Kategorija: Content

Kategorije
Brand Content digitalna komunikacija

Može li jedan TikTok promijeniti sudbinu brenda?

Utjecaj TikToka na uspjeh i reputaciju brenda

Dovoljan je jedan video, nekoliko sekundi i pravi trenutak da proizvod za koji jučer gotovo nitko nije znao danas postane tema cijelog interneta. TikTok je promijenio način na koji se sadržaj širi, a time je otvorio potpuno nove mogućnosti i za odnose s javnošću.

Kada publika odradi promociju

Posebnost TikToka je u tome što viralna priča ne mora uvijek krenuti od samog brenda. Ponekad korisnik spontano snimi proizvod, iskustvo ili zanimljivu situaciju, a ostali počnu dijeliti video i stvarati vlastite verzije.

Za PR stručnjake takav trenutak može biti velika prilika. Umjesto klasične reklame, proizvod dobiva preporuku koja publici djeluje prirodnije i autentičnije.

Viralnost se ne može potpuno planirati

Brendovi mogu pratiti trendove i stvarati sadržaj prilagođen TikToku, ali nitko ne može garantirati milijune pregleda. Upravo je nepredvidivost dio privlačnosti ove platforme.

Zato je važno znati prepoznati trenutak. Ako neki sadržaj vezan uz brend počne privlačiti pozornost, dobra PR reakcija može dodatno proširiti priču. Previše isplanirana ili zakašnjela reakcija, s druge strane, može djelovati neprirodno.

Više od milijun pregleda

Viralni video može donijeti ogromnu vidljivost, ali broj pregleda nije jedino mjerilo uspjeha. Važnije je što će publika nakon toga misliti o brendu i hoće li interes trajati duže od jednog trenda.

TikTok je tako postao mnogo više od aplikacije za zabavu. Za PR predstavlja prostor u kojem se reputacija, popularnost i odnos s publikom mogu promijeniti nevjerojatnom brzinom.

Ponekad je za početak velike PR priče zaista dovoljan samo jedan TikTok.

AUTOR: Ena Šardi

Kategorije
Brand Content digitalno doba Društvene mreže Marketing

Može li se spontanost isplanirati?

Bijela slova na sivoj pozadini.
Izvor: Pixabay

Spontanost bi po definiciji trebala nastati slučajno. Bez scenarija, bez pripreme i bez razmišljanja o tome kako će izgledati drugima. Ipak, pogledamo li današnji marketing, čini se da je upravo spontanost postala nešto što se pažljivo planira. „Slučajan” trenutak, prirodna reakcija ili neobavezna objava često iza sebe imaju strategiju, raspored i cijeli tim ljudi.

Danas publika sve manje želi gledati klasičnu reklamu. Želimo sadržaj koji izgleda kao da je nastao usput, preporuku koja zvuči kao da dolazi od prijatelja i brend koji se ponaša kao da je dio našeg svakodnevnog života. Zato marketing sve više pokušava izgledati kao nešto što nije marketing. Problem nastaje kada ta spontanost postane toliko isplanirana da prestane djelovati spontano.

Influencer koji „slučajno” pokaže proizvod, video koji izgleda kao da je snimljen u jednom pokušaju ili brend koji savršeno tempira svoju reakciju na neki događaj možda djeluju prirodno, ali iza njih često stoje brojne pripreme. Svaka riječ može biti dogovorena, svaki kadar promišljen, a trenutak objave precizno određen. Publika možda ne zna što se događalo iza kulisa, ali vrlo često osjeti kada nešto nije prirodno.

Upravo zato autentičnost postaje jedna od najvrjednijih stvari u modernoj komunikaciji. Ljudi više ne traže nužno savršenstvo. Privlače ih nesavršen kadar, iskrena reakcija, pogreška ili trenutak koji nije potpuno kontroliran. Paradoks je u tome što se čak i takvi trenuci danas mogu pretvoriti u dio strategije.

To ipak ne znači da planiranje uništava autentičnost. Dobar marketing ne mora biti potpuno spontan da bi djelovao iskreno. Strategija može stvoriti okvir, ali ne može u potpunosti predvidjeti reakciju publike. Upravo u tom prostoru između plana i stvarnog trenutka nastaje komunikacija koja djeluje živo.

Zato pitanje možda nije može li se spontanost isplanirati, nego koliko je planiranja potrebno da bi nešto izgledalo neplanirano. Najbolji marketing možda nije onaj koji uspije savršeno odglumiti spontanost, nego onaj koji ostavi dovoljno prostora da se ona zaista dogodi. Jer publika može prepoznati dobru kampanju, ali još uvijek najbolje reagira na nešto što djeluje stvarno.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content digitalno doba Emocije Ljudi PR svijet

Zašto se povezujemo s izmišljenim likovima?

