Kategorija: Imidž

Kategorije
Formula 1 Imidž komunikacijske vještine

Media Day u Formuli 1: utrka počinje prije nego što se upale motori

Vikend Formule 1 možda službeno počinje izlaskom bolida na stazu, ali za vozače posao počinje puno ranije. Prije treninga, kvalifikacija i nedjeljnih svjetala na semaforu dolazi Media Day, dan kada su umjesto brzine u centru pažnje izjave, novinari i kamere.

Na prvi pogled djeluje jednostavno. Vozač sjedne pred mikrofon, odgovori na nekoliko pitanja i nastavi sa svojim danom. Ipak, iza tih nekoliko minuta stoji puno pripreme. Svaka izjava može postati naslov, TikTok, meme ili tema o kojoj će fanovi raspravljati do kraja vikenda. Dovoljno je da netko nešto krivo kaže i već imaš novu temu za raspravu na društvenim mrežama.

Posebno je zanimljivo što vozači danas više nisu samo sportaši. Oni su i javne osobe, ambasadori momčadi, sponzora i same Formule 1. Jedno pitanje o novom ugovoru, odnosu s momčadskim kolegom ili lošem rezultatu prošle utrke može vrlo brzo razgovor odvesti u smjeru koji nitko nije planirao.

Zamisli da si Charles Leclerc i da te nakon loše utrke ponovno pitaju što se dogodilo s Ferrarijem. Ili da si Lando Norris pa moraš komentirati glasine koje su fanovi već tri dana analizirali na društvenim mrežama. Lewis Hamilton također dobro zna kako je to kada se svaka izjava, ali i svaki outfit, nađe pod povećalom. Nije baš jednostavno samo sjesti i „malo popričati”.

Izvor: Pixabay

Tu nastupa medijski trening. Znati voziti bolid 300 kilometara na sat očito nije dovoljno. Treba znati odgovoriti i na neugodno pitanje bez stvaranja sutrašnje naslovnice. Ponekad to znači dati konkretan odgovor, a ponekad profesionalno izgovoriti puno toga bez da si zapravo rekao išta. PR skill level: expert.

Media Day istovremeno daje novinarima sadržaj, fanovima pristup vozačima, a momčadima priliku da postave ton za vikend. Dobra izjava može smiriti glasine, podići interes za utrku ili predstaviti priču koju će mediji dalje prenositi. Loša? Pa, internet ne zaboravlja.

A onda dolazi drugi dio priče. Izjava koja je trajala deset sekundi može završiti na TikToku, Instagramu i X-u, gdje je fanovi analiziraju, pretvaraju u memeove ili izvlače iz konteksta. Nekad se više priča o tome što je vozač rekao nego o njegovu vremenu na treningu. Zato Media Day ne završava nužno kada se ugase kamere.

Na stazi se mjeri svaka tisućinka, a izvan nje gotovo svaka riječ. I dok mi čekamo da se upale svjetla na semaforu, vozači su već odradili jedan sasvim drugačiji dio vikenda.

Uglavnom, prije nego što vozač uopće sjedne u bolid, već je morao odraditi nekoliko krugova pred novinarima.

Autorica: Tea Kolar

Kategorije
Brand Društvene mreže Imidž Isprobaj mediji

Buzz stiže u Šibenik: nova destinacija za ljubitelje tenisica i streetweara.

Izvor: fotografija autorice

Šibenik je grad koji posljednjih godina sve više dobiva sadržaje namijenjene mlađoj publici. Uz kafiće, restorane i turističku ponudu, važan dio gradske ponude postaje i moda. Zato otvaranje nove Buzz trgovine u Šibeniku predstavlja zanimljivu novost za sve one koji prate tenisice, streetwear i urbanu modu.

Buzz je poznat po ponudi popularnih sportskih i lifestyle brendova, a dolazak trgovine u Šibenik znači da ljubitelji takvog stila više ne moraju odlaziti u druge gradove kako bi pronašli određene modele i kolekcije.

Otvaranje trgovine nije samo pitanje novog prodajnog prostora. Za brend je to prilika da postane dio lokalne zajednice i da izravnije komunicira sa svojim kupcima. Posebno kod mlađe publike, kupovina danas nije samo pronalazak proizvoda. Važni su izgled trgovine, iskustvo, društvene mreže i način na koji se brend obraća svojim kupcima.

