Rimac automobili je hrvatska tvrtka za proizvodnju hyper automobila sa sjedištem u Svetoj Nedelji. Tvrtka je osnovana 2009. godine te je svoj debitant predstavila s automobilskim konceptom električnog vozila ,,Concept One” koji je ujedno postao i prvi serijski model dizajnera i osnivača Mate Rimca te postoji samo 9 primjeraka. Svoje prvo remek djelo Mate predstavlja 2011. godine na svjetskoj izložbi automobila Internationale Automobil-Ausstellung u Frankfurtu. Bitno je naglasiti kako je to prvi potpuno električni hyper automobil.
Mate Rimac u samim početcima okupio je tim od 10 članova te su ,, Concept One” sa skice pretvorili u realnost u samo 5 mjeseci. Prvi serijski model automobila prodan je 2016. godine za nepoznatu cijenu. U periodu od 2009. do 2018. godine Rimac se sa svojim konceptom predstavio na mnogobrojnim natjecanjima i predstavljanjima poput Formula Student Alpe Adria, Frankfurt Motor Show (IAA) 2011,Geneva Motor Show 2016 te mnogim natjecanjima u preformansi. Tim sudjelovanjima ostvario je brojne prihode i partnerstva što mu je omogućilo da nastavi sa daljnjom proizvodnjom novih modela.
2018. predstavlja model C-two u Genavi nakon čega predstavlja još dva modela: Rimac Nevera i Nevera R te nakon sklapanja ugovora i kolaboracijom s auto kućom Bugatti, Rimac dizajnira model Bugatti W16 Mistral. Okvirna cijena Nevere R iznosi od 2,3 milijuna do 2,5 milijuna eura, dok je običan model Nevere dostupan za 2 milijuna eura.
Službena stranica Rimca vrlo je minimalistička sa modernističkim dahom. Na njoj možete pogledati modele hyper auta, objašnjenje funkcije tehnologije, timeline same tvrtke te kontakt. Na društvenim mrežama su vrlo aktivni, Mate svakodnevno dijeli prizore iz svog života. Prikazuje kontinuirana poslovna putovanja, snima i promovira automobile koje vozi. Aktivnost je najveća na Instagramu, Tiktoku i Facebooku. Mate je vrlo prisutan u svim medijima, često daje intervjuje i gostuje u emisijama. Zaključno, Rimac ima jak PR tim iza sebe te je i sam vrlo posvećen svom brendu te sa svijetom dijeli svoju strast prema brzini i preformansi.
Dok velike korporacije za jednu kampanju znaju izdvojiti proračun veći od godišnjeg budžeta prosječne humanitarne udruge, neprofitne organizacije u Zagrebu svakodnevno se bore da svoju misiju dovedu do javnosti s djelićem tih sredstava. Upravo ta činjenica čini odnose s javnošću u neprofitnom sektoru posebno zanimljivim područjem za proučavanje – ovdje kreativnost i vjerodostojnost često moraju nadoknaditi ono što nedostaje u novcu.
Zagreb kao grad ima bogatu mrežu udruga koje se bave svime, od zaštite životinja i pomoći beskućnicima do podrške djeci s poteškoćama u razvoju i zaštite okoliša. Svaka od tih organizacija suočava se s istim temeljnim izazovom u komunikaciji: kako privući pažnju javnosti i medija u prostoru prepunom komercijalnih poruka, kad nemate proračun za plaćeno oglašavanje niti tim od desetak ljudi koji se bavi isključivo odnosima s javnošću.
Vjerodostojnost kao najvrjedniji resurs
Ono što neprofitne organizacije imaju, a što novac ne može kupiti, jest autentičnost misije. Kad udruga koja godinama radi s beskućnicima progovori o problemu beskućništva, njezina riječ nosi drugačiju težinu od one koju bi imala plaćena reklamna kampanja neke tvrtke. Ta vjerodostojnost postaje temeljni kapital na kojem se gradi cijela komunikacijska strategija, a zadatak PR stručnjaka u ovom sektoru jest osigurati da se ta vjerodostojnost pravilno prenese javnosti, umjesto da ostane skrivena iza birokratskog jezika izvještaja i projektnih prijava.