Figurica Harry Pottera na knjizi.
Izvor: Pixabay

Zašto se ljudi vežu za nekoga tko nikada nije postojao? Zašto navijamo za izmišljene likove, branimo ih, prepoznajemo se u njima i ponekad imamo osjećaj da ih poznajemo bolje nego neke stvarne ljude?

Odgovor možda leži u tome što se u njima prepoznajemo. Izmišljeni likovi često predstavljaju nešto što već postoji u nama: naše strahove, želje, nesigurnosti ili vrijednosti. Harry Potter nije samo dječak s čarobnim štapićem, a Barbie nije samo lutka. Oni postaju simboli određenih iskustava, identiteta i životnih priča. Upravo taj osjećaj pripadnosti pokušavaju stvoriti i brendovi.

Najuspješniji brendovi odavno ne prodaju samo proizvod. Prodaju ideju o tome tko smo ili tko želimo biti. Kada netko nosi određeni brend, ne kupuje samo tenisice, automobil ili kavu. Često kupuje i priču koju taj proizvod predstavlja.

Zato se ljudi mogu identificirati s brendovima gotovo jednako kao s likovima iz filmova. Nike ne govori samo o sportskoj odjeći, već o ambiciji i pomicanju vlastitih granica. Apple je izgradio identitet povezan s kreativnošću, jednostavnošću i drugačijim razmišljanjem. Brend tako postaje dio osobne priče potrošača.

PR u tome ima važnu ulogu. Njegov zadatak nije samo osigurati da se o brendu govori, nego pomoći oblikovati priču s kojom će se ljudi moći povezati. Kada komunikacija uspije, publika više nije samo publika. Ona postaje dio priče.

Možda je zato najveći uspjeh brenda trenutak kada ga ljudi prestanu doživljavati samo kao proizvod. Kada ga počnu povezivati sa sobom, svojim vrijednostima i iskustvima. Jer ljudi se rijetko zaljubljuju u proizvode. Zaljubljuju se u ono što ti proizvodi govore o njima samima. A upravo tu PR prestaje biti samo komunikacija i postaje stvaranje odnosa između priče brenda i priče njegove publike.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content PR svijet Storytelling

Zašto PR još uvijek objašnjava što radi?

Tekst: Zašto PR još uvijek objašnjava što radi?
Izvor: djelo autora

Postoji nešto gotovo paradoksalno u PR-u. To je struka čiji je posao objasniti drugima tko su, što rade i zašto su važni, a istovremeno i sama često mora objašnjavati svoju vrijednost. „A što vi zapravo radite?” pitanje je koje PR stručnjaci vjerojatno čuju češće nego što bi očekivali od profesije koja postoji desetljećima.

Možda je upravo u tome najveći paradoks PR-a: struka koja se profesionalno bavi komunikacijom još uvijek nije pronašla dovoljno jednostavan način da komunicira samu sebe. Dio problema leži u tome što je ono što PR radi često teško vidjeti. Vidimo objavu, intervju ili naslov u medijima, ali ne vidimo sate istraživanja, planiranja i strateškog promišljanja koji su im prethodili. PR je pomalo poput arhitekture, većina ljudi vidi gotovu zgradu, ali ne i nacrte iza nje.

Još uvijek postoji i pojednostavljena slika PR-a. Za neke je PR osoba koja šalje priopćenja, organizira evente ili pokušava „ispeglati” kriznu situaciju. Sve su to dijelovi posla, ali svesti PR samo na njih znači zanemariti njegovu stratešku ulogu.

PR nije samo pitanje kako nešto reći. Važno je odlučiti što uopće treba reći, kome, kada i zašto. Uključuje upravljanje reputacijom, krizno komuniciranje, storytelling, odnose sa zaposlenicima, digitalne kanale i dugoročno građenje povjerenja.

A upravo je reputacija jedan od razloga zbog kojih je vrijednost PR-a teško objasniti. Ponekad je uspješan PR upravo ono što se nije dogodilo: kriza koja nije eskalirala ili problem koji je riješen prije nego što je postao javni.

