Kategorije
digitalno doba Marketing mediji Trend

RIMAC

Rimac automobili je hrvatska tvrtka za proizvodnju hyper automobila sa sjedištem u Svetoj Nedelji. Tvrtka je osnovana 2009. godine te je svoj debitant predstavila s automobilskim konceptom električnog vozila ,,Concept One” koji je ujedno postao i prvi serijski model dizajnera i osnivača Mate Rimca te postoji samo 9 primjeraka. Svoje prvo remek djelo Mate predstavlja 2011. godine na svjetskoj izložbi automobila Internationale Automobil-Ausstellung u Frankfurtu. Bitno je naglasiti kako je to prvi potpuno električni hyper automobil.

Mate Rimac u samim početcima okupio je tim od 10 članova te su ,, Concept One” sa skice pretvorili u realnost u samo 5 mjeseci. Prvi serijski model automobila prodan je 2016. godine za nepoznatu cijenu. U periodu od 2009. do 2018. godine Rimac se sa svojim konceptom predstavio na mnogobrojnim natjecanjima i predstavljanjima poput Formula Student Alpe Adria, Frankfurt Motor Show (IAA) 2011,Geneva Motor Show 2016 te mnogim natjecanjima u preformansi. Tim sudjelovanjima ostvario je brojne prihode i partnerstva što mu je omogućilo da nastavi sa daljnjom proizvodnjom novih modela.

2018. predstavlja model C-two u Genavi nakon čega predstavlja još dva modela: Rimac Nevera i Nevera R te nakon sklapanja ugovora i kolaboracijom s auto kućom Bugatti, Rimac dizajnira model  Bugatti W16 Mistral. Okvirna cijena Nevere R iznosi od 2,3 milijuna do 2,5 milijuna eura, dok je običan model Nevere dostupan za 2 milijuna eura.

Službena stranica Rimca vrlo je minimalistička sa modernističkim dahom. Na njoj možete pogledati modele hyper auta, objašnjenje funkcije tehnologije, timeline same tvrtke te kontakt. Na društvenim mrežama su vrlo aktivni, Mate svakodnevno dijeli prizore iz svog života. Prikazuje kontinuirana poslovna putovanja, snima i promovira automobile koje vozi. Aktivnost je najveća na Instagramu, Tiktoku i Facebooku. Mate je vrlo prisutan u svim medijima, često daje intervjuje i gostuje u emisijama. Zaključno, Rimac ima jak PR tim iza sebe te je i sam vrlo posvećen svom brendu te sa svijetom dijeli svoju strast prema brzini i preformansi.

AUTOR: CHIARA BANCALISKI

Kategorije
Uncategorized

Kad nemaš milijune za marketing: PR neprofitnih organizacija u Zagrebu

Autor: Iva Beljo

Dok velike korporacije za jednu kampanju znaju izdvojiti proračun veći od godišnjeg budžeta prosječne humanitarne udruge, neprofitne organizacije u Zagrebu svakodnevno se bore da svoju misiju dovedu do javnosti s djelićem tih sredstava. Upravo ta činjenica čini odnose s javnošću u neprofitnom sektoru posebno zanimljivim područjem za proučavanje – ovdje kreativnost i vjerodostojnost često moraju nadoknaditi ono što nedostaje u novcu.

Zagreb kao grad ima bogatu mrežu udruga koje se bave svime, od zaštite životinja i pomoći beskućnicima do podrške djeci s poteškoćama u razvoju i zaštite okoliša. Svaka od tih organizacija suočava se s istim temeljnim izazovom u komunikaciji: kako privući pažnju javnosti i medija u prostoru prepunom komercijalnih poruka, kad nemate proračun za plaćeno oglašavanje niti tim od desetak ljudi koji se bavi isključivo odnosima s javnošću.

Vjerodostojnost kao najvrjedniji resurs

Ono što neprofitne organizacije imaju, a što novac ne može kupiti, jest autentičnost misije. Kad udruga koja godinama radi s beskućnicima progovori o problemu beskućništva, njezina riječ nosi drugačiju težinu od one koju bi imala plaćena reklamna kampanja neke tvrtke. Ta vjerodostojnost postaje temeljni kapital na kojem se gradi cijela komunikacijska strategija, a zadatak PR stručnjaka u ovom sektoru jest osigurati da se ta vjerodostojnost pravilno prenese javnosti, umjesto da ostane skrivena iza birokratskog jezika izvještaja i projektnih prijava.

Zagrebačke udruge koje su najuspješnije u komunikaciji obično su one koje su naučile pričati konkretne, ljudske priče umjesto apstraktnih statistika. Umjesto da samo navedu broj korisnika koje su tijekom godine zbrinule, uspješnije organizacije dijele priču jedne obitelji ili pojedinca čiji se život promijenio zahvaljujući njihovom radu. Takav pristup, poznat u struci kao storytelling, znatno je učinkovitiji u dopiranju do javnosti nego suhoparni brojevi, bez obzira koliko ti brojevi bili impresivni.

Mediji kao dragocjen, ali ograničen resurs

Za razliku od komercijalnih tvrtki koje mogu kupiti oglasni prostor, neprofitne organizacije uglavnom ovise o takozvanom zarađenom medijskom prostoru, odnosno o tome hoće li novinari prepoznati vrijednost njihove priče i sami odlučiti o njoj izvijestiti. To zahtijeva drugačiji pristup radu s medijima – manje agresivno slanje priopćenja, a više izgradnju dugoročnih odnosa s novinarima koji prate društvene teme i razumiju kontekst u kojem udruga djeluje.

Mnoge zagrebačke udruge naučile su iskoristiti simbolične datume, poput Svjetskog dana beskućnika ili Dana zaštite životinja, kao prirodne prilike za medijsku pažnju, kada su novinari i sami u potrazi za relevantnim temama. Isto tako, suradnja s poznatim javnim osobama koje besplatno pristanu podržati određenu inicijativu, takozvani ambasadori dobre volje, može značajno povećati doseg poruke bez ikakvog financijskog troška za samu udrugu.