Upravo tu Šibenik može biti zanimljivo tržište. Grad tijekom ljeta ima velik broj turista, ali istovremeno ima i svoju stalnu lokalnu publiku. Za trgovinu koja se temelji na urbanom stilu to znači mogućnost komunikacije s različitim skupinama kupaca.

Društvene mreže pritom imaju važnu ulogu u promociji otvaranja. Fotografije novog prostora, najave otvaranja, proizvodi i sadržaj koji stvaraju sami kupci mogu dodatno povećati interes. Posebno je važno da komunikacija bude prilagođena lokalnoj publici, a ne samo klasično oglašavanje proizvoda.

Za Šibenik je otvaranje novog brenda zanimljivo i zato što pokazuje kako se mijenja ponuda grada. Mladi sve više traže mjesta i trgovine koje odgovaraju njihovom načinu života i stilu. Nova trgovina zato može biti više od mjesta za kupovinu – može postati dio gradske modne i društvene scene.

Bez obzira na to hoće li netko u Buzz doći po nove tenisice, odjeću ili samo pogledati ponudu, dolazak novog brenda u grad uvijek donosi nešto novo. A za Šibenik, koji se sve više razvija kao moderan i turistički grad, takvi sadržaji postaju dio njegove svakodnevne priče.

Autorica: Maja Čogelja

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže Emocije Fotografija hrana i piće Imidž Keep up komunikacijske vještine

Storytelling u PR-u i zašto ljudi pamte priče, a ne reklame

Dobra priča uvijek pronađe put do publike

Svaki dan susrećemo se s velikim brojem reklama. Dok pregledavamo društvene mreže, gledamo televiziju ili čitamo portale, gotovo je nemoguće izbjeći promotivne poruke. Većinu njih zaboravimo nekoliko sekundi nakon što ih vidimo, ali neke kampanje ostanu nam u sjećanju godinama. Razlog tome najčešće nije vrhunski slogan ili veliki budžet, nego dobra priča.

Upravo zato storytelling posljednjih godina zauzima sve važnije mjesto u odnosima s javnošću. Ljudi se lakše povezuju s emocijama nego s činjenicama, a dobra priča može prenijeti poruku na način koji je prirodan, zanimljiv i uvjerljiv. Umjesto da publici govorimo zašto je neki proizvod ili organizacija najbolji, puno je učinkovitije pokazati kako su nekome promijenili život ili riješili određeni problem.

Kao student odnosa s javnošću često primjećujem da najbolje kampanje nisu nužno one koje imaju najveći budžet, već one koje uspiju ispričati priču u kojoj se ljudi mogu prepoznati.

Ljudi vole priče jer bude emocije

Još od djetinjstva učimo kroz priče. Bajke, filmovi, knjige i osobna iskustva ostavljaju mnogo jači dojam od pukih informacija. Isto vrijedi i u komunikaciji brendova.

Kada neka tvrtka samo nabraja karakteristike svog proizvoda, publika će to vrlo brzo zaboraviti. Međutim, ako pokaže stvarnu osobu koja je zahvaljujući tom proizvodu riješila problem ili ostvarila cilj, cijela poruka postaje puno uvjerljivija.

Emocije su ono što priče čini posebnima. Nije važno izazivaju li smijeh, inspiraciju ili suosjećanje – važno je da kod publike potaknu neku reakciju. Upravo zbog toga storytelling često ostvaruje bolje rezultate od klasičnog oglašavanja.

Storytelling nije izmišljanje priča

Ponekad ljudi misle da storytelling znači uljepšavanje stvarnosti ili izmišljanje događaja koji se nikada nisu dogodili. Zapravo je potpuno suprotno.

Dobar storytelling temelji se na autentičnosti. Svaka organizacija ima svoju priču – kako je nastala, koje vrijednosti zastupa, kakve ljude okuplja i kakve probleme rješava. Upravo iz tih stvarnih iskustava nastaju najbolje komunikacijske kampanje.