Možda je zato vrijeme da PR prestane svoju vrijednost dokazivati samo brojem objava, članaka i dosega. Vidljivost nije isto što i reputacija, kao što buka nije isto što i komunikacija. Ako PR stručnjaci ne ispričaju vlastitu priču, netko drugi će je ispričati umjesto njih. Jer struka koja drugima pomaže pronaći pravi glas trebala bi znati pronaći i vlastiti.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Brand Content Krizna komunikacija krizni PR PR svijet

Umjetnost nereagiranja u PR-u

Lice s prstom preko usana i tekst.
Izvor: djelo autora

U PR-u se često (krivo) podrazumijeva da sve zahtijeva našu reakciju. Netko nešto objavi o brendu? Odgovori. Pojavi se negativan komentar? Objasni. Dogodi se kriza? Izađi s priopćenjem. Internet gori? Budi tamo.

Ali što ako je ponekad najbolji odgovor zapravo šutnja?

U vremenu u kojem se informacije šire brže nego što ih stignemo provjeriti, pritisak da se reagira odmah postao je gotovo jednako velik kao i pritisak da se reagira ispravno. Međutim, brz odgovor nije nužno i dobar odgovor. Ponekad je nekoliko minuta tišine dovoljno da spriječi nekoliko dana reputacijske štete.

Umjetnost nereagiranja ne znači ignoriranje problema. Upravo suprotno. Ona zahtijeva procjenu, kontekst i dobar osjećaj za trenutak. PR stručnjak mora znati razlikovati situaciju koja zahtijeva službeni odgovor od one koja će nestati sama od sebe. Zašto? Zato jer nije svaka provokacija kriza, nije svaki komentar vrijedan odgovora i nije svaka objava vrijedna dodatnog publiciteta.

Posebno je to važno na društvenim mrežama. Jedan negativan komentar koji bi inače vidjelo nekoliko stotina ljudi može, nakon nespretno formuliranog odgovora brenda, postati sadržaj koji vide tisuće. Ponekad pokušaj da se ugasi „vatra“ može pridonijeti tomu da se ona još više rasplamsa. Još je veći problem kada brend odgovori iz emocije, pod pritiskom javnosti ili straha da će izgledati kao da nema odgovor. U takvim trenucima nekoliko minuta razmišljanja može biti vrijednije od nekoliko brzih rečenica.

Naravno, šutnja nije uvijek rješenje. Kada je riječ o ozbiljnoj optužbi, dezinformaciji koja se širi ili situaciji koja direktno ugrožava povjerenje javnosti, nereagiranje može biti puno opasnije od pogrešnog odgovora. Tada je potrebno komunicirati, ali komunicirati jasno, smireno i promišljeno.

Zato se dobar PR ne mjeri samo brojem objava, reakcija i odgovora. Ponekad se njegova kvaliteta vidi upravo u onome što nije izrečeno. Jer u komunikaciji nije najteže pronaći prave riječi. Najteže je znati kada ih ne treba pronaći.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content digitalno doba Društvene mreže Emocije fake news generacije PR svijet

Zašto se loše vijesti šire brže od dobrih?

slika preuzeta s interneta

Otvorimo bilo koji portal ili društvenu mrežu. Velika je vjerojatnost da će nas prvo dočekati naslov o prometnoj nesreći, sukobu, političkoj aferi ili nekoj drugoj negativnoj priči. Dobre vijesti postoje, ali kao da se puno teže probijaju do publike. Zašto je to tako?

Odgovor se djelomično krije u nama. Ljudi su oduvijek više pažnje posvećivali potencijalnoj opasnosti nego pozitivnim događajima. To je način na koji naš mozak funkcionira. Negativne informacije lakše privuku pažnju, duže ih pamtimo i češće ih dijelimo s drugima. Upravo zato vijest o skandalu često obiđe internet brže nego priča o nečijem uspjehu ili humanitarnoj akciji.

Svoju ulogu imaju i društvene mreže. Algoritmi vrlo brzo prepoznaju sadržaj koji izaziva reakcije, bilo da je riječ o ljutnji, šoku ili raspravi. Što više komentara i dijeljenja neka objava dobije, to će je vidjeti više ljudi. Na kraju se stvara začarani krug u kojem negativan sadržaj dobiva sve veću vidljivost, a pozitivne priče ostaju u drugom planu.

To posebno dolazi do izražaja u odnosima s javnošću. Jedna pogreška tvrtke ili javne osobe može u nekoliko sati postati glavna tema na internetu. Istovremeno, godine kvalitetnog rada i pozitivnih projekata često ostanu gotovo neprimijećene. Upravo zato je izgradnja povjerenja dugotrajan proces, dok se ugled može narušiti u vrlo kratkom vremenu.

Ipak, odgovornost nije samo na medijima ili algoritmima. Svaki put kada nešto podijelimo, komentiramo ili otvorimo određeni članak, zapravo šaljemo poruku kakav sadržaj želimo gledati. Ako najviše pažnje dajemo negativnim vijestima, nije iznenađujuće da ih dobivamo sve više.

