Ponekad je dovoljno prikazati svakodnevni trenutak koji će kod publike izazvati emociju. To može biti prvi radni dan novog zaposlenika, priprema velikog događaja, zadovoljni korisnik ili mali uspjeh koji je ostvaren nakon mnogo truda.

Važno je da priča ima početak, izazov i završetak. Publika želi vidjeti razvoj događaja i razumjeti zašto je određena situacija važna. Upravo zbog toga storytelling nije samo lijepo pisanje, nego promišljeno oblikovanje sadržaja koji ima jasnu poruku.

Storytelling je važan i tijekom krizne komunikacije

Iako se storytelling najčešće povezuje s promocijom, važnu ulogu ima i tijekom kriznih situacija. Kada organizacija otvoreno objasni što se dogodilo, pokaže razumijevanje prema ljudima koji su pogođeni problemom i objasni koje korake poduzima kako bi ga riješila, javnost će takvu komunikaciju doživjeti iskrenijom.

Naravno, pritom treba paziti da priča ne zvuči kao pokušaj opravdavanja ili manipulacije. Ljudi vrlo brzo prepoznaju kada emocije nisu iskrene. Zato se i u kriznim situacijama treba držati činjenica, ali ih predstaviti na način koji pokazuje odgovornost i empatiju.

Društvene mreže otvorile su nove mogućnosti

Razvojem društvenih mreža storytelling je postao dostupniji nego ikad prije. Danas organizacije mogu ispričati priču kroz fotografije, kratke videozapise, intervjue, podcaste ili objave iza kulisa.

Posebno su zanimljivi sadržaji koji prikazuju svakodnevni rad zaposlenika ili proces nastanka proizvoda. Takve objave djeluju prirodno i često postižu bolju interakciju od klasičnih oglasa.

Istovremeno, društvene mreže zahtijevaju autentičnost. Publika vrlo brzo prepoznaje kada je sadržaj previše umjetan ili kada organizacija pokušava stvoriti sliku koja ne odgovara stvarnosti. Upravo zato je iskrenost i dalje najvažniji dio svake dobre priče.

Kategorije
Content digitalna komunikacija karijera

Kako izgraditi osobni brend na LinkedInu kao student PR-a

Zašto je važno razmišljati o osobnom brendu još tijekom studija?

Kad sam upisao studij odnosa s javnošću, često sam slušao kako je najvažnije steći što više iskustva, upoznati ljude iz struke i biti aktivan. U početku sam mislio da se sve to odnosi tek na razdoblje nakon fakulteta, kada krenem tražiti posao. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da se profesionalna karijera gradi puno ranije. Danas poslodavci više ne gledaju samo životopis i motivacijsko pismo. Često će prije razgovora za posao ili praksu upisati naše ime u Google ili otvoriti LinkedIn profil kako bi stekli prvi dojam.

Upravo zato smatram da je LinkedIn jedna od najkorisnijih platformi za svakoga tko želi raditi u odnosima s javnošću. To nije društvena mreža na kojoj je cilj prikupiti što više pratitelja, već mjesto na kojem možemo pokazati svoje interese, znanje i profesionalni razvoj. Dobra stvar je što za početak nije potrebno imati godine iskustva. Dovoljna je želja za učenjem i spremnost da se aktivno uključimo u komunikaciju sa strukom.

Profil govori više nego što mislimo

Prvi korak prema izgradnji osobnog brenda je kvalitetno uređen profil. Fotografija je jedna od prvih stvari koje ljudi primijete. Ne mora biti profesionalno snimljena, ali bi trebala ostaviti dojam ozbiljnosti i pristupačnosti. Fotografije s ljetovanja ili iz noćnog izlaska ipak je bolje ostaviti za druge društvene mreže.

Jednako je važan i naslov profila. Umjesto da stoji samo “student”, može se napisati nešto konkretnije, primjerice da studiram odnose s javnošću, zanimam se za digitalne komunikacije ili event management. Time odmah pokazujem u kojem smjeru želim razvijati svoju karijeru.

Opis profila ne treba biti predugačak. Nekoliko rečenica dovoljno je da predstavim svoje interese, područja koja me zanimaju i ciljeve koje želim ostvariti. Smatram da iskrenost uvijek ostavlja bolji dojam od pretjeranog hvaljenja vlastitim sposobnostima.