Zagrebačke udruge koje su najuspješnije u komunikaciji obično su one koje su naučile pričati konkretne, ljudske priče umjesto apstraktnih statistika. Umjesto da samo navedu broj korisnika koje su tijekom godine zbrinule, uspješnije organizacije dijele priču jedne obitelji ili pojedinca čiji se život promijenio zahvaljujući njihovom radu. Takav pristup, poznat u struci kao storytelling, znatno je učinkovitiji u dopiranju do javnosti nego suhoparni brojevi, bez obzira koliko ti brojevi bili impresivni.
Mediji kao dragocjen, ali ograničen resurs
Za razliku od komercijalnih tvrtki koje mogu kupiti oglasni prostor, neprofitne organizacije uglavnom ovise o takozvanom zarađenom medijskom prostoru, odnosno o tome hoće li novinari prepoznati vrijednost njihove priče i sami odlučiti o njoj izvijestiti. To zahtijeva drugačiji pristup radu s medijima – manje agresivno slanje priopćenja, a više izgradnju dugoročnih odnosa s novinarima koji prate društvene teme i razumiju kontekst u kojem udruga djeluje.
Mnoge zagrebačke udruge naučile su iskoristiti simbolične datume, poput Svjetskog dana beskućnika ili Dana zaštite životinja, kao prirodne prilike za medijsku pažnju, kada su novinari i sami u potrazi za relevantnim temama. Isto tako, suradnja s poznatim javnim osobama koje besplatno pristanu podržati određenu inicijativu, takozvani ambasadori dobre volje, može značajno povećati doseg poruke bez ikakvog financijskog troška za samu udrugu.
Planiranje komunikacijskih aktivnosti zahtijeva vrijeme i organizaciju, resurse koje male udruge često najteže osiguravaju. Izvor: Pixabay
Društvene mreže kao izjednačivač
Pojava društvenih mreža donijela je neprofitnom sektoru nešto što ranije nije postojalo – mogućnost izravne komunikacije s javnošću bez posredovanja tradicionalnih medija i bez potrebe za velikim proračunom. Zagrebačke udruge sve više koriste Instagram i Facebook ne samo za informiranje o svojim aktivnostima, nego i za izravno prikupljanje donacija, regrutiranje volontera i građenje zajednice ljudi koji dijele njihove vrijednosti.
Izazov leži u tome što upravljanje kvalitetnim sadržajem na društvenim mrežama zahtijeva vrijeme i vještinu koje mnoge manje udruge jednostavno nemaju, budući da njihovi zaposlenici i volonteri prvenstveno rade na terenu, a ne iza računala. Zato se sve više razvijaju partnerstva između neprofitnog sektora i agencija ili pojedinaca koji besplatno ili po sniženoj cijeni nude svoje komunikacijske usluge kao oblik društveno odgovornog poslovanja.
Zašto je ovo područje vrijedno pažnje budućih PR stručnjaka
Rad u neprofitnom PR-u često se podcjenjuje u odnosu na korporativni sektor, no upravo ograničenja s kojima se udruge suočavaju čine ovo područje odličnom školom kreativnosti. Kad nema novca za plaćeno oglašavanje, mora se osloniti na domišljatost, autentičnost i strateško razmišljanje o tome što stvarno privlači pažnju javnosti.
I mala, pažljivo usmjerena ulaganja u komunikaciju s vremenom mogu donijeti vidljiv rast vidljivosti i povjerenja. Izvor: Pixabay
Za studente koji tek ulaze u struku, iskustvo rada s neprofitnom organizacijom, makar i volonterski, može ponuditi dublje razumijevanje temeljnih PR vještina nego godine rada u sektoru gdje veliki budžeti mogu nadoknaditi manjak strateškog promišljanja
Postoji nešto gotovo nevjerojatno u činjenici da srednjoeuropski glavni grad, koji do prije desetak godina turisti nisu doživljavali kao zimsku destinaciju, danas redovito osvaja titule najboljeg božićnog sajma u Europi. Advent u Zagrebu nije se dogodio slučajno, niti preko noći. Riječ je o jednom od najbolje dokumentiranih primjera dugoročne PR i brendiranje strategije u hrvatskom turizmu, koji vrijedi proučiti upravo zato što pokazuje kako strpljiva, dosljedna komunikacija može transformirati percepciju cijelog grada.