Na primjer, lokalna obiteljska tvrtka može ispričati priču o nekoliko generacija koje zajednički razvijaju posao. Sportski klub može predstaviti put mladog sportaša do prvih uspjeha. Humanitarna udruga može pokazati kako je pomogla pojedincima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Sve su to priče koje stvaraju povezanost između organizacije i publike.

Ljudi žele upoznati osobe iza brenda

Jedna od najvećih promjena u komunikaciji posljednjih godina jest činjenica da publika više ne želi promatrati organizacije kao hladne institucije. Ljude zanimaju zaposlenici, osnivači, volonteri i svi oni koji stoje iza određenog projekta.

Kada tvrtka predstavi svoje zaposlenike, pokaže kako nastaje proizvod ili podijeli iskustva ljudi koji svakodnevno rade na ostvarivanju zajedničkog cilja, komunikacija postaje mnogo osobnija.

To se posebno vidi na društvenim mrežama. Objave u kojima zaposlenici govore o svom poslu često ostvaruju bolje rezultate od klasičnih promotivnih objava. Razlog je jednostavan, ljudi vjeruju ljudima puno više nego logotipima.

Dobra priča ne mora biti komplicirana

Jedna od najvećih zabluda jest da dobra priča mora biti spektakularna. Zapravo su najuspješnije priče često vrlo jednostavne.

Ponekad je dovoljno prikazati svakodnevni trenutak koji će kod publike izazvati emociju. To može biti prvi radni dan novog zaposlenika, priprema velikog događaja, zadovoljni korisnik ili mali uspjeh koji je ostvaren nakon mnogo truda.

Važno je da priča ima početak, izazov i završetak. Publika želi vidjeti razvoj događaja i razumjeti zašto je određena situacija važna. Upravo zbog toga storytelling nije samo lijepo pisanje, nego promišljeno oblikovanje sadržaja koji ima jasnu poruku.

Storytelling je važan i tijekom krizne komunikacije

Iako se storytelling najčešće povezuje s promocijom, važnu ulogu ima i tijekom kriznih situacija. Kada organizacija otvoreno objasni što se dogodilo, pokaže razumijevanje prema ljudima koji su pogođeni problemom i objasni koje korake poduzima kako bi ga riješila, javnost će takvu komunikaciju doživjeti iskrenijom.

Naravno, pritom treba paziti da priča ne zvuči kao pokušaj opravdavanja ili manipulacije. Ljudi vrlo brzo prepoznaju kada emocije nisu iskrene. Zato se i u kriznim situacijama treba držati činjenica, ali ih predstaviti na način koji pokazuje odgovornost i empatiju.

Društvene mreže otvorile su nove mogućnosti

Razvojem društvenih mreža storytelling je postao dostupniji nego ikad prije. Danas organizacije mogu ispričati priču kroz fotografije, kratke videozapise, intervjue, podcaste ili objave iza kulisa.

Posebno su zanimljivi sadržaji koji prikazuju svakodnevni rad zaposlenika ili proces nastanka proizvoda. Takve objave djeluju prirodno i često postižu bolju interakciju od klasičnih oglasa.

Istovremeno, društvene mreže zahtijevaju autentičnost. Publika vrlo brzo prepoznaje kada je sadržaj previše umjetan ili kada organizacija pokušava stvoriti sliku koja ne odgovara stvarnosti. Upravo zato je iskrenost i dalje najvažniji dio svake dobre priče.

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Imidž komunikacijske vještine mediji medijska pismenost politika povjerenje PR u službi stvarne promjene razvoj publike Trend

Ministarstva na društvenim mrežama: propuštena prilika za komunikaciju s mladima

Mladi su online, a ministarstva?

Hrvatska javnost, a posebno mladi danas koriste društvene mreže, tj. Instagram, TikTok i Facebook kako bi pratili vijesti, trendove i javne osobe. Kako je moguće da u vrijeme kada su društvene mreže glavni izvor informacija za mlade, brojna hrvatska ministarstva i dalje nedovoljno koriste digitalne kanale za komunikaciju sa svojim građanima?