Nemam iskustva – imam što objaviti?

Jedna od najvećih pogrešaka koju studenti rade jest uvjerenje da nemaju dovoljno iskustva za objavljivanje sadržaja. I ja sam neko vrijeme tako razmišljao. Tek kasnije sam shvatio da nitko ne očekuje od studenta da vodi komunikaciju velike međunarodne kompanije.

Ako sam na fakultetu radio zanimljiv projekt, sudjelovao na konferenciji ili poslušao predavanje stručnjaka iz komunikacija, već imam temu o kojoj mogu napisati nekoliko rečenica. Isto vrijedi i za zanimljive PR kampanje koje svakodnevno viđamo oko sebe. Analiza uspješne kampanje ili vlastito mišljenje o nekoj komunikacijskoj krizi može pokazati da pratim događanja u struci i razmišljam kritički.

Najvažnije je da objave budu autentične. Ljudi puno radije čitaju iskrena razmišljanja nego tekstove koji zvuče kao da su napisani samo kako bi ostavili dojam stručnosti.

Umrežavanje nije samo dodavanje kontakata

LinkedIn često nazivamo poslovnom mrežom, ali pravo umrežavanje puno je više od slanja zahtjeva za povezivanje. Korisnije je pratiti stručnjake iz područja komunikacija, čitati njihove objave i uključiti se u raspravu kada imamo nešto vrijedno za dodati.

Kroz takvu komunikaciju moguće je upoznati ljude iz agencija, medija ili velikih kompanija. Ponekad upravo jedan kvalitetan komentar ili zanimljiva objava može dovesti do razgovora koji će kasnije rezultirati praksom ili prvim zaposlenjem.

Naravno, pritom treba zadržati profesionalnost. Nije cilj komentirati svaku objavu ili pokušavati privući pažnju pod svaku cijenu. Mnogo je važnije ostaviti nekoliko kvalitetnih komentara nego desetke površnih.

Iskustvo nije samo radni odnos

Mnogi studenti podcjenjuju iskustva koja stječu tijekom studiranja. Organizacija studentskih događaja, volontiranje, sudjelovanje u projektima ili vođenje društvenih mreža studentske udruge također razvijaju vještine koje su vrlo važne u odnosima s javnošću.

Komunikacija, timski rad, organizacija vremena i sposobnost rješavanja problema upravo su ono što poslodavci često traže kod mladih kandidata. Takva iskustva svakako vrijedi istaknuti na LinkedIn profilu jer pokazuju da smo aktivni i spremni preuzeti odgovornost.

Kontinuitet donosi rezultate

Ne postoji pravilo koliko često treba objavljivati sadržaj. Netko će napisati jednu kvalitetnu objavu mjesečno, dok će drugi biti aktivniji. Ono što sam primijetio jest da je kontinuitet važniji od količine. Profil koji se redovito ažurira pokazuje da osoba prati novosti u struci i ulaže u vlastiti razvoj.

Istovremeno, nije potrebno težiti savršenstvu. Neće svaka objava biti iznimno popularna niti će svaka izazvati veliku raspravu. Važno je učiti iz vlastitog iskustva i postupno razvijati način komunikacije po kojem ćemo biti prepoznatljivi.

Osobni brend gradi se dugoročno

Izgradnja osobnog brenda nije projekt koji završava nakon nekoliko objava. To je proces koji traje tijekom cijele karijere. Upravo zato studentski dani idealna su prilika za prve korake. Svaki projekt, svaka nova objava i svaki profesionalni kontakt predstavljaju dio slike koju stvaramo o sebi.

Na kraju sam shvatio da LinkedIn nije platforma na kojoj trebam glumiti stručnjaka koji zna odgovore na sva pitanja. Puno je važnije pokazati da sam spreman učiti, razvijati se i dijeliti iskustva s drugima. Upravo takav pristup ostavlja najbolji dojam i dugoročno otvara vrata novim prilikama.

Osobni brend ne znači stvaranje lažne slike o sebi, već predstavljanje najboljih verzija vlastitog znanja, interesa i vrijednosti. U svijetu odnosa s javnošću, gdje je povjerenje jedna od najvažnijih vrijednosti, upravo autentičnost ostaje najveća prednost svakog mladog komunikatora.