Planiranje komunikacijskih aktivnosti zahtijeva vrijeme i organizaciju, resurse koje male udruge često najteže osiguravaju. Izvor: Pixabay

Društvene mreže kao izjednačivač

Pojava društvenih mreža donijela je neprofitnom sektoru nešto što ranije nije postojalo – mogućnost izravne komunikacije s javnošću bez posredovanja tradicionalnih medija i bez potrebe za velikim proračunom. Zagrebačke udruge sve više koriste Instagram i Facebook ne samo za informiranje o svojim aktivnostima, nego i za izravno prikupljanje donacija, regrutiranje volontera i građenje zajednice ljudi koji dijele njihove vrijednosti.

Izazov leži u tome što upravljanje kvalitetnim sadržajem na društvenim mrežama zahtijeva vrijeme i vještinu koje mnoge manje udruge jednostavno nemaju, budući da njihovi zaposlenici i volonteri prvenstveno rade na terenu, a ne iza računala. Zato se sve više razvijaju partnerstva između neprofitnog sektora i agencija ili pojedinaca koji besplatno ili po sniženoj cijeni nude svoje komunikacijske usluge kao oblik društveno odgovornog poslovanja.

Zašto je ovo područje vrijedno pažnje budućih PR stručnjaka

Rad u neprofitnom PR-u često se podcjenjuje u odnosu na korporativni sektor, no upravo ograničenja s kojima se udruge suočavaju čine ovo područje odličnom školom kreativnosti. Kad nema novca za plaćeno oglašavanje, mora se osloniti na domišljatost, autentičnost i strateško razmišljanje o tome što stvarno privlači pažnju javnosti.

I mala, pažljivo usmjerena ulaganja u komunikaciju s vremenom mogu donijeti vidljiv rast vidljivosti i povjerenja. Izvor: Pixabay

Za studente koji tek ulaze u struku, iskustvo rada s neprofitnom organizacijom, makar i volonterski, može ponuditi dublje razumijevanje temeljnih PR vještina nego godine rada u sektoru gdje veliki budžeti mogu nadoknaditi manjak strateškog promišljanja

Kategorije
Uncategorized

Kako je Zagreb postao grad Božića: PR priča iza Adventa

Autor: Iva Beljo

Postoji nešto gotovo nevjerojatno u činjenici da srednjoeuropski glavni grad, koji do prije desetak godina turisti nisu doživljavali kao zimsku destinaciju, danas redovito osvaja titule najboljeg božićnog sajma u Europi. Advent u Zagrebu nije se dogodio slučajno, niti preko noći. Riječ je o jednom od najbolje dokumentiranih primjera dugoročne PR i brendiranje strategije u hrvatskom turizmu, koji vrijedi proučiti upravo zato što pokazuje kako strpljiva, dosljedna komunikacija može transformirati percepciju cijelog grada.

Zagreb je tri puta biran za najbolji europski božićni sajam, a o gradskoj zimskoj čaroliji pisali su ugledni svjetski mediji poput BBC-a, CNN-a i Forbesa. To nije rezultat jedne sretne sezone, nego godina sustavnog rada Turističke zajednice grada Zagreba na izgradnji prepoznatljivog identiteta koji se mogao komunicirati prema domaćoj i međunarodnoj javnosti.

Priča prije proizvoda

Jedna od temeljnih PR lekcija koju Advent u Zagrebu ilustrira jest da uspješna promocija destinacije rijetko počiva samo na nabrajanju sadržaja, klizališta, štandova s kuhanim vinom ili koncertnih pozornica. Uspješna promocija gradi priču, osjećaj, atmosferu koju ljudi žele doživjeti i podijeliti. Kampanje poput one koja je Advent opisivala kao simbol topline, radosti i zajedništva namjerno su birale emocionalan jezik umjesto suhoparnog nabrajanja atrakcija, jer upravo emocije potiču ljude da rezerviraju kartu za avion usred zime.

Pixabay

Zagrebačka katedrala u adventskom ruhu, prizor koji je postao sinonim za zimsku čaroliju grada. Izvor: Pixabay

Promotivni filmovi koje je Turistička zajednica producirala tijekom godina, od kojih su neki osvajali nagrade na međunarodnim festivalima turističkog filma, dodatno su gradili tu naraciju. Zagreb se u njima nije prikazivao kao grad koji ima Advent, nego kao grad koji je Advent, gdje je božićna čarolija utkana u samu urbanu tkaninu, od Gornjeg grada do Zrinjevca.

Mediji kao partneri, ne samo primatelji priopćenja

Ono što izdvaja Advent u Zagrebu od mnogih drugih pokušaja destinacijskog brendiranja jest strateški pristup odnosima s međunarodnim medijima. Umjesto da čeka da novinari sami otkriju grad, Turistička zajednica sustavno je gradila odnose s uglednim medijskim kućama, organizirala posjete stranih novinara i blogera te pratila globalne turističke trendove kako bi znala kojim se pričama trenutno najviše zanima svjetska publika.

Rezultat te strategije vidljiv je u opsegu i kvaliteti medijskih objava o Zagrebu tijekom prosinca, koje daleko nadmašuju ono što bi grad te veličine mogao očekivati bez sustavnog PR napora. Kad velik svjetski medij objavi članak o nekoj destinaciji, taj sadržaj djeluje kao vjerodostojnija preporuka nego bilo koja plaćena reklama, upravo zato što publika medije doživljava kao neovisan izvor informacija, a ne kao glasnogovornika turističke zajednice.

Nagrade kao komunikacijski alat

Zanimljiv element ove priče jesu brojne nagrade i priznanja koje je Advent u Zagrebu prikupio tijekom godina, od domaćih strukovnih nagrada do međunarodnih titula poput one za najbolji božićni sajam u Europi. Za promatrača izvana, nagrade mogu djelovati kao sporedan detalj, ali u svijetu odnosa s javnošću one predstavljaju izuzetno vrijedan komunikacijski materijal. Svaka nagrada postaje nova prilika za priopćenje za medije, novi razlog da se o gradu ponovno piše, i dodatna potvrda vjerodostojnosti koju sama turistička zajednica ne bi mogla stvoriti isključivo vlastitim aktivnostima.