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Niska prisutnost i mali broj pratitelja

Analiza profila ministarstava i ministara ukazuje na velike razlike u njihovoj prisutnosti na društvenim mrežama između ministarstava i njihovih ministara. Na primjer, Ministarstvo obrane na Instagramu ima više od 21 tisuću pratitelja, a neka ministarstva uopće nemaju aktivne profile. Primjerice, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kojem upravo mladi čine najvažniju ciljanu skupinu, nema službene profile na društvenim mrežama kao ni ministar navedenog Ministarstva.

Slična situacija je i kod drugih ministarstava te nam takvo stanje pokazuje da državne institucije ne uspijevaju ostvariti značajan doseg među građanima, što je u 21. stoljeću u potpunosti propuštena prilika za povećati vidljivost ministarstava i stvoriti povjerenje.

Ministri vidljiviji od institucija

Zanimljivo je da pojedini ministri imaju znatno više pratitelja od ministarstava koja vode. Ministar obrane Ivan Anušić na Facebooku ima oko 42 tisuće pratitelja, dok Ministarstvo obrane ima 6.600. To sugerira da građani češće prate osobe nego institucije, što je poznat trend u suvremenim odnosima s javnošću.

Ipak, oslanjanje isključivo na osobne profile ministara nije dugoročno rješenje. Institucije trebaju graditi vlastiti identitet i povjerenje neovisno o tome tko se nalazi na čelu ministarstva.

Zašto je to problem?

Problem nedovoljne prisutnosti na društvenim mrežama dovodi do slabije informiranosti i interesa mladih o javnim politikama, natječajima, stipendijama, projektima i drugim mogućnostima koje im država nudi. Tradicionalni mediji, na koje se gotova sva ministarstva oslanjaju u komunikaciji s građanima, ne mogu pratiti izazove i trendove 21. stoljeća kao što to mogu društvene mreže koje pružaju mogućnost za brzu, dvosmjernu i pristupačnu komunikaciju.

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Vrijeme je za moderniji pristup

Ministarstva bi trebala razviti jasne digitalne komunikacijske strategije, koristiti sadržaj prilagođen mladima te aktivnije komunicirati putem društvenih mreža. U vremenu kada se većina informacija konzumira online, izostanak institucija s digitalnih platformi znači propuštanje prilike za povezivanje s generacijom koja će uskoro oblikovati hrvatsko društvo. Uspješna komunikacija na društvenim mrežama danas više nije samo pitanje informiranja, već i izgradnje odnosa s građanima.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
CELEBRITY Društvene mreže Emocije glazba Imidž Koncerti mediji pop kultura

Moć rebrandinga na primjeru Zare Larsson

Rebranding je postao jedan od najvažnijih alata za održavanje relevantnosti u modernoj pop industriji. U vremenu kada se trendovi na društvenim mrežama jako brzo mijenjaju, izvođači se moraju konstantno prilagođavati publici i stvarati novi interes kako ne bi izgubili svoju poziciju na sceni.

Dobar primjer toga je Zara Larsson, švedska pjevačica koja je godinama bila poznata po hitovima poput „Lush Life“ i „Symphony“, ali koja nakon početnog uspjeha nije uspjela dugo zadržati status velike pop zvijezde. Iako je imala snažan vokal i nekoliko globalnih hitova, publika ju je počela doživljavati kao još jednu generičnu pop pjevačicu bez jasno definiranog identiteta.

Njezin imidž godinama se temeljio na minimalizmu i „clean girl“ estetici, neutralne boje, jednostavan styling i siguran pop imidž. Međutim, upravo je taj pristup doveo do toga da se relativno brzo izgubi među brojnim novim izvođačima. Na društvenim mrežama i u pop kulturi nije imala prepoznatljiv vizualni potpis, što je danas gotovo jednako važno kao i sama glazba. Čak su i fanovi na Redditu i glazbenim forumima često komentirali kako Zara „nema brend“ ili jasnu umjetničku osobnost.

Izvor: preuzeto s interneta

Promjena se dogodila tijekom posljednjih godinu dana, kada je Zara Larsson napravila potpuni estetski i komunikacijski zaokret. Umjesto minimalizma, počela je koristiti jarke boje, Y2K estetiku, šljokice, tropske motive, neon detalje i vizuale inspirirane nostalgijom ranih 2000-ih. Njezina nova „Midnight Sun“ era postala je vizualno izrazito prepoznatljiva. Publika ju je počela povezivati s ružičastim i žutim tonovima, cvjetnim motivima i energičnim, zabavnim sadržajem na društvenim mrežama.