Kategorije
Brand Content Sport

Drive to Survive: PR lekcija iz Formule 1

Ilustracija bolida i vozača F1
Izvor: generirano uz pomoć umjetne inteligencije

Formula 1 postala je globalni fenomen, ne samo zbog brzih bolida i uzbudljivih utrka, već zato što je to sport koji je uspio kroz stratešku primjenu storytellinga privuči publiku izvan tradicionalnog kruga zaljubljenika u motosport. 

Serijal koji je publiku pretvorio u fanove

Netflixov serijal Drive to Survive, pokrenut 2019. godine, bio je ključan moment u ostvarivanju tog uspjeha. Drive to Survive serijal nije prodavao priču o tehničkim pravilima i kompleksnim strategijama, već  priču o ljudima, rivalstvu i emocijama. 

Strategija je bila jednostavna: pretvoriti vozače, šefove timova i inženjere u likove koje publika želi i može pratiti izvan utrke. Serijal je novoj publici ponudio kontekst, likove i napetost prije nego što je od nje tražio razumijevanje pravila, taktika i tehničkih detalja i upravo je zato postao glavna ulazna točka u svijet ovog motosporta.

Rezultati

O uspjehu serijala svjedoče nevjerovatni podaci o gledanosti. Naime, 360.000 gledatelja u SAD-u, koji nisu gledali završnicu sezone 2021., potvrdilo je da su F1 počeli pratiti u 2022. nakon što su odgledali Drive to Survive serijal.

Uspjeh je posebno izražen na američkom tržištu. ESPN navodi da je prosječna gledanost F1 utrka u SAD-u porasla s 554.000 gledatelja po utrci 2018. na 1,3 milijuna 2025. godine, što je rast od 135%, dok je globalna fan baza u tom periodu porasla za 63%.

Digitalna strategija kao produžetak

Drive to Survive postao je predložak za kreiranje šire digitalne strategije koja je pratila istu formulu za uspjeh. F1 je na društvenim mrežama 2025. dosegnuo 114,5 milijuna, u odnosu na 18,7 milijuna 2018. godine. Serijal je stvarao interes, a društvene mreže su ga pretvarale u svakodnevnu naviku kroz short-form content koji je prenosio najzanimljivije radio poruke između vozača i timova te reakcije vozača tijekom i nakon utrka.

PR lekcija

Formula 1 nije promijenila osnovni proizvod, već način ulaska u njega i način na kojoj je proizvod serviran. Drive to Survive dokazao je da se interes za sport može graditi kroz storytelling i stvaranje emocionalne vrijednosti, a ista strategija primjenjiva je i na druge sportove i brendove. Uspjeh F1 podsjetnik je da brendovi moraju prepoznati i prilagoditi se načinima na koje nova publika otkriva, doživljava i prati sadržaj kako bi postali i ostali relevantni.

AUTOR: DAVID ANTONIO BORAS

Kategorije
Content Emocije glazba Isprobaj komunikacijske vještine Ljudi mentalno zdravlje Osobni imidž Pažnja PR svijet PR u službi stvarne promjene prijateljstvo psihologija Storytelling studenti život Uncategorized

S PROLJEĆEM BUBE SU U GLAVI

Tkalča, proljeće , Zagreb, festival
ljubav, proljeće, studenti
Tkalča, proljeće , Zagreb, festival

Izvor: AI i autorska izrada

Zanate li onaj osjećaj kad napokon dođe proljeće u Zagreb i odjednom se sve promijeni.

Službeno nije to proglašeno u Narodnim Novinama, ali svi znamo da postoji onaj trenutak kada se grad prebaci iz zimskog sivila u proljetni način rada. Izlaskom sunca, sve one jakne, kapute i čizme strpamo na dno ormara, a mi se na kavama selimo po terasama kafića i ostalih ugostiteljskih objekata, ljudi se počnu ponašati kao da im u mozgu zvoni mali romantika alarm.

I tako sa prvim bubama koje se migolje van svojih čahura pojave se i one druge, „ bube u glavama ljudi“.

I znate kako ono ide, odjedanput svi gledaju nekoga malo duže nego inače. Netko se smije SMS-u na mobitelu kao da je upravo dobio stipendiju života.  Netko  „ slučajno“ prolazi ulicom tri puta dnevno. Netko se uređuje za predavanje kao za dodjelu Oscara, a ne za kolegij u 18.50.