Zagreb je tri puta biran za najbolji europski božićni sajam, a o gradskoj zimskoj čaroliji pisali su ugledni svjetski mediji poput BBC-a, CNN-a i Forbesa. To nije rezultat jedne sretne sezone, nego godina sustavnog rada Turističke zajednice grada Zagreba na izgradnji prepoznatljivog identiteta koji se mogao komunicirati prema domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Priča prije proizvoda
Jedna od temeljnih PR lekcija koju Advent u Zagrebu ilustrira jest da uspješna promocija destinacije rijetko počiva samo na nabrajanju sadržaja, klizališta, štandova s kuhanim vinom ili koncertnih pozornica. Uspješna promocija gradi priču, osjećaj, atmosferu koju ljudi žele doživjeti i podijeliti. Kampanje poput one koja je Advent opisivala kao simbol topline, radosti i zajedništva namjerno su birale emocionalan jezik umjesto suhoparnog nabrajanja atrakcija, jer upravo emocije potiču ljude da rezerviraju kartu za avion usred zime.
Pixabay
Zagrebačka katedrala u adventskom ruhu, prizor koji je postao sinonim za zimsku čaroliju grada. Izvor: Pixabay
Promotivni filmovi koje je Turistička zajednica producirala tijekom godina, od kojih su neki osvajali nagrade na međunarodnim festivalima turističkog filma, dodatno su gradili tu naraciju. Zagreb se u njima nije prikazivao kao grad koji ima Advent, nego kao grad koji je Advent, gdje je božićna čarolija utkana u samu urbanu tkaninu, od Gornjeg grada do Zrinjevca.
Mediji kao partneri, ne samo primatelji priopćenja
Ono što izdvaja Advent u Zagrebu od mnogih drugih pokušaja destinacijskog brendiranja jest strateški pristup odnosima s međunarodnim medijima. Umjesto da čeka da novinari sami otkriju grad, Turistička zajednica sustavno je gradila odnose s uglednim medijskim kućama, organizirala posjete stranih novinara i blogera te pratila globalne turističke trendove kako bi znala kojim se pričama trenutno najviše zanima svjetska publika.
Rezultat te strategije vidljiv je u opsegu i kvaliteti medijskih objava o Zagrebu tijekom prosinca, koje daleko nadmašuju ono što bi grad te veličine mogao očekivati bez sustavnog PR napora. Kad velik svjetski medij objavi članak o nekoj destinaciji, taj sadržaj djeluje kao vjerodostojnija preporuka nego bilo koja plaćena reklama, upravo zato što publika medije doživljava kao neovisan izvor informacija, a ne kao glasnogovornika turističke zajednice.
Nagrade kao komunikacijski alat
Zanimljiv element ove priče jesu brojne nagrade i priznanja koje je Advent u Zagrebu prikupio tijekom godina, od domaćih strukovnih nagrada do međunarodnih titula poput one za najbolji božićni sajam u Europi. Za promatrača izvana, nagrade mogu djelovati kao sporedan detalj, ali u svijetu odnosa s javnošću one predstavljaju izuzetno vrijedan komunikacijski materijal. Svaka nagrada postaje nova prilika za priopćenje za medije, novi razlog da se o gradu ponovno piše, i dodatna potvrda vjerodostojnosti koju sama turistička zajednica ne bi mogla stvoriti isključivo vlastitim aktivnostima.
Pixabay
Simbolika darivanja i praznične atmosfere koju grad svjesno njeguje kao dio svog turističkog identiteta. Izvor: Pixabay
Ta strategija oslanjanja na vanjsku validaciju, umjesto isključivo na vlastitu promociju, jedna je od najvažnijih tehnika u destinacijskom PR-u. Kad treća, neovisna strana kaže da je nešto najbolje u Europi, ta poruka nosi puno veću težinu nego kad to isto tvrdi sama organizacija koja to nastoji prodati.
Lekcija za druge hrvatske gradove i regije
Uspjeh zagrebačkog Adventa danas služi kao svojevrsni predložak za druge hrvatske destinacije koje pokušavaju izgraditi prepoznatljivost izvan ljetne turističke sezone. Pokazuje da dosljednost tijekom više godina, ulaganje u kvalitetan vizualni i video sadržaj, aktivna suradnja s medijima te strpljivo praćenje i prijavljivanje za relevantne nagrade mogu, kombinirani zajedno, transformirati sliku o jednoj destinaciji čak i kod publike koja je prethodno uopće nije razmatrala kao odredište za putovanje.