Izvor: preuzeto s interneta

Važno je naglasiti da njezin rebranding nije bio samo vizualan. Zara Larsson počela je graditi autentičniji odnos s publikom i naglašavati vlastitu kreativnu kontrolu nad glazbom i imidžem. U intervjuima je govorila kako više ne želi biti samo „izvođačica hitova“, nego umjetnica s jasnim identitetom. Upravo je ta kombinacija snažnog vizualnog identiteta, autentičnosti i korištenja viralne kulture dovela do toga da ponovno postane jedna od najrelevantnijih pop izvođačica na društvenim mrežama.

Zara Larsson pokazuje koliko je danas važan konzistentan i prepoznatljiv osobni brend. Talent nije više dovoljan sam po sebi, publika traži estetiku, priču i emociju s kojom se mogu povezati.

AUTOR: DORA KATALINIĆ

Kategorije
Content Emocije glazba Isprobaj komunikacijske vještine Ljudi mentalno zdravlje Osobni imidž Pažnja PR svijet PR u službi stvarne promjene prijateljstvo psihologija Storytelling studenti život Uncategorized

S PROLJEĆEM BUBE SU U GLAVI

Tkalča, proljeće , Zagreb, festival
ljubav, proljeće, studenti
Tkalča, proljeće , Zagreb, festival

Izvor: AI i autorska izrada

Zanate li onaj osjećaj kad napokon dođe proljeće u Zagreb i odjednom se sve promijeni.

Službeno nije to proglašeno u Narodnim Novinama, ali svi znamo da postoji onaj trenutak kada se grad prebaci iz zimskog sivila u proljetni način rada. Izlaskom sunca, sve one jakne, kapute i čizme strpamo na dno ormara, a mi se na kavama selimo po terasama kafića i ostalih ugostiteljskih objekata, ljudi se počnu ponašati kao da im u mozgu zvoni mali romantika alarm.

I tako sa prvim bubama koje se migolje van svojih čahura pojave se i one druge, „ bube u glavama ljudi“.

I znate kako ono ide, odjedanput svi gledaju nekoga malo duže nego inače. Netko se smije SMS-u na mobitelu kao da je upravo dobio stipendiju života.  Netko  „ slučajno“ prolazi ulicom tri puta dnevno. Netko se uređuje za predavanje kao za dodjelu Oscara, a ne za kolegij u 18.50.

Zagrebačko proljeće ima taj neki čudni efekt. Grad postaje velika otvorena pozornica za male ljubavne nesporazume, zgode i nezgode, slučajne susrete i poglede koji traju pola sekunde duže nego što bi trebali.

I odjednom kava više nije samo kava

Kava u zimi znači preživljavanje, pijemo je da se razbudimo, ugrijemo i nekako izdržimo dan. Ali s proljećem ta kava dobiva potpuno jednu novu funkciju. Postaje društveni događaj, izlika, poziv, test, i počesto možda početak nečeg nama jako važnog.

„ Idemo na kavu“ s proljećem to više nije samo pitanje, to može značiti puno više nego mislimo isprve. To je ono neizrečeno poput možda, sviđaš mi se, dosadno mi je, želim ići u šetnju, treba mi zraka, ne mogu biti u četiri zida, hm možda nešto bude a možda i ne bude, tko zna ali idemo vidjeti.

Zagrebačke terase, parkovi i vrtovi postanu s proljećem, pravi mali komunikacijski punktovi. Netko sijedi opušteno, ali zapravo sve prati i snima. Netko glumi da ne gleda, ali gleda i gleda. Netko priča o faksu, a zapravo pokušava shvatiti je li ovo prijateljska kava ili je možda na tragu nečega šta će dobiti mogući nastavak.

Iz PR kuta proljetna kava odličan je primjer neverbalne komunikacije. Jer ponekad je lakše a i više se kaže na način kako netko drži tu šalicu kave,  nego oni  nezgrapni razgovori zar ne?.