Zagrebačko proljeće ima taj neki čudni efekt. Grad postaje velika otvorena pozornica za male ljubavne nesporazume, zgode i nezgode, slučajne susrete i poglede koji traju pola sekunde duže nego što bi trebali.

I odjednom kava više nije samo kava

Kava u zimi znači preživljavanje, pijemo je da se razbudimo, ugrijemo i nekako izdržimo dan. Ali s proljećem ta kava dobiva potpuno jednu novu funkciju. Postaje društveni događaj, izlika, poziv, test, i počesto možda početak nečeg nama jako važnog.

„ Idemo na kavu“ s proljećem to više nije samo pitanje, to može značiti puno više nego mislimo isprve. To je ono neizrečeno poput možda, sviđaš mi se, dosadno mi je, želim ići u šetnju, treba mi zraka, ne mogu biti u četiri zida, hm možda nešto bude a možda i ne bude, tko zna ali idemo vidjeti.

Zagrebačke terase, parkovi i vrtovi postanu s proljećem, pravi mali komunikacijski punktovi. Netko sijedi opušteno, ali zapravo sve prati i snima. Netko glumi da ne gleda, ali gleda i gleda. Netko priča o faksu, a zapravo pokušava shvatiti je li ovo prijateljska kava ili je možda na tragu nečega šta će dobiti mogući nastavak.

Iz PR kuta proljetna kava odličan je primjer neverbalne komunikacije. Jer ponekad je lakše a i više se kaže na način kako netko drži tu šalicu kave,  nego oni  nezgrapni razgovori zar ne?.

Studenti i proljeće

Studenti su posebna kategorija, tijekom zime svi izgledamo kao da nas je pregazio vlak, ili bolje rečeno, kao onaj popunjeni svakodnevni raspored, seminari i apsolutni nedostatak vitamina D. a onda s proljećem na vratima sve se nešto promijeni i odjednom se pojavi energija za sve, osim za ono što zaista treba napraviti.

Rad na seminaru čeka, neka čeka!. Idem šetati gradom to ne čeka, idem na svoju omiljenu terasu popiti kavu i vidjeti ljude. Grupni projekt kasni zbog nekog, ali kad se pojavi izgleda bolje i zanimljivije nego ona prezentacija šta ju je trebalo poslati odavno.

Proljeće zna studentima stvoriti lažan osjećaj da imamo vremena na pretek. Sunce sija, ljudi vani, Zagreb izgleda ljepše, a obaveze se čine manje hitnima. I onda nas pogodi podsjetnik iz kalendara da su rokovi blizu, i da ove blogove treba ispisati do kraja i shvatimo da romantika ne piše seminare sama.

Ljubav, algoritmi i slučajni susreti

Nekad smo se upoznavali u klubu na koncertima barovima ili drugi put susret, ako se dogodi treći pada dogovor idemo na kavu. A danas to upoznavanje radimo slično ili preko aplikacija.

Storyja, likova i onog čudnog trenutka kad shvatimo da netko gleda naš story odmah nakon objave, pa se mi pravimo da to ništa ne znači.

Ali u proljeće i digitalna komunikacija dobije svoju temperaturu, poruke su brže intenzivnije.

Emoji se koriste hrabrije. Srce više nije samo reakcija već i potencijalna strategija. A onaj „haha „ u poruci može se analizirati duže nego rezultati izbora.

Skloni smo s proljećem vidjeti i znakove koji možda i nisu tu samo zbog nas već želimo da nam nešto znače. Netko nas je pogledao? Znak: Netko lajka našu objavu? Znak. Netko je sjeo blizu nas u tramvaju? Svemir šalje poruku.

Proljeće ne mari za realnost. Proljeće voli radost i zaplet.

Zagreb zna u proljeće izgledati kao mala kulisa za ljubavne početke. Zrinjevac, Cvjetni, Tkalča, parkovi i terase, klupe i tramvaji i sve one male lijepe stvari koje život čine boljim.

I kad bi trebala PR kampanja za Zagreb u proljeće, slogan bi bio, „ Dođi po kavu, ostani zbog pogleda“ jer baš tako nekako i funkcionira. Ljudi izađu zbog sunca, ostanu zbog mogućnosti da se nešto dogodi. Te bube u glavi nas natjeraju da se uredimo, izađemo, nasmijemo, pošaljemo poruku, sjednemo na kavu i pogledamo ljude oko sebe.