Pixabay

Simbolika darivanja i praznične atmosfere koju grad svjesno njeguje kao dio svog turističkog identiteta. Izvor: Pixabay

Ta strategija oslanjanja na vanjsku validaciju, umjesto isključivo na vlastitu promociju, jedna je od najvažnijih tehnika u destinacijskom PR-u. Kad treća, neovisna strana kaže da je nešto najbolje u Europi, ta poruka nosi puno veću težinu nego kad to isto tvrdi sama organizacija koja to nastoji prodati.

Lekcija za druge hrvatske gradove i regije

Uspjeh zagrebačkog Adventa danas služi kao svojevrsni predložak za druge hrvatske destinacije koje pokušavaju izgraditi prepoznatljivost izvan ljetne turističke sezone. Pokazuje da dosljednost tijekom više godina, ulaganje u kvalitetan vizualni i video sadržaj, aktivna suradnja s medijima te strpljivo praćenje i prijavljivanje za relevantne nagrade mogu, kombinirani zajedno, transformirati sliku o jednoj destinaciji čak i kod publike koja je prethodno uopće nije razmatrala kao odredište za putovanje.

Za studente odnosa s javnošću, ovaj primjer nudi važnu protutežu uvriježenom shvaćanju da je dobar PR isključivo reaktivan, odnosno da postoji samo za gašenje požara i upravljanje krizama. Advent u Zagrebu podsjeća da je proaktivna, dugoročna izgradnja pozitivne priče jednako, ako ne i važnija, disciplina unutar struke.

Kategorije
Uncategorized

Kad kolos padne: što nas je slučaj Agrokor naučio o kriznom PR-u

Malo je hrvatskih poslovnih priča ostavilo dublji trag u javnosti od sloma Agrokora 2017. godine. Tvrtka koja je zapošljavala desetke tisuća ljudi i opskrbljivala velik dio regije odjednom se našla na rubu propasti, a s njom i stotine dobavljača, banaka i običnih građana koji su joj vjerovali svaki dan kad su odlazili u trgovinu. No iza brojki i sudskih procesa krije se manje očita, ali jednako važna priča – ona o tome kako je (ili nije) Agrokor komunicirao s javnošću dok mu se svijet urušavao.

Krizni menadžment u teoriji zvuči jednostavno: prepoznaj problem rano, budi transparentan, preuzmi odgovornost i drži javnost informiranom. U praksi je to daleko teže, posebno kad je kriza toliko velika da prijeti stabilnosti cijelog gospodarstva. Agrokor je mjesecima djelovao kao da problema nema, sve dok situacija nije postala neodrživa i dok država nije morala intervenirati posebnim zakonom, takozvanom Lex Agrokor. Taj zaokret, od šutnje do prisilne transparentnosti, pokazuje koliko je važno da tvrtke imaju krizni komunikacijski plan spreman i prije nego što kriza uopće nastupi.

Zašto je šutnja najgora strategija

Jedna od temeljnih lekcija svakog udžbenika iz odnosa s javnošću jest da vakuum informacija uvijek netko popuni, ako ne sama tvrtka, onda mediji, konkurencija ili glasine. Kad se u javnosti prvi put pojavila sumnja u financijsko stanje Agrokora, izostanak jasne i pravovremene komunikacije uprave stvorio je prostor za paniku. Dobavljači nisu znali hoće li biti plaćeni, zaposlenici nisu znali je li im posao siguran, a potrošači su se pitali hoće li police u trgovinama ostati pune. Upravo ta neizvjesnost, više nego sama kriza, često najviše šteti povjerenju javnosti.

Usporedbe radi, vrijedi spomenuti da su neke druge hrvatske tvrtke u sličnim, iako manjim krizama, brže reagirale javnim priopćenjima i redovitim ažuriranjem stanja, čime su barem djelomično sačuvale povjerenje dionika. Razlika između uspješnog i neuspješnog kriznog PR-a rijetko leži u tome hoće li kriza uopće nastupiti, jer krize su gotovo neizbježne u poslovanju, nego u brzini i iskrenosti reakcije kad se ona dogodi.

Uloga države kao neplaniranog glasnogovornika

Zanimljiv aspekt cijelog slučaja jest da je, u nedostatku snažne komunikacije same tvrtke, državna administracija preuzela ulogu svojevrsnog glasnogovornika za javnost, objašnjavajući građanima što se događa i zašto je intervencija nužna. To je neobična situacija u odnosima s javnošću – kada institucija koja nije izvorno strana u krizi mora preuzeti komunikacijsku inicijativu jer sama tvrtka to nije učinila na vrijeme. Takav scenarij dodatno je narušio percepciju kompetentnosti uprave Agrokora u očima javnosti, čak i kod onih koji nisu detaljno pratili financijske detalje slučaja.

Pixabay

Uprava velike tvrtke pod povećalom javnosti tijekom krize. Izvor: Pixabay

Što bi drugačiji pristup mogao izgledati

Kad se govori o dobroj praksi kriznog PR-a, obično se spominju tri stupa: brzina reakcije, dosljednost poruke i preuzimanje odgovornosti umjesto prebacivanja krivnje. Zamislimo alternativni scenarij u kojem uprava Agrokora već pri prvim naznakama problema organizira redovite konferencije za medije, otvoreno komunicira planove restrukturiranja i aktivno se obraća dobavljačima i zaposlenicima prije nego što to učine mediji ili država. Takav pristup ne bi spriječio financijski slom, jer korijeni problema bili su duboko strukturni i dugogodišnji, ali bi vjerojatno ublažio štetu po ugled i povjerenje koje je tvrtka izgradila desetljećima.

Ovdje treba biti pošten prema kompleksnosti situacije – komunikacijski tim, koliko god bio vješt, ne može sam riješiti duboke financijske probleme niti spriječiti stečaj kada su temelji poslovanja narušeni. No, dobra komunikacija može značajno utjecati na to hoće li javnost percipirati tvrtku kao žrtvu okolnosti koja se hrabro nosi s problemom ili kao entitet koji je namjerno skrivao istinu dok je to bilo moguće.