To, naravno, ne znači da loše vijesti treba skrivati. Javnost ima pravo biti informirana o važnim događajima. Problem nastaje kada negativne priče potpuno zasjene one koje mogu inspirirati, potaknuti promjene ili pokazati da se oko nas događaju i dobre stvari.

Možda upravo zato ponekad imamo osjećaj da živimo u svijetu u kojem se događa samo nešto loše. A stvarnost je ipak malo drugačija. Svakoga dana netko pokrene humanitarnu akciju, pomogne nepoznatoj osobi ili ostvari uspjeh vrijedan pažnje. Takve priče postoje, samo se do njih ponekad treba malo više potruditi doći.

Možda ne možemo promijeniti način na koji algoritmi funkcioniraju, ali možemo promijeniti vlastite navike. Ponekad je dovoljno zastati i zapitati se što ćemo podijeliti dalje. Hoće li to biti još jedna vijest koja širi strah i ljutnju ili priča koja nekoga može motivirati, nasmijati ili vratiti vjeru da dobrih ljudi i dobrih vijesti ipak ima više nego što mislimo.

Urednica: Josipa Jerković

Kategorije
Brand Content digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže mediji

Kako društvene mreže mijenjaju odnose s javnošću?

Komunikacija više nikada neće biti ista

Prije samo nekoliko desetljeća odnosi s javnošću uglavnom su se temeljili na priopćenjima za medije, konferencijama za novinare i intervjuima u tradicionalnim medijima. Danas je situacija potpuno drugačija. Društvene mreže promijenile su način na koji organizacije komuniciraju sa svojim korisnicima, zaposlenicima i širom javnošću. Informacije putuju brže nego ikad prije, a svatko tko ima pristup internetu može u nekoliko sekundi podijeliti svoje mišljenje s tisućama ljudi.

Upravo zbog toga odnosi s javnošću postali su dinamičniji nego ikad. Organizacije više nisu jedini izvor informacija o sebi, već svakodnevno sudjeluju u razgovorima koje vode njihovi korisnici. To znači da više nije dovoljno samo poslati priopćenje medijima – potrebno je aktivno pratiti što se govori na društvenim mrežama i biti spreman na brzu reakciju.

Od jednosmjerne prema dvosmjernoj komunikaciji

Jedna od najvećih promjena koju su donijele društvene mreže jest mogućnost izravne komunikacije s publikom. Nekada su organizacije uglavnom slale poruke javnosti putem medija, dok danas korisnici mogu odmah postaviti pitanje, ostaviti komentar ili izraziti svoje nezadovoljstvo.

Takva komunikacija ima brojne prednosti. Tvrtke mogu brže odgovarati na upite, dobiti povratne informacije o svojim proizvodima ili uslugama te bolje razumjeti potrebe svojih korisnika. Istovremeno, otvorena komunikacija pomaže u izgradnji povjerenja jer publika vidi da organizacija sluša i uvažava mišljenje svojih pratitelja.

S druge strane, takav način komunikacije nosi i veću odgovornost. Svaki odgovor, komentar ili objava mogu utjecati na reputaciju organizacije, zbog čega je potrebno pažljivo birati način komunikacije.

Brzina je postala presudna

Ako postoji jedna riječ koja najbolje opisuje komunikaciju na društvenim mrežama, onda je to brzina. Vijest koja se pojavi ujutro može već nekoliko sati kasnije postati glavna tema na portalima i društvenim mrežama.

Zbog toga PR stručnjaci danas moraju neprestano pratiti što se događa. Ako organizacija predugo čeka s odgovorom, postoji velika mogućnost da će se proširiti netočne informacije ili nagađanja koja će kasnije biti teško ispraviti.

Brza reakcija ne znači da treba objaviti prvu informaciju bez provjere. Važno je pronaći ravnotežu između točnosti i pravovremenosti. U mnogim situacijama dovoljno je potvrditi da je organizacija upoznata s problemom i da radi na njegovom rješavanju.

Svaka objava gradi ili narušava ugled

Na društvenim mrežama nije važna samo velika kampanja ili važna objava. Često upravo svakodnevna komunikacija oblikuje mišljenje javnosti o nekoj organizaciji.

Način na koji odgovaramo na komentare, rješavamo pritužbe ili zahvaljujemo korisnicima može ostaviti snažan dojam. Ljudi danas očekuju ljubaznost, iskrenost i profesionalnost, bez obzira na to razgovaraju li s velikom međunarodnom kompanijom ili malim lokalnim poduzećem.

