Kategorije
Content Emocije glazba Isprobaj komunikacijske vještine Ljudi mentalno zdravlje Osobni imidž Pažnja PR svijet PR u službi stvarne promjene prijateljstvo psihologija Storytelling studenti život Uncategorized

S PROLJEĆEM BUBE SU U GLAVI

Izvor: AI i autorska izrada

Zanate li onaj osjećaj kad napokon dođe proljeće u Zagreb i odjednom se sve promijeni.

Službeno nije to proglašeno u Narodnim Novinama, ali svi znamo da postoji onaj trenutak kada se grad prebaci iz zimskog sivila u proljetni način rada. Izlaskom sunca, sve one jakne, kapute i čizme strpamo na dno ormara, a mi se na kavama selimo po terasama kafića i ostalih ugostiteljskih objekata, ljudi se počnu ponašati kao da im u mozgu zvoni mali romantika alarm.

I tako sa prvim bubama koje se migolje van svojih čahura pojave se i one druge, „ bube u glavama ljudi“.

I znate kako ono ide, odjedanput svi gledaju nekoga malo duže nego inače. Netko se smije SMS-u na mobitelu kao da je upravo dobio stipendiju života.  Netko  „ slučajno“ prolazi ulicom tri puta dnevno. Netko se uređuje za predavanje kao za dodjelu Oscara, a ne za kolegij u 18.50.

Zagrebačko proljeće ima taj neki čudni efekt. Grad postaje velika otvorena pozornica za male ljubavne nesporazume, zgode i nezgode, slučajne susrete i poglede koji traju pola sekunde duže nego što bi trebali.

I odjednom kava više nije samo kava

Kava u zimi znači preživljavanje, pijemo je da se razbudimo, ugrijemo i nekako izdržimo dan. Ali s proljećem ta kava dobiva potpuno jednu novu funkciju. Postaje društveni događaj, izlika, poziv, test, i počesto možda početak nečeg nama jako važnog.

„ Idemo na kavu“ s proljećem to više nije samo pitanje, to može značiti puno više nego mislimo isprve. To je ono neizrečeno poput možda, sviđaš mi se, dosadno mi je, želim ići u šetnju, treba mi zraka, ne mogu biti u četiri zida, hm možda nešto bude a možda i ne bude, tko zna ali idemo vidjeti.

Zagrebačke terase, parkovi i vrtovi postanu s proljećem, pravi mali komunikacijski punktovi. Netko sijedi opušteno, ali zapravo sve prati i snima. Netko glumi da ne gleda, ali gleda i gleda. Netko priča o faksu, a zapravo pokušava shvatiti je li ovo prijateljska kava ili je možda na tragu nečega šta će dobiti mogući nastavak.

Iz PR kuta proljetna kava odličan je primjer neverbalne komunikacije. Jer ponekad je lakše a i više se kaže na način kako netko drži tu šalicu kave,  nego oni  nezgrapni razgovori zar ne?.

Studenti i proljeće

Studenti su posebna kategorija, tijekom zime svi izgledamo kao da nas je pregazio vlak, ili bolje rečeno, kao onaj popunjeni svakodnevni raspored, seminari i apsolutni nedostatak vitamina D. a onda s proljećem na vratima sve se nešto promijeni i odjednom se pojavi energija za sve, osim za ono što zaista treba napraviti.

Rad na seminaru čeka, neka čeka!. Idem šetati gradom to ne čeka, idem na svoju omiljenu terasu popiti kavu i vidjeti ljude. Grupni projekt kasni zbog nekog, ali kad se pojavi izgleda bolje i zanimljivije nego ona prezentacija šta ju je trebalo poslati odavno.

Proljeće zna studentima stvoriti lažan osjećaj da imamo vremena na pretek. Sunce sija, ljudi vani, Zagreb izgleda ljepše, a obaveze se čine manje hitnima. I onda nas pogodi podsjetnik iz kalendara da su rokovi blizu, i da ove blogove treba ispisati do kraja i shvatimo da romantika ne piše seminare sama.

Ljubav, algoritmi i slučajni susreti

Nekad smo se upoznavali u klubu na koncertima barovima ili drugi put susret, ako se dogodi treći pada dogovor idemo na kavu. A danas to upoznavanje radimo slično ili preko aplikacija.

Storyja, likova i onog čudnog trenutka kad shvatimo da netko gleda naš story odmah nakon objave, pa se mi pravimo da to ništa ne znači.

Ali u proljeće i digitalna komunikacija dobije svoju temperaturu, poruke su brže intenzivnije.

Emoji se koriste hrabrije. Srce više nije samo reakcija već i potencijalna strategija. A onaj „haha „ u poruci može se analizirati duže nego rezultati izbora.