Lekcija za buduće generacije menadžera

Za studente ekonomije i budući menadžerski kadar, slučaj Agrokor ostaje dragocjen, iako bolan, studijski primjer. Pokazuje da kriza rijetko dolazi najavljena i da tvrtke koje unaprijed nemaju razrađen plan kriznog komuniciranja gotovo uvijek reagiraju prekasno i preslabo. Isto tako, pokazuje da javnost, ma koliko bila strpljiva, na kraju traži odgovore, a ne opravdanja, i da je iskrenost, čak i kad nosi loše vijesti, dugoročno isplativija strategija od prešućivanja.

Pixabay

Jedna pogrešna odluka može pokrenuti lančanu reakciju kroz cijeli poslovni sustav. Izvor: Pixabay

Danas, nekoliko godina nakon vrhunca krize, Agrokor kao Fortenova grupa posluje pod novim vodstvom i s drugačijom komunikacijskom kulturom, koja uključuje redovitija javna priopćenja i transparentnije izvještavanje o poslovnim rezultatima. To samo po sebi govori koliko je tržište, ali i regulatorno okruženje, promijenilo očekivanja prema velikim hrvatskim kompanijama kada je riječ o odnosima s javnošću u kriznim situacijama.

autor: Iva Beljo

Kategorije
Uncategorized

Povjerenje se ne kupuje: influenceri kao novi PR kanal u Hrvatskoj

Autor: Iva Beljo

Prije desetak godina, kad bi netko rekao da će netko tko snima videe u svojoj sobi imati veći utjecaj na odluku o kupnji nego reklama na nacionalnoj televiziji, mnogi bi se nasmijali. Danas je to svakodnevica. Skrolanje kroz Instagram ili TikTok gotovo je nemoguće bez naleta na nekoga tko preporučuje kremu za lice, energetski napitak ili odmor u nekoj hrvatskoj destinaciji. Ta promjena nije samo trend koji će proći, nego temeljna preobrazba načina na koji brendovi u Hrvatskoj grade odnose sa svojom publikom.

Ono što influencer marketing čini toliko moćnim alatom u rukama PR stručnjaka jest da počiva na nečemu što klasično oglašavanje teško postiže, a to je povjerenje. Kad influencer koji ima nekoliko tisuća pratitelja preporuči proizvod, ta preporuka djeluje kao savjet prijatelja, a ne kao plaćeni oglas, čak i kada publika zna da je riječ o suradnji. Upravo ta bliskost, koja je posebno izražena na manjem hrvatskom tržištu gdje ljudi influencere doživljavaju gotovo kao poznanike, čini ovaj kanal komunikacije toliko učinkovitim.

Pixabay

Svijet društvenih mreža danas je gust splet platformi, ikona i oznaka koje zajedno oblikuju digitalnu komunikaciju. Izvor: Pixabay

Mikro umjesto mega

Zanimljivo je da hrvatski brendovi sve češće ne traže influencere s milijunskim brojem pratitelja, nego takozvane mikro i nano influencere, osobe s nekoliko tisuća do pedesetak tisuća pratitelja. Razlog je jednostavan – manji profili često imaju znatno veću stopu angažmana jer njihova publika djeluje kao stvarna zajednica, a ne kao pasivna masa promatrača. Netko tko prati manji profil o, primjerice, domaćoj gastronomiji ili putovanjima po Hrvatskoj, vjerojatnije će stvarno pročitati objavu, komentirati je i na kraju kupiti proizvod, nego pratitelj neke svjetski poznate zvijezde koji objavu jedva primijeti u moru sadržaja.

Za manje hrvatske tvrtke to je posebno dobra vijest. Suradnja s mikroinfluencerom često ne zahtijeva ogroman budžet, a ipak može donijeti mjerljive rezultate u obliku posjeta web stranici, upita ili prodaje. To otvara vrata i lokalnim proizvođačima, malim ugostiteljskim objektima ili startupovima da grade prepoznatljivost bez troškova kakve bi zahtijevala klasična medijska kampanja.

Gdje PR i marketing prestaju biti odvojeni

Influencer marketing zapravo živi na razmeđi klasičnog marketinga i odnosa s javnošću, što ga čini posebno zanimljivim područjem za PR stručnjake. Dok je marketing usmjeren na konverziju i prodaju, PR dimenzija influencerskih suradnji leži u izgradnji dugoročnog ugleda brenda i upravljanju percepcijom javnosti. Kad brend bira s kime će surađivati, on zapravo bira tko će ga predstavljati javnosti, što je suštinski PR odluka, jednako važna kao izbor glasnogovornika za medijski nastup.

Upravo zato izbor pogrešnog influencera može biti jednako štetan koliko i loše osmišljena kriza menadžment strategija. Ako se vrijednosti influencera i brenda ne poklapaju, ili ako influencer kasnije postane dio neke kontroverze, ta se šteta prenosi i na brend koji je s njim surađivao. Zato ozbiljne agencije za odnose s javnošću danas prije svake suradnje detaljno analiziraju dosadašnji sadržaj influencera, njegove vrijednosti i način na koji komunicira s vlastitom publikom.

Transparentnost kao novi standard

Regulativa u ovom području se razvija i u Hrvatskoj, s jasnim zahtjevima da sponzorirani sadržaj mora biti prepoznatljivo označen kao takav. To je važan pomak jer publika, posebno mlađa, sve je osjetljivija na osjećaj da je manipulirana skrivenim oglašavanjem. Brendovi koji inzistiraju na transparentnosti, čak i kada to formalno nije obavezno, dugoročno grade jače povjerenje kod svoje publike nego oni koji pokušavaju zamagliti granicu između autentične preporuke i plaćenog sadržaja.

Pixabay

Iza svake objave stoji stvaran rad na osmišljavanju i produkciji sadržaja. Izvor: Pixabay

Ono što ovo područje čini posebno dinamičnim jest brzina kojom se mijenja. Platforme dolaze i odlaze iz mode, algoritmi se mijenjaju, a ono što je funkcioniralo prošle godine možda više ne funkcionira danas. Za studente odnosa s javnošću to znači da influencer marketing nije područje koje se jednom nauči i zatvori, nego zahtijeva kontinuirano praćenje trendova, platformi i, što je možda najvažnije, promjena u očekivanjima publike prema autentičnosti i transparentnosti komunikacije.