Za studente odnosa s javnošću, ovaj primjer nudi važnu protutežu uvriježenom shvaćanju da je dobar PR isključivo reaktivan, odnosno da postoji samo za gašenje požara i upravljanje krizama. Advent u Zagrebu podsjeća da je proaktivna, dugoročna izgradnja pozitivne priče jednako, ako ne i važnija, disciplina unutar struke.
Od objava na društvenim mrežama do torbice koja je postala hit na Instagramu
Kao studentica odnosa s javnošću, često analiziram kampanje koje uspješno privlače pažnju javnosti. Međutim, tek sam tijekom putovanja u Škotsku shvatila koliko kvalitetan PR i snažna prisutnost na društvenim mrežama mogu utjecati na odluke potrošača.
Slika: autorski rad
Kada preporuke korisnika postanu najbolja reklama
Tijekom planiranja putovanja u Edinburgh, istraživala sam preporuke za autentična iskustva koja nadilaze uobičajene turističke aktivnosti. U tom sam razdoblju počela primjećivati objave, fotografije i videozapise korisnika koji su posjetili radionicu u kojoj posjetitelji izrađuju vlastitu torbicu od tvida. Privukao me nije tradicionalni oglas, već sadržaj koji su dijelili zadovoljni sudionici. Njihove objave odavale su spontanost, iskrenost i inspiraciju.
Ovo predstavlja izvrstan primjer uspješnog PR-a. Umjesto agresivne promocije, brend je osmislio iskustvo koje sudionici žele podijeliti sa svojom publikom. Pozitivne preporuke, fotografije unikatnih torbica i brojni Instagram Reelsi učinili su ovu radionicu nezaobilaznom postajom tijekom mog putovanja.
Iskustvo koje spaja tradiciju i kreativnost
Po dolasku u radionicu odmah sam uočila razloge njezine popularnosti. Tijekom jednosatnog kreativnog procesa birala sam boju torbice, uzorak poznatog škotskog tvida, remen i detalje, a potom sam uz podršku mentora izradila svoj jedinstveni modni dodatak. Cjelokupno iskustvo predstavljalo je spoj škotske tradicije, kreativnosti i suvremenog turizma.
Najzanimljivije je što torbica nije ostala samo uspomena s putovanja. Nakon što sam fotografije podijelila na Instagramu, reakcije su bile iznenađujuće pozitivne. Prijatelji i pratitelji odmah su počeli pitati gdje sam je nabavila, a nekoliko njih kasnije je dodalo radionicu na vlastitu listu mjesta za posjetiti u Škotskoj.
Slika: autorski rad
Ovo iskustvo pokazalo mi je da suvremeni odnosi s javnošću nadilaze klasičnu promociju proizvoda i temelje se na stvaranju doživljaja koje ljudi žele samostalno promovirati. Kombinacija autentičnog iskustva, kvalitetnog proizvoda i snažne prisutnosti na društvenim mrežama stvara priču koja nadilazi samu destinaciju. Zbog toga je moja škotska torbica postala više od suvenira; postala je uspomena koju rado dijelim s drugima.
Hrvatska javnost, a posebno mladi danas koriste društvene mreže, tj. Instagram, TikTok i Facebook kako bi pratili vijesti, trendove i javne osobe. Kako je moguće da u vrijeme kada su društvene mreže glavni izvor informacija za mlade, brojna hrvatska ministarstva i dalje nedovoljno koriste digitalne kanale za komunikaciju sa svojim građanima?
Slika: generirano i autorska obrada u Canvi
Niska prisutnost i mali broj pratitelja
Analiza profila ministarstava i ministara ukazuje na velike razlike u njihovoj prisutnosti na društvenim mrežama između ministarstava i njihovih ministara. Na primjer, Ministarstvo obrane na Instagramu ima više od 21 tisuću pratitelja, a neka ministarstva uopće nemaju aktivne profile. Primjerice, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kojem upravo mladi čine najvažniju ciljanu skupinu, nema službene profile na društvenim mrežama kao ni ministar navedenog Ministarstva.
Slična situacija je i kod drugih ministarstava te nam takvo stanje pokazuje da državne institucije ne uspijevaju ostvariti značajan doseg među građanima, što je u 21. stoljeću u potpunosti propuštena prilika za povećati vidljivost ministarstava i stvoriti povjerenje.
