Posljednjih godina održivost je postala jedna od najčešćih riječi u marketinškim kampanjama. Gotovo svaki brend želi pokazati da brine o okolišu. Zelena ambalaža, prirodni motivi i poruke o zaštiti planeta postali su dio svakodnevne komunikacije.
No koliko su te poruke stvarne, a koliko služe stvaranju pozitivne slike o brendu?
Slika: generirano uz pomoć umjetne inteligencije
Kada ekologija postane marketinški alat
Greenwashing označava situaciju u kojoj tvrtke predstavljaju svoje proizvode ili poslovanje ekološki prihvatljivijima nego što zapravo jesu. Na prvi pogled sve izgleda održivo, ali iza lijepih poruka često nedostaju konkretni dokazi.
Problem je što kupci danas sve više žele podržati odgovorne brendove. Kada se pokaže da su određene tvrdnje bile pretjerane ili netočne, povjerenje se vrlo brzo gubi.
Iz perspektive odnosa s javnošću transparentnost postaje važnija nego ikada. Smatram da publika danas ne očekuje savršenstvo, ali očekuje iskrenost. Dugoročno gledano, iskrena komunikacija vrijedi više od bilo koje zelene etikete na proizvodu.
Kad „eco“ ostane samo riječ, a ne stvarna vrijednost
Slika generirana putem AI
Današnji, takozvani Instagram život mora izgledati savršeno. Baš kao i proizvodi na policama, sve djeluje beprijekorno, održivo i „eco friendly“. Prirodno, ekološko, održivo pojmovi su koje danas susrećemo na svakom koraku. Ambalaža u zemljanim tonovima, matcha umjesto klasične kave, riječi kao što su „eco“, „green“, „sustainable“ su na svakome koraku. Sve više ljudi obraća pažnju na ono što kupuju i troši te želi donositi odgovornije odluke za okoliš..
Ali koja je zapravo prava slika? Tko od nas točno može reći da je sve to „eco“, reciklirano i dovoljno green za naše životne potrebe.
Tek kada okrenemo proizvod i pročitamo ono što piše sitnim slovima, postaje jasno da stvarnost često ne odgovara slici koju nam brendovi poredstavljaju putem društvenih mreža. Informacije tada postanu nejasne i površne, a materijali zapravo nisu dovoljno održivi.
Upravo tada postaje jasno koliko je tanka granica između održivosti i grenwashinga.
U PR-u greenwashing se odnosi na situacije kada brendovi komuniciraju ekološku osviještenost, ali bez stvarne podloge u svojim praksama. Kada održivost postane dio komunikacije ali ne i prakse.
Takvih primjera nažalost na tržištu ima jako puno, u različitim industrijama. Brendovi koriste ambalažu koja je prirodna, komuniciraju male promjene kao velike prirodne iskorake i naglašavaju na održiv aspekt proizvoda. Nažalost to je sve komunikacija, koja ostaje samo tako u praksi vidimo nešto sasvim drugačije. I tada se gubi povjerenje, kupaca, pratitelja i onih ljudi koji zaista vjeruju u taj „eco“ proizvod.
Brendovi prelagano koriste pojmove kao što su održivost, ekologija i društvena odgovornost i tu dolazi do problema jer komunikacija ide brže od stvarnih pormjena.
Povjerenje publike se stvara godinama a može se izgubiti jako brzo i tu nastupa PR. PR ima ključnu ulogu, ne samo u oblikovanju poruka nego i u očuvanju integriteta brenda.
Održivost ne mora biti savršena već mora biti vjerodostojna i autentična. Publika ne očekuje savršenstvo, no očekuje iskrenost. Upravo zato autentičnost ostaje najvažniji element svake uspješne komunikacije.
Održivost ne mora biti savršena već mora biti vjerodostojna i autentična. Publika ne očekuje savršenstvo, no očekuje iskrenost. Upravo zato autentičnost ostaje najvažniji element svake uspješne komunikacije.