Skloni smo s proljećem vidjeti i znakove koji možda i nisu tu samo zbog nas već želimo da nam nešto znače. Netko nas je pogledao? Znak: Netko lajka našu objavu? Znak. Netko je sjeo blizu nas u tramvaju? Svemir šalje poruku.

Proljeće ne mari za realnost. Proljeće voli radost i zaplet.

Zagreb zna u proljeće izgledati kao mala kulisa za ljubavne početke. Zrinjevac, Cvjetni, Tkalča, parkovi i terase, klupe i tramvaji i sve one male lijepe stvari koje život čine boljim.

I kad bi trebala PR kampanja za Zagreb u proljeće, slogan bi bio, „ Dođi po kavu, ostani zbog pogleda“ jer baš tako nekako i funkcionira. Ljudi izađu zbog sunca, ostanu zbog mogućnosti da se nešto dogodi. Te bube u glavi nas natjeraju da se uredimo, izađemo, nasmijemo, pošaljemo poruku, sjednemo na kavu i pogledamo ljude oko sebe.

Proljeće u Zagrebu donese gužve na terasama i posebnu kolektivnu zbunjenost koju zovemo ljubav, simpatija ili jednostavno bube u glavi.

I neka buba u glavi, nisu one uopće loše, neke nas natjeraju da se nasmijemo da izađemo iz rutine i možda nekome kažemo nešto što smo cijelu zimu odgađali.

Autor: Nado Žunić

Kategorije
cjeloživotno obrazovanje komunikacijske vještine kultura Marketing obrazovanje Oglašavanje PR svijet PR u službi stvarne promjene Storytelling Uncategorized

Studentski život kao PR kampanja

Sveučilište, VERN' PR-Svijet
Slika je generirana pomoću AI alata

Kad govorimo o PR-u fakulteta, prvo pomislimo na društvene mreže, web stranicu, promotivne materijale i dane otvorenih vrata. Ali reputacija fakulteta ne gradi se samo kroz službene objave.

Ona se gradi i kroz iskustvo studenta koji čeka odgovor na mail, traži informaciju o rasporedu, razgovara s profesorom ili objašnjava prijateljima zašto je odabrao baš taj studij.

Studentski život je, htjeli mi to ili ne, stalna PR kampanja. Svaki student postaje mali ambasador fakulteta. Ako je iskustvo dobro, preporuka dolazi prirodno. Ako nije, negativan komentar širi se još brže.

Najglasnija komunikacija često nije službena

Fakultet može imati odličan vizualni identitet,“ VERN‘“ ali ako studenti ne znaju gdje pronaći osnovne informacije, nastaje problem. Može imati kvalitetne programe, ali ako komunikacija djeluje hladno ili nejasno, dio vrijednosti se izgubi. U PR-u nije važno samo što organizacija kaže o sebi, nego i što publika osjeća nakon kontakta s njom.

Studenti jako brzo prepoznaju razliku između poruke i stvarnosti. Ako se komunicira “praktičnost”, onda raspored, informacije i zadaci trebaju biti praktično organizirani. Ako se komunicira “individualan pristup”, onda student mora imati osjećaj da nije samo broj u sustavu.

Studentska perspektiva

Kao student treće godine, mislim da se imidž fakulteta najviše gradi kroz male situacije.  Jasno napisanu obavijest, normalan ton komunikacije,“ onaj profesor frend“ ažuran raspored i osjećaj da netko razumije studentski tempo. To možda ne izgleda kao velika kampanja, ali dugoročno stvara povjerenje.

PR fakulteta nije samo ono što piše na plakatu. PR je i iskustvo hodnika, maila, predavanja i studentske grupe. Zato se dobar imidž ne može samo objaviti, on se stvara i živi osobno.

 Koja mala stvar najviše utječe na vaše mišljenje o fakultetu?

Autor: Nado Žunić

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA Društvene mreže Emocije Gastronomija hrana i piće Influencer trendovi 2025. Isprobaj komunikacijske vještine kultura Ljudi Marketing Oglašavanje Osobni imidž PR svijet PR u službi stvarne promjene Storytelling studenti život Turizam Uncategorized

Destinacijski PR na društvenim mrežama: Kako influenceri mijenjaju mapu svjetskih putovanja

PR, studenti, putovanja, turizam, influencer, marketing, komunikacija, promocija

Izvor: Pixabay

Kako DM i influenceri pretvaraju skrivene lokacije u globalne hit destinacije

Prošli tjedan proveo sam nekoliko dana u Palermu, gradu koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje na Instagram Reelsima i TikTok videima kao “skriveni mediteranski dragulj”. Upravo me to iskustvo navelo na razmišljanje o tome koliko društvene mreže danas oblikuju turističke trendove i koliko destinacijski PR ovisi o influencerima. Palermo je savršen primjer grada koji je od autentične, pomalo kaotične sicilijanske svakodnevice postao estetski ideal za digitalnu publiku željnu “autentičnih” putovanja.