Proljeće u Zagrebu donese gužve na terasama i posebnu kolektivnu zbunjenost koju zovemo ljubav, simpatija ili jednostavno bube u glavi.

I neka buba u glavi, nisu one uopće loše, neke nas natjeraju da se nasmijemo da izađemo iz rutine i možda nekome kažemo nešto što smo cijelu zimu odgađali.

Autor: Nado Žunić

Kategorije
Content Društvene mreže Influenceri povjerenje PR svijet Trend

Može li se danas vjerovati influencerima?

Slika: generirano uz pomoć umjetne inteligencije
Od običnih korisnika do digitalnih autoriteta

Prije desetak godina većina ljudi pratila je poznate osobe putem televizije i časopisa. Danas su njihovo mjesto zauzeli influenceri. Kroz svakodnevne objave dijele svoje mišljenje, preporučuju proizvode i stvaraju osjećaj bliskosti sa svojom publikom. Upravo zbog toga mnogi im vjeruju više nego klasičnim reklamama.

Društvene mreže omogućile su influencerima da postanu važan dio svakodnevnog života svojih pratitelja. Njihove preporuke mogu utjecati na odluke o kupnji, izboru putovanja ili čak životnom stilu.

Gdje je granica između preporuke i reklame?

Problem nastaje kada nije jasno radi li se o osobnom mišljenju ili plaćenoj suradnji. Mnogi proizvodi predstavljaju se kao iskrena preporuka, iako iza njih stoji marketinški ugovor.

Takve situacije mogu dovesti do nepovjerenja publike. Kada pratitelji otkriju da je sadržaj bio prikrivena reklama, često dolazi do negativnih reakcija i gubitka vjerodostojnosti.

Povjerenje se gradi godinama

Iz perspektive odnosa s javnošću povjerenje je najvrjedniji resurs koji influencer posjeduje. Broj pratitelja može privući pažnju, ali upravo vjerodostojnost određuje hoće li publika ozbiljno shvatiti preporuku.

Smatram da influenceri mogu biti kvalitetan izvor informacija, ali njihove preporuke treba promatrati kritički. U svijetu u kojem svatko može promovirati proizvod, važno je razlikovati iskren savjet od marketinške strategije.

AUTORICA: Dora Tonković

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA Društvene mreže PR svijet

TikTok kao osobni alat za PR

izvor: generirano pomoću umjetne inteligencije

U današnjem digitalnom okruženju TikTok više nije samo platforma za zabavu, već važan komunikacijski kanal koji pojedincima omogućuje izgradnju osobnog brenda. Osobni PR odnosi se na način na koji se pojedinac predstavlja javnosti, gradi svoju reputaciju i dijeli svoja znanja, vještine i vrijednosti.

Važnost strateškog oblikovanja

Strateško oblikovanje sadržaja koristi se kako bi se oblikovala percepcija publike o određenoj osobi, ali to ne znači nužno postajanje influencerom, već razvijanje prepoznatljivog identiteta i jasno komuniciranje određene poruke ili teme kreiranog sadržaja. Primjerice, student može dijeliti savjete o učenju, mladi poduzetnik može govoriti o pokretanju vlastitog biznisa, dok netko iz kreativne industrije može prikazivati svoj proces rada. Ključ je u dosljednosti i jasnoći poruke.

Uloga sadržaja u izgradnji osobnog brenda

Sadržaj koji se objavljuje ima ključnu ulogu u osobnom PR-u. Kvalitetan sadržaj treba biti relevantan za ciljanu publiku te pružati određenu vrijednost (informativnu, edukativnu ili zabavnu). Također, sadržaj bi trebao biti autentičan i vjerodostojan. Korisnici najčešće reagiraju na sadržaj koji je iskren i lako razumljiv. Pretjerana formalnost ili pokušaj stvaranja “savršene slike” često može imati suprotan učinak.