Kategorije
DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija digitalno doba Isprobaj Umjetna inteligencija

PR u doba umjetne inteligencije i kako koristiti AI bez gubitka autentičnosti?

Tehnologija koja mijenja način na koji komuniciramo

Umjetna inteligencija posljednjih je godina postala jedna od najčešćih tema u poslovnom svijetu. Gotovo da ne prođe dan bez vijesti o novim AI alatima koji obećavaju brže pisanje tekstova, jednostavniju analizu podataka ili automatizaciju različitih poslovnih procesa. Promjene nisu zaobišle ni odnose s javnošću, zbog čega se sve više postavlja pitanje može li umjetna inteligencija zamijeniti PR stručnjake ili će postati samo još jedan alat koji će im olakšati posao.

Po mom mišljenju, odgovor nije tako jednostavan. AI već danas može pomoći u mnogim svakodnevnim zadacima, ali kvalitetna komunikacija i dalje ovisi o ljudima. Odnosi s javnošću temelje se na razumijevanju emocija, povjerenja i međuljudskih odnosa, a upravo su to područja u kojima tehnologija još uvijek ima svoja ograničenja.

AI može ubrzati svakodnevni posao

Jedna od najvećih prednosti umjetne inteligencije jest ušteda vremena. Umjesto da satima pretražujemo informacije ili pripremamo prvi nacrt teksta, danas možemo koristiti AI kao pomoć pri istraživanju tema, organizaciji ideja ili pisanju početnih verzija sadržaja.

PR stručnjaci svakodnevno pripremaju priopćenja za medije, objave za društvene mreže, govore, prezentacije i različite analize. Umjetna inteligencija može ubrzati mnoge od tih procesa i omogućiti da više vremena ostane za kreativno razmišljanje i razvoj komunikacijskih strategija.

Međutim, svaki tekst koji nastane uz pomoć umjetne inteligencije potrebno je provjeriti i prilagoditi. AI može ponuditi dobru osnovu, ali konačna verzija mora odgovarati tonu komunikacije organizacije i biti prilagođena ciljanoj publici.

Kreativnost još uvijek pripada ljudima

Iako umjetna inteligencija može generirati tekstove, slike ili prijedloge kampanja, teško može razumjeti društveni kontekst na isti način kao čovjek.

Uspješna PR kampanja ne temelji se samo na dobro napisanoj poruci. Potrebno je razumjeti emocije publike, aktualne društvene događaje, kulturološke razlike i vrijednosti koje određena organizacija želi predstaviti. Upravo zbog toga ljudska kreativnost i dalje ostaje nezamjenjiva.

Često se kaže da umjetna inteligencija može ponuditi odgovore, ali prava pitanja i dalje postavljaju ljudi. Smatram da je upravo u tome najveća vrijednost PR stručnjaka, sposobnost promišljanja, donošenja odluka i stvaranja ideja koje se ne mogu svesti samo na analizu podataka.

Povjerenje se ne može automatizirati

Jedna od najvažnijih zadaća odnosa s javnošću jest izgradnja povjerenja između organizacije i njezinih dionika. To uključuje komunikaciju s medijima, korisnicima, zaposlenicima, partnerima i širom javnošću.

Koliko god tehnologija napredovala, povjerenje se ne može izgraditi automatski. Ljudi žele osjećati da iza poruke stoji stvarna osoba koja razumije njihove potrebe i spremna je preuzeti odgovornost kada je to potrebno.

Posebno je to važno tijekom kriznih situacija. U trenucima kada organizacija prolazi kroz ozbiljan problem, javnost očekuje iskrenost, empatiju i jasnu komunikaciju. Takve situacije zahtijevaju ljudsku prosudbu i iskustvo, a ne samo automatski generirane odgovore.

Etička pitanja postaju sve važnija

Razvojem umjetne inteligencije otvaraju se i brojna etička pitanja. Treba li javnost znati kada je određeni sadržaj nastao uz pomoć AI-ja? Kako spriječiti širenje netočnih informacija? Tko snosi odgovornost ako umjetna inteligencija proizvede pogrešan ili obmanjujući sadržaj?

To su pitanja na koja komunikacijska struka još uvijek traži odgovore. Upravo zato odgovorno korištenje umjetne inteligencije postaje jedna od najvažnijih tema u odnosima s javnošću.

PR stručnjaci trebaju koristiti tehnologiju kao pomoć, ali pritom zadržati profesionalne standarde, provjeravati informacije i jasno razlikovati činjenice od pretpostavki.

Budućnost pripada suradnji čovjeka i tehnologije

Umjesto razmišljanja o tome hoće li umjetna inteligencija zamijeniti PR stručnjake, možda je bolje postaviti drugačije pitanje: kako možemo koristiti AI da budemo još bolji u svom poslu?

Vjerujem da će upravo oni komunikacijski stručnjaci koji nauče pametno koristiti nove tehnologije imati najveću prednost. Umjetna inteligencija može ubrzati rutinske zadatke, analizirati velike količine podataka i pomoći u planiranju sadržaja, dok će ljudi ostati odgovorni za kreativnost, strategiju i donošenje odluka.

Takav pristup omogućuje da se tehnologija koristi kao alat koji povećava učinkovitost, a ne kao zamjena za ljudsko znanje.

AI kao pomoćnik, a ne zamjena

Tijekom studija i rada na različitim projektima i sam sam imao priliku koristiti alate temeljene na umjetnoj inteligenciji. Pokazali su se korisnima kada je trebalo brzo pronaći informacije, organizirati ideje ili pripremiti nacrt teksta.

Ipak, svaki put sam primijetio da je završni rezultat bio kvalitetniji tek nakon vlastite dorade. Dodavanje osobnog mišljenja, prilagodba stila pisanja i povezivanje sadržaja s konkretnom publikom ono je što tekst čini uvjerljivim.