Posebno je zanimljivo što korisnici vrlo brzo prepoznaju kada komunikacija djeluje neprirodno ili kada organizacija koristi unaprijed pripremljene odgovore za svaku situaciju. Upravo zato je autentičnost postala jedna od najvažnijih vrijednosti digitalne komunikacije.

Društvene mreže mogu stvoriti, ali i uništiti reputaciju

Koliko god društvene mreže bile koristan alat za promociju, jednako tako mogu predstavljati veliki izazov. Dovoljna je jedna nespretna objava ili loše riješena pritužba korisnika da izazove veliki broj negativnih reakcija.

Takve situacije pokazuju koliko su odnosi s javnošću danas povezani s upravljanjem reputacijom. Organizacije moraju biti spremne priznati pogrešku, objasniti što se dogodilo i ponuditi rješenje problema. Pokušaj ignoriranja kritika ili brisanja komentara često izaziva još veće nezadovoljstvo.

Upravo zbog toga uspješne organizacije ulažu u praćenje društvenih mreža i edukaciju zaposlenika koji komuniciraju s korisnicima.

Svaka platforma ima svoju publiku

Jedna od čestih pogrešaka jest objavljivanje istog sadržaja na svim društvenim mrežama. Iako se na prvi pogled čini praktičnim, svaka platforma ima svoju publiku i način komunikacije.

Instagram je prvenstveno usmjeren na fotografije i kratke videozapise koji privlače pažnju vizualnim sadržajem. TikTok se temelji na kreativnim i zabavnim videima koji često prate aktualne trendove. LinkedIn je namijenjen profesionalnoj komunikaciji i poslovnim temama, dok Facebook i dalje ima važnu ulogu u povezivanju različitih generacija korisnika.

Zbog toga uspješni PR stručnjaci prilagođavaju sadržaj svakoj platformi umjesto da koriste isti pristup za sve.

Analitika omogućuje bolje odluke

Jedna od velikih prednosti digitalne komunikacije jest mogućnost praćenja rezultata gotovo u stvarnom vremenu. Organizacije danas mogu vidjeti koliko je ljudi pogledalo objavu, koliko ih je reagiralo, podijelilo sadržaj ili posjetilo internetsku stranicu.

Takvi podaci pomažu u planiranju budućih kampanja jer pokazuju kakav sadržaj publika smatra zanimljivim. Međutim, važno je ne usredotočiti se isključivo na broj lajkova ili pregleda. Puno je važnije razumjeti kakvu je reakciju određena objava izazvala i je li pomogla u ostvarivanju komunikacijskih ciljeva.

Budućnost odnosa s javnošću bit će sve digitalnija

Tehnologija se neprestano razvija, a s njom se mijenjaju i navike korisnika. Novi formati sadržaja, umjetna inteligencija i sve veća važnost video komunikacije dodatno će promijeniti način na koji organizacije komuniciraju s javnošću.

Bez obzira na nove trendove, jedna stvar ostaje ista – ljudi žele iskrenu i kvalitetnu komunikaciju. Tehnologija može olakšati posao, ali ne može zamijeniti povjerenje koje organizacija gradi kroz dugoročan odnos sa svojom publikom.

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže Emocije Fotografija hrana i piće Imidž Keep up komunikacijske vještine

Storytelling u PR-u i zašto ljudi pamte priče, a ne reklame

Dobra priča uvijek pronađe put do publike

Svaki dan susrećemo se s velikim brojem reklama. Dok pregledavamo društvene mreže, gledamo televiziju ili čitamo portale, gotovo je nemoguće izbjeći promotivne poruke. Većinu njih zaboravimo nekoliko sekundi nakon što ih vidimo, ali neke kampanje ostanu nam u sjećanju godinama. Razlog tome najčešće nije vrhunski slogan ili veliki budžet, nego dobra priča.

Upravo zato storytelling posljednjih godina zauzima sve važnije mjesto u odnosima s javnošću. Ljudi se lakše povezuju s emocijama nego s činjenicama, a dobra priča može prenijeti poruku na način koji je prirodan, zanimljiv i uvjerljiv. Umjesto da publici govorimo zašto je neki proizvod ili organizacija najbolji, puno je učinkovitije pokazati kako su nekome promijenili život ili riješili određeni problem.

Kao student odnosa s javnošću često primjećujem da najbolje kampanje nisu nužno one koje imaju najveći budžet, već one koje uspiju ispričati priču u kojoj se ljudi mogu prepoznati.

Ljudi vole priče jer bude emocije

Još od djetinjstva učimo kroz priče. Bajke, filmovi, knjige i osobna iskustva ostavljaju mnogo jači dojam od pukih informacija. Isto vrijedi i u komunikaciji brendova.