Važnost prvog dojma i kratke forme

TikTok je platforma kratkog formata, što znači da korisnici donose odluku o gledanju sadržaja u prvih nekoliko sekundi. Zbog toga je važno jasno i brzo prenijeti poruku. Zato video treba započeti zanimljivom ili provokativnom tvrdnjom. Isto tako, odmah istaknuti temu ili problem te zadržati pažnju kroz dinamičan sadržaj. Na taj način povećava se vjerojatnost da će publika pogledati video do kraja i stupiti u interakciju.

Upravljanje komentarima i reputacijom

Interakcija s publikom važan je dio osobnog PR-a. Komentari, bilo pozitivni ili negativni, pružaju priliku za dodatnu komunikaciju i izgradnju odnosa. Profesionalan i smiren odgovor na kritike može pozitivno utjecati na percepciju publike, dok ignoriranje ili neprimjerena reakcija može imati suprotan učinak.

Autorica: LUCIJA LONČAR

Kategorije
Content hrana i piće PR svijet studenti život Trend

PR lekcija iz tanjura

Izvor: generirano uz pomoć umjetne inteligencije

Studentska prehrana često se svodi na sve i svašta, od pekare do trendovskog fast fooda i na ono šta nas dočeka kod kuće, ili ako si kuhamo sami počesto ništa. Sve se svodi na kavu za van, sendvič, burger, dostavu sve ono nešto „usput“ i na brzinu između predavanja, i obaveza.

Često nam se događa tada ista stvar, platimo nešto desetak eura, izgleda „YUMEE“ a  za sat vremena ponovno smo gladni.

A zanimljivo je da uopće ne razmišljamo, iako o tome non stop raspravljamo, rasprave o zdravlju, kilaži, sportu, proteinima stresu, vremenu i pitaj Boga o čemu sve ne.

Ne razmišljamo kako da zapravo sebi i svojoj gladi učinimo uslugu i pojedemo nešto sasvim konkretno zdravo i možda za manje novca.

Iz PR perspektive ovo nije priča samo o menzi , ovo je priča o komunikaciji, percepciji i reputaciji. Dok nas bombardiraju reklame, za razne fast foodove, imamo kantine i menze koje nemaju snažan brend i veliku vidljivost niti atraktivan vizualni identitet, a pružaju konkretna ,zdrava i sasvim atraktivna jela za nešto manje novca.

S druge strane fast food i dostavne platforme rasturaju i odlično komuniciraju, atraktivne fotografije, ambalaža, popusti i osjećaj da smo u nekom trendu.

Tu se vidi snaga PR-a, da nije uvijek najbolji onaj proizvod koji najviše komunicira. Ali najvidljiviji proizvod često pobjeđuje u svakodnevnoj odluci.

Jesmo li neinformirani ili smo trendovski ograničeni

Možda je grubo za reći jesmo li nepismeni ili opterećeni trendovima do te mjere da ni sami ne znamo kako upravljaju s našim ponašanjem.

Ako u blizini sveučilišta koje je gradu, postoje mjesta gdje se može pojesti kuhano, obilnije i povoljnije, a mi kao pazimo na naše zdravlje, posebice kilažu. A ujedno ignoriramo ta mjesta, ne znamo za njih, onda nije problem samo u cijenama, i izboru već u našoj percepciji.

Možda nam ne treba uvijek najnoviji food trend. Možda nam nekad treba tanjur variva, juha, prilog, salata i normalan razgovor za stolom.

Menza, kantina ili radnički bistro možda ne zvuče atraktivno kao novi street food lokal, ali studentima mogu ponuditi nešto vrlo konkretno topliji, obilniji i često jeftiniji obrok u centru grada.

Možda je zdraviji izbor upravo onaj najobičniji tanjur kuhanog jela, normalna cijena i osjećaj da se nećemo za kratko vrijeme morati natrpati nekim drugim jelom.

I ne pišemo ovo čisto zato jer nam došlo, a došlo nam je jer samo  takvi kao i većina drugih.  Jednom prilikom sam naletio na par članaka i otkrio sasvim korektna i zdrava jela u samom centru grada. U Gundulićevoj 32 ulici, ručak na petom katu i nedaleko na Branimiru  Tvrtkova Kantina.

Na svega par stotina metara, od centra možete ručati sa ekipom ili sami za pristojne novce potom.

Čitajući članke na koje sam naletio, odmah mi je postalo jasno zašto su pisani iako postoje oduvijek te menze i kantine no jednostavno su s vremenom zaboravljene, medijski izbačene iz prostora jer publika je uvijek željna nečeg novog, a ne starih kantina, radničkih bistroa, domaće kuhinje i pri tome za male novce.