Ministri vidljiviji od institucija
Zanimljivo je da pojedini ministri imaju znatno više pratitelja od ministarstava koja vode. Ministar obrane Ivan Anušić na Facebooku ima oko 42 tisuće pratitelja, dok Ministarstvo obrane ima 6.600. To sugerira da građani češće prate osobe nego institucije, što je poznat trend u suvremenim odnosima s javnošću.
Ipak, oslanjanje isključivo na osobne profile ministara nije dugoročno rješenje. Institucije trebaju graditi vlastiti identitet i povjerenje neovisno o tome tko se nalazi na čelu ministarstva.
Zašto je to problem?
Problem nedovoljne prisutnosti na društvenim mrežama dovodi do slabije informiranosti i interesa mladih o javnim politikama, natječajima, stipendijama, projektima i drugim mogućnostima koje im država nudi. Tradicionalni mediji, na koje se gotova sva ministarstva oslanjaju u komunikaciji s građanima, ne mogu pratiti izazove i trendove 21. stoljeća kao što to mogu društvene mreže koje pružaju mogućnost za brzu, dvosmjernu i pristupačnu komunikaciju.
Slika: generirano i autorska obrada u Canvi
Vrijeme je za moderniji pristup
Ministarstva bi trebala razviti jasne digitalne komunikacijske strategije, koristiti sadržaj prilagođen mladima te aktivnije komunicirati putem društvenih mreža. U vremenu kada se većina informacija konzumira online, izostanak institucija s digitalnih platformi znači propuštanje prilike za povezivanje s generacijom koja će uskoro oblikovati hrvatsko društvo. Uspješna komunikacija na društvenim mrežama danas više nije samo pitanje informiranja, već i izgradnje odnosa s građanima.
Način na koji mladi u posljednjih nekoliko godina dolaze do informacija se značajno promijenio. Televizija, radio ili novine u tiskanom obliku, više nisu glavni izvor vijesti. Mladi sve više vjeruju influencerima koje svakodnevno prate na društvenim mrežama umjesto onome što mogu pročitati i/ili čuti u tradicionalnim medijima. Zašto je došlo do takve promjene?
Bliskost i autentičnost
Osjećaj bliskosti s influencerima je jedan od glavnih razloga za to. U sadržaju koji dijele influenceri mladi mogu vidjeti detalje iz njihovog privatnog života, njihove svakodnevne aktivnosti i osobna iskustva i zbog toga stječu dojam da ih osobno poznaju i da su im slični. Takav dojam ne stječu kada gledaju novinare ili televizijskih voditelja jer im oni, za razliku od influencera, ne djeluju pristupačno i iskreno, a to je ključna stvar koja kod njih stvara povjerenje.
Slika: generirano pomoću Canve
Društvene mreže kao glavni izvor informacija
Današnji mladi većinu vremena provode na platformama poput Instagrama, TikToka i YouTubea. Informacije im dolaze brzo, u kratkom i zanimljivom formatu. Budući da su influenceri stalno prisutni na tim mrežama, njihovi sadržaji često imaju veći doseg od vijesti koje objavljuju tradicionalni mediji.
Personaliziran sadržaj
Influenceri se obraćaju točno određenoj publici, za razliku od medija koji nastoje zadovoljiti širu publiku. Netko će pratiti modne influencere, netko sportske, a netko stručnjake za tehnologiju ili influencere koji putuju u različite dijelove svijeta. Takav sadržaj mladima djeluje relevantnije jer odgovara njihovim specifičnim interesima, a tradicionalni mediji, s druge strane, zbog širine interesa publike koju žele privući, ponekad kreiraju sadržaje koji djeluju općenito i udaljeno.
Slika: generirano pomoću Canve
Nepovjerenje prema tradicionalnim medijima
Mnogi mladi smatraju da su mediji pod utjecajem politike, oglašivača ili različitih interesnih skupina. Zbog toga često sumnjaju u objektivnost informacija koje dobivaju. Influenceri se predstavljaju kao neovisni pojedinci koji iskreno iznose svoje mišljenje, iako ni oni nisu uvijek potpuno nepristrani.