Kada neka tvrtka samo nabraja karakteristike svog proizvoda, publika će to vrlo brzo zaboraviti. Međutim, ako pokaže stvarnu osobu koja je zahvaljujući tom proizvodu riješila problem ili ostvarila cilj, cijela poruka postaje puno uvjerljivija.

Emocije su ono što priče čini posebnima. Nije važno izazivaju li smijeh, inspiraciju ili suosjećanje – važno je da kod publike potaknu neku reakciju. Upravo zbog toga storytelling često ostvaruje bolje rezultate od klasičnog oglašavanja.

Storytelling nije izmišljanje priča

Ponekad ljudi misle da storytelling znači uljepšavanje stvarnosti ili izmišljanje događaja koji se nikada nisu dogodili. Zapravo je potpuno suprotno.

Dobar storytelling temelji se na autentičnosti. Svaka organizacija ima svoju priču – kako je nastala, koje vrijednosti zastupa, kakve ljude okuplja i kakve probleme rješava. Upravo iz tih stvarnih iskustava nastaju najbolje komunikacijske kampanje.

Na primjer, lokalna obiteljska tvrtka može ispričati priču o nekoliko generacija koje zajednički razvijaju posao. Sportski klub može predstaviti put mladog sportaša do prvih uspjeha. Humanitarna udruga može pokazati kako je pomogla pojedincima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Sve su to priče koje stvaraju povezanost između organizacije i publike.

Ljudi žele upoznati osobe iza brenda

Jedna od najvećih promjena u komunikaciji posljednjih godina jest činjenica da publika više ne želi promatrati organizacije kao hladne institucije. Ljude zanimaju zaposlenici, osnivači, volonteri i svi oni koji stoje iza određenog projekta.

Kada tvrtka predstavi svoje zaposlenike, pokaže kako nastaje proizvod ili podijeli iskustva ljudi koji svakodnevno rade na ostvarivanju zajedničkog cilja, komunikacija postaje mnogo osobnija.

To se posebno vidi na društvenim mrežama. Objave u kojima zaposlenici govore o svom poslu često ostvaruju bolje rezultate od klasičnih promotivnih objava. Razlog je jednostavan, ljudi vjeruju ljudima puno više nego logotipima.

Dobra priča ne mora biti komplicirana

Jedna od najvećih zabluda jest da dobra priča mora biti spektakularna. Zapravo su najuspješnije priče često vrlo jednostavne.

Ponekad je dovoljno prikazati svakodnevni trenutak koji će kod publike izazvati emociju. To može biti prvi radni dan novog zaposlenika, priprema velikog događaja, zadovoljni korisnik ili mali uspjeh koji je ostvaren nakon mnogo truda.

Važno je da priča ima početak, izazov i završetak. Publika želi vidjeti razvoj događaja i razumjeti zašto je određena situacija važna. Upravo zbog toga storytelling nije samo lijepo pisanje, nego promišljeno oblikovanje sadržaja koji ima jasnu poruku.

Storytelling je važan i tijekom krizne komunikacije

Iako se storytelling najčešće povezuje s promocijom, važnu ulogu ima i tijekom kriznih situacija. Kada organizacija otvoreno objasni što se dogodilo, pokaže razumijevanje prema ljudima koji su pogođeni problemom i objasni koje korake poduzima kako bi ga riješila, javnost će takvu komunikaciju doživjeti iskrenijom.

Naravno, pritom treba paziti da priča ne zvuči kao pokušaj opravdavanja ili manipulacije. Ljudi vrlo brzo prepoznaju kada emocije nisu iskrene. Zato se i u kriznim situacijama treba držati činjenica, ali ih predstaviti na način koji pokazuje odgovornost i empatiju.

Društvene mreže otvorile su nove mogućnosti

Razvojem društvenih mreža storytelling je postao dostupniji nego ikad prije. Danas organizacije mogu ispričati priču kroz fotografije, kratke videozapise, intervjue, podcaste ili objave iza kulisa.

Posebno su zanimljivi sadržaji koji prikazuju svakodnevni rad zaposlenika ili proces nastanka proizvoda. Takve objave djeluju prirodno i često postižu bolju interakciju od klasičnih oglasa.

Istovremeno, društvene mreže zahtijevaju autentičnost. Publika vrlo brzo prepoznaje kada je sadržaj previše umjetan ili kada organizacija pokušava stvoriti sliku koja ne odgovara stvarnosti. Upravo zato je iskrenost i dalje najvažniji dio svake dobre priče.

Kategorije
Content digitalna komunikacija karijera

Kako izgraditi osobni brend na LinkedInu kao student PR-a

Zašto je važno razmišljati o osobnom brendu još tijekom studija?