To pokazuje da umjetna inteligencija nije konkurencija komunikacijskim stručnjacima, nego pomoćnik koji može olakšati svakodnevni rad.

Kategorije
Event management festivali Influenceri komunikacijske vještine

Organizacija događaja i što sve stoji iza uspješnog eventa?

Kada nekoliko sati programa predstavlja mjesece pripreme

Kada dođemo na koncert, konferenciju, otvorenje izložbe ili predstavljanje novog proizvoda, najčešće vidimo samo ono što se događa pred nama. Govornici izlaze na pozornicu prema rasporedu, prezentacije funkcioniraju bez problema, gosti razgovaraju uz piće, a cijeli događaj djeluje kao da se odvija potpuno spontano. Međutim, iza svakog uspješnog eventa kriju se tjedni, a ponekad i mjeseci planiranja, koordinacije i komunikacije.

U odnosima s javnošću organizacija događaja jedan je od najzahtjevnijih, ali i najzanimljivijih poslova. Dobar događaj nije samo prilika za predstavljanje proizvoda ili usluge, već način izgradnje odnosa s medijima, partnerima, klijentima i širom javnošću. Upravo zato svaki detalj može imati velik utjecaj na konačan dojam.

Sve počinje jasnim ciljem

Prije nego što se rezervira prostor ili pošalju pozivnice, potrebno je odgovoriti na jedno važno pitanje, a to je zašto organiziramo događaj?

Cilj može biti predstavljanje novog proizvoda, obilježavanje važne obljetnice, povezivanje s poslovnim partnerima ili jačanje prepoznatljivosti brenda. Bez jasno definiranog cilja vrlo je teško donijeti dobre odluke tijekom organizacije.

Jednako je važno odrediti kome je događaj namijenjen. Konferencija za poslovne partnere neće izgledati isto kao događaj za studente ili festival otvoren za širu javnost. Kada znamo tko su naši gosti, lakše je prilagoditi program, način komunikacije i cjelokupno iskustvo koje želimo stvoriti.

Dobra organizacija skriva stotine sitnih detalja

Ljudi često primijete samo velike stvari poput lokacije ili uređenja prostora, ali organizatori znaju da uspjeh ovisi o desecima manjih detalja.

Potrebno je rezervirati prostor, dogovoriti tehničku opremu, organizirati rasvjetu, ozvučenje, catering, fotografiranje, snimanje, pripremiti raspored govornika i osigurati da svi uključeni znaju svoju ulogu. Dovoljno je da zakaže samo jedna od tih stavki kako bi se cijeli događaj našao u problemima.

Upravo zato se tijekom priprema često izrađuju detaljni planovi sa satnicom i popisom svih zadataka. Takva organizacija omogućuje da se moguće poteškoće riješe prije nego što ih primijete gosti.

Komunikacija s medijima jednako je važna kao i sam događaj

Koliko god događaj bio kvalitetno organiziran, njegov će doseg biti ograničen ako o njemu nitko ne sazna. Upravo zato važan dio posla PR stručnjaka čini komunikacija s medijima.

Nekoliko dana prije događaja medijima se šalju pozivnice i informacije o programu. Ako je riječ o važnijem događaju, priprema se i priopćenje za medije koje sadrži sve ključne informacije.

Na samom događaju potrebno je omogućiti novinarima nesmetan rad, osigurati prostor za fotografiranje i snimanje te organizirati izjave govornika ako su predviđene. Dobra suradnja s medijima povećava mogućnost da će događaj dobiti kvalitetnu medijsku popraćenost.

Što ako nešto pođe po zlu?

Bez obzira na to koliko je događaj dobro isplaniran, uvijek postoji mogućnost nepredviđenih situacija. Mikrofon može prestati raditi, govornik može kasniti, vrijeme može pokvariti događaj na otvorenom ili se mogu pojaviti tehnički problemi.

Upravo zato organizatori uvijek imaju rezervni plan. Dodatna tehnička oprema, pričuvni raspored i jasno podijeljene odgovornosti omogućuju brzu reakciju kada se pojavi problem.

Jedna od najvažnijih osobina dobrog PR stručnjaka upravo je sposobnost da ostane smiren pod pritiskom. Gosti često neće ni primijetiti da se nešto neplanirano dogodilo ako organizacijski tim brzo pronađe rješenje.

Iskustvo posjetitelja ostavlja najveći dojam

Događaj nije uspješan samo zato što je sve prošlo prema planu. Najvažnije je kako su se osjećali ljudi koji su sudjelovali.

Ljubazno osoblje, jasne informacije, dobra organizacija registracije, kvalitetan program i ugodna atmosfera često ostavljaju puno jači dojam od skupih dekoracija ili spektakularnih efekata.

U posljednje vrijeme sve se više pažnje posvećuje upravo iskustvu sudionika. Organizatori žele da se gosti osjećaju dobrodošlo, da lako pronađu potrebne informacije i da nakon događaja ponesu pozitivne dojmove koje će podijeliti s drugima.

Posao ne završava odlaskom posljednjeg gosta

Mnogi misle da je organizacija završena kada posljednji sudionik napusti prostor. Zapravo tada počinje posljednja, ali vrlo važna faza.

Nakon događaja analiziraju se rezultati. Koliko je ljudi sudjelovalo? Kakve su bile reakcije publike? Koliko je objava bilo na društvenim mrežama? Jesu li mediji prenijeli informacije o događaju? Što bi se sljedeći put moglo napraviti bolje?

Takve analize pomažu organizatorima da iz svakog projekta nešto nauče. Iskustvo stečeno na jednom događaju često postaje ključ uspjeha sljedećeg.

Organizacija događaja kao spoj kreativnosti i odgovornosti

Ono što me najviše privlači kod organizacije događaja jest činjenica da nijedan projekt nije isti. Svaki donosi nove izazove, različite ljude i drukčije ciljeve. Upravo zato ovaj dio odnosa s javnošću zahtijeva kombinaciju kreativnosti, dobre organizacije i kvalitetne komunikacije.