Studenti i proljeće

Studenti su posebna kategorija, tijekom zime svi izgledamo kao da nas je pregazio vlak, ili bolje rečeno, kao onaj popunjeni svakodnevni raspored, seminari i apsolutni nedostatak vitamina D. a onda s proljećem na vratima sve se nešto promijeni i odjednom se pojavi energija za sve, osim za ono što zaista treba napraviti.

Rad na seminaru čeka, neka čeka!. Idem šetati gradom to ne čeka, idem na svoju omiljenu terasu popiti kavu i vidjeti ljude. Grupni projekt kasni zbog nekog, ali kad se pojavi izgleda bolje i zanimljivije nego ona prezentacija šta ju je trebalo poslati odavno.

Proljeće zna studentima stvoriti lažan osjećaj da imamo vremena na pretek. Sunce sija, ljudi vani, Zagreb izgleda ljepše, a obaveze se čine manje hitnima. I onda nas pogodi podsjetnik iz kalendara da su rokovi blizu, i da ove blogove treba ispisati do kraja i shvatimo da romantika ne piše seminare sama.

Ljubav, algoritmi i slučajni susreti

Nekad smo se upoznavali u klubu na koncertima barovima ili drugi put susret, ako se dogodi treći pada dogovor idemo na kavu. A danas to upoznavanje radimo slično ili preko aplikacija.

Storyja, likova i onog čudnog trenutka kad shvatimo da netko gleda naš story odmah nakon objave, pa se mi pravimo da to ništa ne znači.

Ali u proljeće i digitalna komunikacija dobije svoju temperaturu, poruke su brže intenzivnije.

Emoji se koriste hrabrije. Srce više nije samo reakcija već i potencijalna strategija. A onaj „haha „ u poruci može se analizirati duže nego rezultati izbora.

Skloni smo s proljećem vidjeti i znakove koji možda i nisu tu samo zbog nas već želimo da nam nešto znače. Netko nas je pogledao? Znak: Netko lajka našu objavu? Znak. Netko je sjeo blizu nas u tramvaju? Svemir šalje poruku.

Proljeće ne mari za realnost. Proljeće voli radost i zaplet.

Zagreb zna u proljeće izgledati kao mala kulisa za ljubavne početke. Zrinjevac, Cvjetni, Tkalča, parkovi i terase, klupe i tramvaji i sve one male lijepe stvari koje život čine boljim.

I kad bi trebala PR kampanja za Zagreb u proljeće, slogan bi bio, „ Dođi po kavu, ostani zbog pogleda“ jer baš tako nekako i funkcionira. Ljudi izađu zbog sunca, ostanu zbog mogućnosti da se nešto dogodi. Te bube u glavi nas natjeraju da se uredimo, izađemo, nasmijemo, pošaljemo poruku, sjednemo na kavu i pogledamo ljude oko sebe.

Proljeće u Zagrebu donese gužve na terasama i posebnu kolektivnu zbunjenost koju zovemo ljubav, simpatija ili jednostavno bube u glavi.

I neka buba u glavi, nisu one uopće loše, neke nas natjeraju da se nasmijemo da izađemo iz rutine i možda nekome kažemo nešto što smo cijelu zimu odgađali.

Autor: Nado Žunić

Kategorije
Brand Imidž Marketing PR svijet

Osobni brending – jesmo li svi postali vlastiti PR stručnjaci?

Slika: generirano uz pomoć umjetne inteligencije
Prvi dojam više nije uživo

Nekada su ljudi prvi dojam stvarali tijekom razgovora ili susreta. Danas se taj prvi dojam često stvara mnogo prije nego što nekoga upoznamo. Dovoljno je nekoliko klikova da netko pregleda naš Instagram profil, LinkedIn račun ili druge društvene mreže.

Na internetu svi ostavljamo trag, htjeli to ili ne.

Gradimo li vlastiti brend?

Svaka fotografija, objava ili komentar šalju određenu poruku o nama. Upravo zbog toga sve više ljudi razmišlja o tome kako se predstavljaju online.

Posebno je to važno studentima koji tek ulaze na tržište rada. Poslodavci često istražuju digitalnu prisutnost kandidata, a sadržaj koji dijelimo može utjecati na njihov dojam.