Kad sam upisao studij odnosa s javnošću, često sam slušao kako je najvažnije steći što više iskustva, upoznati ljude iz struke i biti aktivan. U početku sam mislio da se sve to odnosi tek na razdoblje nakon fakulteta, kada krenem tražiti posao. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da se profesionalna karijera gradi puno ranije. Danas poslodavci više ne gledaju samo životopis i motivacijsko pismo. Često će prije razgovora za posao ili praksu upisati naše ime u Google ili otvoriti LinkedIn profil kako bi stekli prvi dojam.

Upravo zato smatram da je LinkedIn jedna od najkorisnijih platformi za svakoga tko želi raditi u odnosima s javnošću. To nije društvena mreža na kojoj je cilj prikupiti što više pratitelja, već mjesto na kojem možemo pokazati svoje interese, znanje i profesionalni razvoj. Dobra stvar je što za početak nije potrebno imati godine iskustva. Dovoljna je želja za učenjem i spremnost da se aktivno uključimo u komunikaciju sa strukom.

Profil govori više nego što mislimo

Prvi korak prema izgradnji osobnog brenda je kvalitetno uređen profil. Fotografija je jedna od prvih stvari koje ljudi primijete. Ne mora biti profesionalno snimljena, ali bi trebala ostaviti dojam ozbiljnosti i pristupačnosti. Fotografije s ljetovanja ili iz noćnog izlaska ipak je bolje ostaviti za druge društvene mreže.

Jednako je važan i naslov profila. Umjesto da stoji samo “student”, može se napisati nešto konkretnije, primjerice da studiram odnose s javnošću, zanimam se za digitalne komunikacije ili event management. Time odmah pokazujem u kojem smjeru želim razvijati svoju karijeru.

Opis profila ne treba biti predugačak. Nekoliko rečenica dovoljno je da predstavim svoje interese, područja koja me zanimaju i ciljeve koje želim ostvariti. Smatram da iskrenost uvijek ostavlja bolji dojam od pretjeranog hvaljenja vlastitim sposobnostima.

Nemam iskustva – imam što objaviti?

Jedna od najvećih pogrešaka koju studenti rade jest uvjerenje da nemaju dovoljno iskustva za objavljivanje sadržaja. I ja sam neko vrijeme tako razmišljao. Tek kasnije sam shvatio da nitko ne očekuje od studenta da vodi komunikaciju velike međunarodne kompanije.

Ako sam na fakultetu radio zanimljiv projekt, sudjelovao na konferenciji ili poslušao predavanje stručnjaka iz komunikacija, već imam temu o kojoj mogu napisati nekoliko rečenica. Isto vrijedi i za zanimljive PR kampanje koje svakodnevno viđamo oko sebe. Analiza uspješne kampanje ili vlastito mišljenje o nekoj komunikacijskoj krizi može pokazati da pratim događanja u struci i razmišljam kritički.

Najvažnije je da objave budu autentične. Ljudi puno radije čitaju iskrena razmišljanja nego tekstove koji zvuče kao da su napisani samo kako bi ostavili dojam stručnosti.

Umrežavanje nije samo dodavanje kontakata

LinkedIn često nazivamo poslovnom mrežom, ali pravo umrežavanje puno je više od slanja zahtjeva za povezivanje. Korisnije je pratiti stručnjake iz područja komunikacija, čitati njihove objave i uključiti se u raspravu kada imamo nešto vrijedno za dodati.

Kroz takvu komunikaciju moguće je upoznati ljude iz agencija, medija ili velikih kompanija. Ponekad upravo jedan kvalitetan komentar ili zanimljiva objava može dovesti do razgovora koji će kasnije rezultirati praksom ili prvim zaposlenjem.

Naravno, pritom treba zadržati profesionalnost. Nije cilj komentirati svaku objavu ili pokušavati privući pažnju pod svaku cijenu. Mnogo je važnije ostaviti nekoliko kvalitetnih komentara nego desetke površnih.

Iskustvo nije samo radni odnos

Mnogi studenti podcjenjuju iskustva koja stječu tijekom studiranja. Organizacija studentskih događaja, volontiranje, sudjelovanje u projektima ili vođenje društvenih mreža studentske udruge također razvijaju vještine koje su vrlo važne u odnosima s javnošću.

Komunikacija, timski rad, organizacija vremena i sposobnost rješavanja problema upravo su ono što poslodavci često traže kod mladih kandidata. Takva iskustva svakako vrijedi istaknuti na LinkedIn profilu jer pokazuju da smo aktivni i spremni preuzeti odgovornost.