I dok imamo more aplikacija, za narudžbe, koje kakvih dilova za kupnju jednog dobiš dva, pitam se kako se nitko ne sjeti napraviti dil s menzama, i na kraju stvori primjer poslovno odgovorne održivosti. Pa koliko radnika traži jeftine gablece, koliko izvan redovnih studenata, nema pravo na menzu, koliko srednjoškolaca šeta gladno po gradu dok ne krene kući, koliko ima onih staraca koji čekaju da im netko da ili skuha topli obrok, koliko ljudi bi možda došlo zato što je jeftinije i brže. 

Ako se vodimo se nekom logikom pa izračunamo, 23 radna dana mjesečno, ručak za otprilike 6 eura dnevno, 138 eura mjesečno, to je iznos koji si većina može priuštiti ili čak sponzorirati za nekog tko ne može sebi to platiti. A dobar dio studenata, roditelja, obitelji ili poduzeća uštedjeti dodatnih do 300 eura po osobi za prehranu. Ovo bi možda trebala biti neka nova PR kampanja ili trend!?

Autor: Nado Žunić

Kategorije
Content Trend Umjetna inteligencija

AIO, AEO I GEO: ključ optimizacije sadržaja za eru umjetne inteligencije 

Prikat laptopa iz kojeg izlaze natpisi AEO, AIO i GEO optimizacije.
Izvor: generirano uz pomoć umjetne inteligencije

Godinama je SEO (Search Engine Optimization) bio ključna strategija za povećanje vidljivosti sadržaja. Međutim, razvoj umjetne inteligencije i sve veća upotreba AI platformi poput chatbotova i AI tražilica mijenjaju način na koji korisnici danas dolaze do informacija. Danas je sadržaj potrebno prilagoditi novim načinima pretraživanja kroz AIO, AEO i GEO pristup.

AIO (AI Optimisation)

AIO (AI Optimization) podrazumijeva prilagodbu sadržaja kako bi ga sustavi umjetne inteligencije mogli lakše razumjeti, analizirati i na kraju krajeva ponuditi kao rezultat u generiranju odgovora. Umjesto fokusiranja isključivo na ključne riječi, naglasak je na kvaliteti informacija, jasnoći poruke i strukturi sadržaja. 

AEO (Answer Engine Optimisation)

AEO (Answer Engine Optimization) usmjeren je na optimizaciju sadržaja za platforme koje korisnicima daju direktne odgovore na pitanja. Takvi sustavi preferiraju sadržaj koji je precizan, vjerodostojan i napisan na način koji omogućuje brzo pronalaženje relevantnih informacija. Korištenje jasnih naslova, podnaslova, često postavljenih pitanja (FAQ) i sažetih objašnjenja postaje sve važnije.

GEO (Generative Engine Optimization)

GEO (Generative Engine Optimization) najnoviji je trend u optimizaciji sadržaja, a podrazumijeva povećavanje vjerojatnosti da generativni alati prepoznaju sadržaj kao relevantan izvor informacija i taj sadržaj razumiju i citiraju. U praksi to znači stvaranje stručnog, originalnog i dobro argumentiranog sadržaja koji demonstrira iskustvo, stručnost i vjerodostojnost autora ili organizacije. 

Što to znači za nas?

Iz perspektive odnosa s javnošću i marketinga, ove promjene donose značajne prilike. Organizacije više ne komuniciraju samo s ljudima, već i sa sustavima umjetne inteligencije koji posreduju informacije krajnjim korisnicima. Kvalitetan sadržaj postaje alat za izgradnju digitalnog autoriteta, jačanje reputacije brenda i povećanje medijske vidljivosti.

Za studente i mlade profesionalce to znači da će buduće komunikacijske i marketinške strategije zahtijevati kombinaciju kreativnog pisanja, analitičkog razmišljanja i razumijevanja načina na koji AI modeli obrađuju informacije. U eri umjetne inteligencije uspješan sadržaj nije samo onaj koji dobro rangira na Googleu, već i onaj koji AI sustavi prepoznaju kao pouzdan izvor znanja.

AUTOR: DAVID ANTONIO BORAS