PR više nije rezerviran za tvrtke

Odnosi s javnošću nekada su bili povezani uglavnom s organizacijama i poznatim osobama. Danas svatko tko koristi društvene mreže na neki način upravlja vlastitom reputacijom.

Smatram da smo svi postali vlastiti PR stručnjaci. Razlika je samo u tome radimo li to svjesno ili nesvjesno. U vremenu kada digitalni identitet postaje sve važniji, način na koji se predstavljamo online može otvoriti mnoga vrata, ali ih i zatvoriti.

AUTORICA: Dora Tonković

Kategorije
CELEBRITY Društvene mreže Emocije Imidž Influenceri PR svijet

Kako PR oblikuje percepciju slavnih osoba?

Plava pozadina sa raznim poznatim osobama.
Naziv: preuzeto s interneta

Danas se često čini da o slavnim osobama znamo sve i ono što rade, kako razmišljaju, čak i kakvi su privatno, ali ono što vidimo u medijima i na društvenim mrežama rijetko je slučajno. Velik dio te slike pažljivo je oblikovan kroz PR.

PR zapravo funkcionira kao most između slavnih osoba i publike. Njegova uloga nije samo promovirati nečiji rad, već i izgraditi određeni dojam. Na primjer, netko može biti predstavljen kao skroman i prizeman, dok se drugi gradi kao  autentičan. U oba slučaja, riječ je o svjesno kreiranoj strategiji koja ima cilj privući pažnju i zadržati interes publike.

Jedan od najvažnijih alata PR-a je storytelling. Ljudi se lakše povezuju s pričama nego s činjenicama, pa se zato često naglašavaju određeni životni trenuci, težak put do uspjeha, osobne borbe ili humanitarni rad. Takve priče pomažu publici da razvije emociju prema osobi, bilo da je riječ o divljenju, suosjećanju ili inspiraciji.

Naravno, PR dolazi do izražaja i u kriznim situacijama. Kada slavna osoba napravi pogrešku ili se nađe u skandalu, način na koji će se to komunicirati može u potpunosti promijeniti sve. Isprika, šutnja ili preusmjeravanje pažnje su taktike koje se pažljivo biraju kako bi se očuvala reputacija.

Društvene mreže dodatno su zakomplicirale cijelu priču. Danas slavne osobe imaju direktan kontakt s publikom, ali i dalje iza većine objava stoji strategija. Čak i spontani sadržaj često je unaprijed promišljen kako bi ostavio određeni dojam.

Važno je razumjeti da percepcija nije uvijek jednaka stvarnosti. PR može istaknuti najbolje strane neke osobe, ali i prikriti ono što ne odgovara željenoj slici. To ne znači da je sve lažno, već da je pažljivo odabrano.

Zato sljedeći put kada pomislimo da nekoga poznajemo samo na temelju onoga što vidimo online, treba se zapitati koliko je toga zapravo prirodno, a koliko rezultat dobrog PR-a.

AUTOR: LUCIJA JARIĆ

Kategorije
Beauty Brand Dizajn Društvene mreže Emocije Event management Osobni imidž

The cost HAPPILY  EVER AFTER?

Kada ljubav postane produkcija savršenstva, a ljubav samo jedan dio organizacije
Slika preuzeta sa interneta, uređena u layout programu

Nekada je vjenčanje bilo jednostavno. Ceremonija, obitelj, prijatelji, dobra glazba domaći kolači i ples do jutra. Fokus je bio na ljudima i emocijama. Danas se čini kao da vjenčanje više nije samo slavlje ljubavi, nego ozbiljni produkcijski projekt u kojem svi imaju neka svoja očekivanja. I možda je najveći problem što društvene mreže nameću standarde, a mladenci često žele zadovoljiti baš njih a na sebe zaborave.

KADA JE VJENČANJE POSTALO DOGAĐAJ ZA PUBLIKU?

Danas nije dovoljno samo organizirati vjenčanje, već svi očekuju iskustvo, nešto neviđeno. Sve mora biti estetski savršeno, pažljivo isplanirano i vrijedno objave. Jer više nisu mladenci u prvom planu već što će reći drugi, kako će drugima biti. I tu ljubav postaje sporedna tema.