Kontinuitet donosi rezultate

Ne postoji pravilo koliko često treba objavljivati sadržaj. Netko će napisati jednu kvalitetnu objavu mjesečno, dok će drugi biti aktivniji. Ono što sam primijetio jest da je kontinuitet važniji od količine. Profil koji se redovito ažurira pokazuje da osoba prati novosti u struci i ulaže u vlastiti razvoj.

Istovremeno, nije potrebno težiti savršenstvu. Neće svaka objava biti iznimno popularna niti će svaka izazvati veliku raspravu. Važno je učiti iz vlastitog iskustva i postupno razvijati način komunikacije po kojem ćemo biti prepoznatljivi.

Osobni brend gradi se dugoročno

Izgradnja osobnog brenda nije projekt koji završava nakon nekoliko objava. To je proces koji traje tijekom cijele karijere. Upravo zato studentski dani idealna su prilika za prve korake. Svaki projekt, svaka nova objava i svaki profesionalni kontakt predstavljaju dio slike koju stvaramo o sebi.

Na kraju sam shvatio da LinkedIn nije platforma na kojoj trebam glumiti stručnjaka koji zna odgovore na sva pitanja. Puno je važnije pokazati da sam spreman učiti, razvijati se i dijeliti iskustva s drugima. Upravo takav pristup ostavlja najbolji dojam i dugoročno otvara vrata novim prilikama.

Osobni brend ne znači stvaranje lažne slike o sebi, već predstavljanje najboljih verzija vlastitog znanja, interesa i vrijednosti. U svijetu odnosa s javnošću, gdje je povjerenje jedna od najvažnijih vrijednosti, upravo autentičnost ostaje najveća prednost svakog mladog komunikatora.

Kategorije
Brand Content Sport

Drive to Survive: PR lekcija iz Formule 1

Ilustracija bolida i vozača F1
Izvor: generirano uz pomoć umjetne inteligencije

Formula 1 postala je globalni fenomen, ne samo zbog brzih bolida i uzbudljivih utrka, već zato što je to sport koji je uspio kroz stratešku primjenu storytellinga privuči publiku izvan tradicionalnog kruga zaljubljenika u motosport. 

Serijal koji je publiku pretvorio u fanove

Netflixov serijal Drive to Survive, pokrenut 2019. godine, bio je ključan moment u ostvarivanju tog uspjeha. Drive to Survive serijal nije prodavao priču o tehničkim pravilima i kompleksnim strategijama, već  priču o ljudima, rivalstvu i emocijama. 

Strategija je bila jednostavna: pretvoriti vozače, šefove timova i inženjere u likove koje publika želi i može pratiti izvan utrke. Serijal je novoj publici ponudio kontekst, likove i napetost prije nego što je od nje tražio razumijevanje pravila, taktika i tehničkih detalja i upravo je zato postao glavna ulazna točka u svijet ovog motosporta.

Rezultati

O uspjehu serijala svjedoče nevjerovatni podaci o gledanosti. Naime, 360.000 gledatelja u SAD-u, koji nisu gledali završnicu sezone 2021., potvrdilo je da su F1 počeli pratiti u 2022. nakon što su odgledali Drive to Survive serijal.

Uspjeh je posebno izražen na američkom tržištu. ESPN navodi da je prosječna gledanost F1 utrka u SAD-u porasla s 554.000 gledatelja po utrci 2018. na 1,3 milijuna 2025. godine, što je rast od 135%, dok je globalna fan baza u tom periodu porasla za 63%.

Digitalna strategija kao produžetak

Drive to Survive postao je predložak za kreiranje šire digitalne strategije koja je pratila istu formulu za uspjeh. F1 je na društvenim mrežama 2025. dosegnuo 114,5 milijuna, u odnosu na 18,7 milijuna 2018. godine. Serijal je stvarao interes, a društvene mreže su ga pretvarale u svakodnevnu naviku kroz short-form content koji je prenosio najzanimljivije radio poruke između vozača i timova te reakcije vozača tijekom i nakon utrka.

PR lekcija

Formula 1 nije promijenila osnovni proizvod, već način ulaska u njega i način na kojoj je proizvod serviran. Drive to Survive dokazao je da se interes za sport može graditi kroz storytelling i stvaranje emocionalne vrijednosti, a ista strategija primjenjiva je i na druge sportove i brendove. Uspjeh F1 podsjetnik je da brendovi moraju prepoznati i prilagoditi se načinima na koje nova publika otkriva, doživljava i prati sadržaj kako bi postali i ostali relevantni.

AUTOR: DAVID ANTONIO BORAS