Istovremeno, riječ je o poslu koji nosi veliku odgovornost. Sudionici neće vidjeti mjesece priprema, ali će vrlo brzo primijetiti ako nešto ne funkcionira. Zato su detalji, timski rad i dobra koordinacija ono što razlikuje prosječan događaj od onoga koji će ljudi dugo pamtiti.

Kategorije
Content digitalna komunikacija karijera

Kako izgraditi osobni brend na LinkedInu kao student PR-a

Zašto je važno razmišljati o osobnom brendu još tijekom studija?

Kad sam upisao studij odnosa s javnošću, često sam slušao kako je najvažnije steći što više iskustva, upoznati ljude iz struke i biti aktivan. U početku sam mislio da se sve to odnosi tek na razdoblje nakon fakulteta, kada krenem tražiti posao. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da se profesionalna karijera gradi puno ranije. Danas poslodavci više ne gledaju samo životopis i motivacijsko pismo. Često će prije razgovora za posao ili praksu upisati naše ime u Google ili otvoriti LinkedIn profil kako bi stekli prvi dojam.

Upravo zato smatram da je LinkedIn jedna od najkorisnijih platformi za svakoga tko želi raditi u odnosima s javnošću. To nije društvena mreža na kojoj je cilj prikupiti što više pratitelja, već mjesto na kojem možemo pokazati svoje interese, znanje i profesionalni razvoj. Dobra stvar je što za početak nije potrebno imati godine iskustva. Dovoljna je želja za učenjem i spremnost da se aktivno uključimo u komunikaciju sa strukom.

Profil govori više nego što mislimo

Prvi korak prema izgradnji osobnog brenda je kvalitetno uređen profil. Fotografija je jedna od prvih stvari koje ljudi primijete. Ne mora biti profesionalno snimljena, ali bi trebala ostaviti dojam ozbiljnosti i pristupačnosti. Fotografije s ljetovanja ili iz noćnog izlaska ipak je bolje ostaviti za druge društvene mreže.

Jednako je važan i naslov profila. Umjesto da stoji samo “student”, može se napisati nešto konkretnije, primjerice da studiram odnose s javnošću, zanimam se za digitalne komunikacije ili event management. Time odmah pokazujem u kojem smjeru želim razvijati svoju karijeru.

Opis profila ne treba biti predugačak. Nekoliko rečenica dovoljno je da predstavim svoje interese, područja koja me zanimaju i ciljeve koje želim ostvariti. Smatram da iskrenost uvijek ostavlja bolji dojam od pretjeranog hvaljenja vlastitim sposobnostima.

Nemam iskustva – imam što objaviti?

Jedna od najvećih pogrešaka koju studenti rade jest uvjerenje da nemaju dovoljno iskustva za objavljivanje sadržaja. I ja sam neko vrijeme tako razmišljao. Tek kasnije sam shvatio da nitko ne očekuje od studenta da vodi komunikaciju velike međunarodne kompanije.

Ako sam na fakultetu radio zanimljiv projekt, sudjelovao na konferenciji ili poslušao predavanje stručnjaka iz komunikacija, već imam temu o kojoj mogu napisati nekoliko rečenica. Isto vrijedi i za zanimljive PR kampanje koje svakodnevno viđamo oko sebe. Analiza uspješne kampanje ili vlastito mišljenje o nekoj komunikacijskoj krizi može pokazati da pratim događanja u struci i razmišljam kritički.

Najvažnije je da objave budu autentične. Ljudi puno radije čitaju iskrena razmišljanja nego tekstove koji zvuče kao da su napisani samo kako bi ostavili dojam stručnosti.

Umrežavanje nije samo dodavanje kontakata

LinkedIn često nazivamo poslovnom mrežom, ali pravo umrežavanje puno je više od slanja zahtjeva za povezivanje. Korisnije je pratiti stručnjake iz područja komunikacija, čitati njihove objave i uključiti se u raspravu kada imamo nešto vrijedno za dodati.

Kroz takvu komunikaciju moguće je upoznati ljude iz agencija, medija ili velikih kompanija. Ponekad upravo jedan kvalitetan komentar ili zanimljiva objava može dovesti do razgovora koji će kasnije rezultirati praksom ili prvim zaposlenjem.

Naravno, pritom treba zadržati profesionalnost. Nije cilj komentirati svaku objavu ili pokušavati privući pažnju pod svaku cijenu. Mnogo je važnije ostaviti nekoliko kvalitetnih komentara nego desetke površnih.

Iskustvo nije samo radni odnos

Mnogi studenti podcjenjuju iskustva koja stječu tijekom studiranja. Organizacija studentskih događaja, volontiranje, sudjelovanje u projektima ili vođenje društvenih mreža studentske udruge također razvijaju vještine koje su vrlo važne u odnosima s javnošću.

Komunikacija, timski rad, organizacija vremena i sposobnost rješavanja problema upravo su ono što poslodavci često traže kod mladih kandidata. Takva iskustva svakako vrijedi istaknuti na LinkedIn profilu jer pokazuju da smo aktivni i spremni preuzeti odgovornost.

Kontinuitet donosi rezultate

Ne postoji pravilo koliko često treba objavljivati sadržaj. Netko će napisati jednu kvalitetnu objavu mjesečno, dok će drugi biti aktivniji. Ono što sam primijetio jest da je kontinuitet važniji od količine. Profil koji se redovito ažurira pokazuje da osoba prati novosti u struci i ulaže u vlastiti razvoj.

Istovremeno, nije potrebno težiti savršenstvu. Neće svaka objava biti iznimno popularna niti će svaka izazvati veliku raspravu. Važno je učiti iz vlastitog iskustva i postupno razvijati način komunikacije po kojem ćemo biti prepoznatljivi.

Osobni brend gradi se dugoročno

Izgradnja osobnog brenda nije projekt koji završava nakon nekoliko objava. To je proces koji traje tijekom cijele karijere. Upravo zato studentski dani idealna su prilika za prve korake. Svaki projekt, svaka nova objava i svaki profesionalni kontakt predstavljaju dio slike koju stvaramo o sebi.