DRUŠTVENE MREŽE STVORILE SU NOVA OČEKIVANJA

Nije više problem što ne postoje inspiracije, već problem nastaje kada inspiracija postane standard. Gledajući po društvenim mrežama sva vjenčanja su bajkovita, savršene lokacije, raskošne dekoracije, profesionalni video sadržaji, trenuci kao iz filma. A rijetko vidimo onu pravu stranu. Stres, kompromisi, golemi pritisak od društva da bude savršeno, drugačije, a da se ne spominje budžet. Društvene mreže nisu izmislile pritisak one su ga pojačale. Ideja o „savršenom danu u životu“ postao je snažan komunikacijski alat. Kada se nešto komunicira kao jedinstveno, nezaboravno i neponovljivo pritisak raste da mora biti savršeno. Jer nitko ne želi na svome vjenčanju da je napravio „premalo“. I tu komunikacija snažno oblikuje očekivanja.

MOŽDA NIJE PROBLEM U VJENČANJIMA NEGO U OČEKIVANJU SAVRŠENSTVA

Današnja vjenčanja nisu problem zato što su kreativnija, drugačija ili raskošnija, problem je taj što svi očekuju da takva moraju biti. Jer intimna proslava djeluje kao manjak truda, obična jednostavna svadba izgleda nedovoljno. A gdje je ljubav u svemu tome? Kao da smo te emocije izgubili u tom planiranju savršenog vjenčanja.

Zapravo pravo pitanje glasi da li se usudimo napraviti vjenčanje onakvo kakvo doista mi želimo? Bez uspoređivanja, bez očekivanja publike, bez potrebe da svaki trenutak izgleda kao kampanja?

Jer na kraju dana, vjenčanje nije PR projekt to je samo ljubav, iako ponekad izgleda kao dobro odrađen projekt.

AUTORICA: Vesna Crnčević

Kategorije
Brand Gastronomija hrana i piće Imidž Marketing Oglašavanje

Jesu li online recenzije još uvijek mjerilo kvalitete?

Slika je generirana putem AI

Nekada su preporuke prijatelja i poznanika bile najvažniji kriterij pri odabiru restorana, hotela ili usluge. Danas tu ulogu sve češće preuzimaju online recenzije. Nekoliko klikova dovoljno je da stvorimo dojam o nekom mjestu, često i prije nego što smo ga uopće posjetili.

No postavlja se pitanje – koliko su recenzije zaista vjerodostojne?

Nije tajna da se posljednjih godina sve češće susrećemo s praksom umjetnog “pumpanja” ocjena. Neki vlasnici poslovanja aktivno traže prijatelje, obitelj i poznanike da ostavljaju pozitivne recenzije, dok pojedini čak koriste i usluge kupovine ocjena kako bi stvorili privid popularnosti i kvalitete. Rezultat toga je da se korisnici sve češće osjećaju prevarenima.

Koliko puta smo odabrali restoran s gotovo savršenom ocjenom, a dočekala nas je prosječna usluga? Koliko smo puta rezervirali smještaj temeljem oduševljenih komentara, a stvarnost je bila daleko od onoga što je predstavljeno online?

Problem nije samo u lažnim pozitivnim recenzijama. Jednako tako, konkurencija ponekad koristi negativne komentare kako bi narušila ugled drugih poslovanja. U takvom okruženju korisnicima postaje sve teže razlikovati iskrena iskustva od marketinških taktika.

To, međutim, ne znači da su recenzije izgubile svoju vrijednost. Naprotiv. One i dalje mogu biti iznimno koristan alat, ali samo ako ih promatramo kritički. Umjesto da gledamo isključivo ukupnu ocjenu, važno je pročitati sadržaj komentara, obratiti pažnju na detalje i provjeriti jesu li iskustva korisnika konkretna i vjerodostojna.

U vremenu kada je povjerenje postalo jedna od najvrjednijih valuta, upravo autentičnost postaje najveća konkurentska prednost. Dugoročno gledano, nijedna kupljena recenzija ne može nadomjestiti stvarno zadovoljstvo gostiju i iskrene preporuke ljudi koji su uslugu zaista doživjeli.

Možda je zato pravo pitanje danas ne koliko recenzija neko poslovanje ima, nego koliko su one stvarne.

AUTOR: Josipa Jerković