Važnost kritičkog razmišljanja
Važno je sve informacije koje mladi konzumiraju prateći sadržaje odabranih influencera provjeravati iz više izvora, iako i oni mogu biti koristan izvor informacija i inspiracije. Kritičko razmišljanje i provjera istinitosti informacija ključni su za donošenje informiranih odluka stoga se povjerenje ne bi trebalo temeljiti samo na popularnosti ili velikom broju pratitelja.
Povjerenje mladih prema influencerima rezultat je njihove autentičnosti, dostupnosti i prisutnosti na društvenim mrežama. Ipak, ni influenceri ni mediji nisu nepogrešivi. Najbolji pristup je kombinirati različite izvore informacija i razvijati kritički odnos prema sadržaju koji svakodnevno konzumiramo.
TikTok je u samo nekoliko godina potpuno promijenio način na koji brendovi komuniciraju s publikom. Dok su nekada marketinške kampanje bile pažljivo planirane mjesecima unaprijed, danas viralni trend može nastati i nestati unutar nekoliko minuta. Upravo je ta brzina jedna od najvećih promjena koje je donijela ova platforma.
Za razliku od ostalih društvenih mreža, TikTok se temelji na algoritmu koji korisnicima ne prikazuje sadržaj profila koje prate, već videozapise za koje procjenjuje da će ih zadržati što dulje na aplikaciji. To znači da i mali brendovi, bez velikog budžeta i tisuća pratitelja, mogu dosegnuti milijune pregleda ako njihov sadržaj postane zanimljiv publici.
Posebno važnu ulogu ima user-generated content, odnosno sadržaj koji stvaraju sami korisnici. Umjesto klasičnih reklama, publika danas više vjeruje preporukama običnih ljudi, recenzijama i spontanom sadržaju. Brendovi zato sve češće surađuju s influencerima ili potiču korisnike da sami sudjeluju u trendovima, izazovima i hashtag kampanjama.
TikTok je također ubrzao ciklus pažnje publike. Korisnici svakodnevno konzumiraju veliku količinu kratkog sadržaja, zbog čega marketinške poruke moraju biti brze, autentične i kreativne već u prvih nekoliko sekundi videa. Klasične, “ispeglane” reklame sve manje prolaze, dok spontan i humorističan sadržaj često ostvaruje bolje rezultate.
Iako mnogi TikTok i dalje smatraju platformom za zabavu, njegov utjecaj na marketing postao je iznimno velik. Brendovi koji uspiju razumjeti dinamiku trendova, algoritma i ponašanja korisnika imaju priliku ostvariti veliku vidljivost i povezati se s publikom na autentičniji način nego ikad prije.
Društvene mreže potpuno su promijenile način na koji javnost reagira na skandale. Ono što je nekada bio kratkotrajni reputacijski problem danas u samo nekoliko minuta može prerasti u globalni backlash. Upravo zbog toga „cancel culture“, odnosno kultura otkazivanja, postala je jedna od najvažnijih tema u odnosima s javnošću.
Kultura otkazivanja odnosi se na situacije u kojima publika masovno prestaje podržavati javnu osobu, influencerа ili brend zbog problematičnih izjava, ponašanja ili prošlih postupaka. Hashtagovi, TikTok videi i viralne objave omogućili su korisnicima društvenih mreža da praktički preko noći oblikuju javno mišljenje. Problem za brendove i celebrityje nije samo greška, nego brzina kojom se negativna percepcija širi internetom.
Jedan od najvećih izazova za PR stručnjake danas jest kako reagirati u takvim situacijama. Klasične korporativne isprike često više ne funkcioniraju jer publika očekuje autentičnost i brzu reakciju. Upravo zato mnogi brendovi pokušavaju koristiti humaniji i direktniji ton komunikacije kako bi djelovali iskrenije. Međutim, publika vrlo lako prepoznaje kada je riječ o “damage controlu”, a ne stvarnom preuzimanju odgovornosti.
Zanimljivo je da cancel culture ne utječe jednako na sve. Neki celebrityji nakon kontroverzi potpuno izgube reputaciju, dok drugi uspiju pretvoriti krizu u priliku za rebranding. Uspjeh oporavka najčešće ovisi o tome koliko je osoba prije toga imala snažan odnos s publikom i koliko je njezin osobni brend bio autentičan.
Kultura otkazivanja pokazuje koliko je danas važno kontinuirano graditi povjerenje s publikom. U digitalnom prostoru reputacija se može izgubiti puno brže nego prije, zbog čega je transparentna komunikacija postala važnija nego ikada.
Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. najveće je nogometno natjecanje do sada. Tri zemlje domaćina, 48 reprezentacija, 104 utakmice i milijarde impresija na televiziji, društvenim mrežama, portalima i u stvarnom životu. Za brendove, aktualno svjetsko nogometno prvenstvo nije samo sportski događaj, već globalna prilika za vidljivost, promociju i emocionalno povezivanje s publikom.
Kada marketing postaje bacanje budžeta?
Međutim, ne iskorištavaju svi brendovi ovu vrhunsku priliku na najbolji način. Svjetska i europska nogometna prvenstva često postaju “groblja” marketinških budžeta. Svake dvije godine svjedočimo scenariju u kojem brendovi iz potpuno nepovezanih industrija odjednom oblače crveno-bijele kockice i troše stotine tisuća eura na medijski zakup, a rezultat je najčešće utapanje u moru drugih brendova u kojem publika više ne zna tko prodaje pivo, tko osiguranje, a tko paštetu.
Glavno pitanje
Brendovi se zato prije raspisivanja ogromnih budžeta moraju zapitati postoji li za njih stvaran razlog da budu dio ove sportske priče. Ako je glavni razlog prisutnosti samo činjenica da su ondje i svi drugi, kampanja je već na skliskom terenu. Uspješan sportski marketing ne počinje dresom, navijačkom pjesmom ili hashtagom, nego jasnom vezom između brenda, publike i samog momenta.
Autentičnost naspram ikonografije
Najuspješnije kampanje tijekom velikih sportskih događaja ne oslanjaju se samo na nogometnu ikonografiju, već na razumijevanje emocija koje nogomet pokreće. Zajedništvo, ponos, iščekivanje, rituali gledanja utakmica i razgovori koji počinju puno prije prvog sučevog zvižduka dio su iskustva s kojim publika rezonira. Upravo tu nastaje prostor za odnose s javnošću, content marketing i društvene mreže koje mogu ponuditi relevantan, koristan i autentičan sadržaj.
Strategija naspram kockica
Za brendove u Hrvatskoj ova je prilika posebno zanimljiva jer nogomet za hrvate ima snažnu emocionalnu i društvenu vrijednost. Upravo zato publika lako prepoznaje generične poruke. Strategija se ne bi smjela oslanjati samo na vizualne simbole poput kockica, nego na jasnu i relevantnu perspektivu brenda. To može biti povezivanje s lokalnom zajednicom, stvaranje boljeg navijačkog iskustva, korisna usluga, dobar storytelling ili autentična aktivacija.
Zaključak
Svjetsko nogometno prvenstvo golemo je medijsko igralište. No u marketingu, kao i u nogometu, rezultat ne donosi samo puka prisutnost na terenu, nego jasna strategija, dobra priprema i pravi potez u pravom trenutku.
Svako malo pojavi se proizvod koji odjednom svi žele. Jedan tjedan nitko ne govori o njemu, a već sljedeći ga viđamo na svim društvenim mrežama. Stanley šalice, Dubai čokolada ili Labubu figurice samo su neki od primjera proizvoda koji su postali viralni gotovo preko noći.
Zanimljivo je da mnogi od tih proizvoda nisu revolucionarni niti posebno drugačiji od konkurencije. Ipak, uspijevaju privući ogromnu pažnju javnosti.
Društvene mreže kao pokretač popularnosti
Danas je dovoljno da nekoliko popularnih kreatora sadržaja objavi isti proizvod kako bi se stvorio osjećaj da ga svi žele imati. Što češće nešto vidimo, to nam se čini važnijim. Osim toga, ljudi vole biti dio trendova. Kada svi pričaju o određenom proizvodu, javlja se osjećaj da nešto propuštamo ako ga nemamo.
Viralnost nije slučajnost
Iako se često čini da uspjeh dolazi preko noći, iza mnogih viralnih proizvoda stoji dobro osmišljena komunikacijska strategija. Brendovi koriste društvene mreže, influencere i osjećaj ekskluzivnosti kako bi potaknuli interes publike.
Iz perspektive odnosa s javnošću najveći uspjeh nije prodati proizvod nego stvoriti razgovor oko njega. Kada ljudi sami počnu dijeliti sadržaj i preporučivati ga drugima, proizvod postaje puno više od običnog proizvoda – postaje društveni fenomen.