Na kraju sam shvatio da LinkedIn nije platforma na kojoj trebam glumiti stručnjaka koji zna odgovore na sva pitanja. Puno je važnije pokazati da sam spreman učiti, razvijati se i dijeliti iskustva s drugima. Upravo takav pristup ostavlja najbolji dojam i dugoročno otvara vrata novim prilikama.

Osobni brend ne znači stvaranje lažne slike o sebi, već predstavljanje najboljih verzija vlastitog znanja, interesa i vrijednosti. U svijetu odnosa s javnošću, gdje je povjerenje jedna od najvažnijih vrijednosti, upravo autentičnost ostaje najveća prednost svakog mladog komunikatora.

Kategorije
Brand Content Sport

Drive to Survive: PR lekcija iz Formule 1

Formula 1 postala je globalni fenomen, ne samo zbog brzih bolida i uzbudljivih utrka, već zato što je to sport koji je uspio kroz stratešku primjenu storytellinga privuči publiku izvan tradicionalnog kruga zaljubljenika u motosport. 

Serijal koji je publiku pretvorio u fanove

Netflixov serijal Drive to Survive, pokrenut 2019. godine, bio je ključan moment u ostvarivanju tog uspjeha. Drive to Survive serijal nije prodavao priču o tehničkim pravilima i kompleksnim strategijama, već  priču o ljudima, rivalstvu i emocijama. 

Strategija je bila jednostavna: pretvoriti vozače, šefove timova i inženjere u likove koje publika želi i može pratiti izvan utrke. Serijal je novoj publici ponudio kontekst, likove i napetost prije nego što je od nje tražio razumijevanje pravila, taktika i tehničkih detalja i upravo je zato postao glavna ulazna točka u svijet ovog motosporta.

Rezultati

O uspjehu serijala svjedoče nevjerovatni podaci o gledanosti. Naime, 360.000 gledatelja u SAD-u, koji nisu gledali završnicu sezone 2021., potvrdilo je da su F1 počeli pratiti u 2022. nakon što su odgledali Drive to Survive serijal.

Uspjeh je posebno izražen na američkom tržištu. ESPN navodi da je prosječna gledanost F1 utrka u SAD-u porasla s 554.000 gledatelja po utrci 2018. na 1,3 milijuna 2025. godine, što je rast od 135%, dok je globalna fan baza u tom periodu porasla za 63%.

Digitalna strategija kao produžetak

Drive to Survive postao je predložak za kreiranje šire digitalne strategije koja je pratila istu formulu za uspjeh. F1 je na društvenim mrežama 2025. dosegnuo 114,5 milijuna, u odnosu na 18,7 milijuna 2018. godine. Serijal je stvarao interes, a društvene mreže su ga pretvarale u svakodnevnu naviku kroz short-form content koji je prenosio najzanimljivije radio poruke između vozača i timova te reakcije vozača tijekom i nakon utrka.

PR lekcija

Formula 1 nije promijenila osnovni proizvod, već način ulaska u njega i način na kojoj je proizvod serviran. Drive to Survive dokazao je da se interes za sport može graditi kroz storytelling i stvaranje emocionalne vrijednosti, a ista strategija primjenjiva je i na druge sportove i brendove. Uspjeh F1 podsjetnik je da brendovi moraju prepoznati i prilagoditi se načinima na koje nova publika otkriva, doživljava i prati sadržaj kako bi postali i ostali relevantni.

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Influenceri kultura Ljudi Marketing Moda Popularnost putovanje Trend Turizam

Kako me dobar PR doveo do najkreativnijeg suvenira iz Škotske

Od objava na društvenim mrežama do torbice koja je postala hit na Instagramu

Kao studentica odnosa s javnošću, često analiziram kampanje koje uspješno privlače pažnju javnosti. Međutim, tek sam tijekom putovanja u Škotsku shvatila koliko kvalitetan PR i snažna prisutnost na društvenim mrežama mogu utjecati na odluke potrošača.

Slika: autorski rad

Kada preporuke korisnika postanu najbolja reklama

Tijekom planiranja putovanja u Edinburgh, istraživala sam preporuke za autentična iskustva koja nadilaze uobičajene turističke aktivnosti. U tom sam razdoblju počela primjećivati objave, fotografije i videozapise korisnika koji su posjetili radionicu u kojoj posjetitelji izrađuju vlastitu torbicu od tvida. Privukao me nije tradicionalni oglas, već sadržaj koji su dijelili zadovoljni sudionici. Njihove objave odavale su spontanost, iskrenost i inspiraciju.

Ovo predstavlja izvrstan primjer uspješnog PR-a. Umjesto agresivne promocije, brend je osmislio iskustvo koje sudionici žele podijeliti sa svojom publikom. Pozitivne preporuke, fotografije unikatnih torbica i brojni Instagram Reelsi učinili su ovu radionicu nezaobilaznom postajom tijekom mog putovanja.

Iskustvo koje spaja tradiciju i kreativnost

Po dolasku u radionicu odmah sam uočila razloge njezine popularnosti. Tijekom jednosatnog kreativnog procesa birala sam boju torbice, uzorak poznatog škotskog tvida, remen i detalje, a potom sam uz podršku mentora izradila svoj jedinstveni modni dodatak. Cjelokupno iskustvo predstavljalo je spoj škotske tradicije, kreativnosti i suvremenog turizma.

Najzanimljivije je što torbica nije ostala samo uspomena s putovanja. Nakon što sam fotografije podijelila na Instagramu, reakcije su bile iznenađujuće pozitivne. Prijatelji i pratitelji odmah su počeli pitati gdje sam je nabavila, a nekoliko njih kasnije je dodalo radionicu na vlastitu listu mjesta za posjetiti u Škotskoj.

Slika: autorski rad

Ovo iskustvo pokazalo mi je da suvremeni odnosi s javnošću nadilaze klasičnu promociju proizvoda i temelje se na stvaranju doživljaja koje ljudi žele samostalno promovirati. Kombinacija autentičnog iskustva, kvalitetnog proizvoda i snažne prisutnosti na društvenim mrežama stvara priču koja nadilazi samu destinaciju. Zbog toga je moja škotska torbica postala više od suvenira; postala je uspomena koju rado dijelim s drugima.

Autorica: Mirna Marković