Prije putovanja moj feed bio je prepun videa uskih ulica obasjanih toplim svjetlom, luksuznih rooftop terasa, savršeno aranžiranih cannola i kadrova lokalnih tržnica koje izgledaju gotovo filmski. Upravo je to snaga modernog turističkog PR-a – kroz influencere stvara emocionalnu privlačnost i osjećaj da određenu destinaciju moramo posjetiti odmah. Turističke zajednice i PR agencije danas pažljivo biraju kreatore sadržaja koji mogu manje razvikan grad pretvoriti u globalni trend. Palermo je očito prošao upravo taj proces. Nekada poznat uglavnom po svojoj povijesti i specifičnoj kulturi, danas se sve češće promovira kao nezaobilazna “Instagram destinacija”.

Gradovi poput Palerma

Ipak, boravak u gradu pokazao mi je i drugu stranu takve promocije. Na pojedinim lokacijama bilo je gotovo nemoguće fotografirati bez desetaka turista koji čekaju isti kadar koji su prethodno vidjeli na društvenim mrežama. Lokalne tržnice, koje bi trebale predstavljati autentičan dio života grada, često su djelovale kao scenografija prilagođena turistima. Upravo tu postaje vidljiv problem overtourisma – kada destinacija postane žrtva vlastite popularnosti. Gradovi poput Palerma dobivaju ekonomsku korist od povećanog broja posjetitelja, ali istovremeno gube dio svoje spontanosti i identiteta pod pritiskom masovnog turizma.

Posebno je zanimljiv odnos između autentičnosti i estetike na društvenim mrežama. Palermo na Instagramu izgleda gotovo savršeno: mirne ulice, romantični zalasci sunca i luksuzna mediteranska atmosfera. Stvarnost je ipak drukčija i mnogo kompleksnija – grad je živahan, bučan, prometan i ponekad kaotičan. Upravo ta nesavršenost daje mu karakter, ali ona često ostaje izvan kadra influencer kampanja. Problem nastaje kada turisti dolaze s nerealnim očekivanjima stvorenima kroz filtere i pažljivo montirane videe. Tada dolazi do razočaranja jer stvarni život destinacije ne može izgledati kao estetski uređena objava od petnaest sekundi.

Mislim da destinacijski PR danas nosi mnogo veću odgovornost nego prije. Influenceri i PR stručnjaci ne bi trebali stvarati samo vizualno privlačan sadržaj, nego i realističnu sliku destinacije koju promoviraju.

Palermo me upravo zbog svoje autentičnosti i energije oduševio više nego zbog “Instagram trenutaka”, ali pitanje je koliko će dugo grad moći zadržati taj identitet ako društvene mreže nastave pretvarati svaku lokalnu posebnost u globalni trend. Influencer marketing može uspješno promovirati turizam, ali bez odgovornog pristupa vrlo lako može uništiti upravo ono što destinaciju čini posebnom.

Autor: Ivan Čulina

Kategorije
Brand CELEBRITY Content Dani komunikacija Društvene mreže Emocije Event management festivali glazba Imidž Influenceri Isprobaj Koncerti kultura Ljudi Marketing Održivost Pažnja Pop glazba pop kultura PR svijet PR u službi stvarne promjene studenti život Turizam Uncategorized

Kad festival postane brend jači od izvođača

INMUSIC, festival, event, PR, društvene mreže, turizam, koncert, doživljaji, komunikacija, studenti

Izvor: nekadašnje karte za festival, slika iz privatnog albuma

Zašto na neke festivale kupujemo kartu i prije nego što znamo tko nastupa?

Nekada se na festivale išlo isključivo radi glazbe. Čekao se točan datum, line up dobra analiza svega i tek tada se kupovala karta. Danas je situacija znatno drugačija. Postoje festivali za koje se karta kupuje dok se ne zna apsolutno ništa. To su festivali kojima si vjeran iz godine u godinu. Publika ima povjerenje u događaj i zato se vraća.

KAD ISKUSTVO POSTANE VAŽNIJE OD PROGRAMA

Jedan od najboljih primjera tog fenomena u Hrvatskoj je INmusic festival. Festival koji je godinama na istom prostoru, ista energija i ista prepoznatljiva festivalska atmosfera na Jarunu. Iz godine u godinu novi izvođači, ali publika ostaje ista, to povjerenje koje imaju prema tom festivalu se ne može mjeriti. Jer ljudi ne kupuju samo kartu već kupuju iskustvo koje već poznaju. Osjećaj ljeta, druženja, spontanih razgovara, prve ljubavi, fotografije za cijeli život i sami taj osjećaj da su dio nečega većeg. Festivali više ne prodaju samo glazbu, prodaju ono puno više a to su emocije.

PR SE MJERI LOJALNOŠĆU PUBLIKE

Iz komunikacijske perspektive ovo je veliki uspjeh koji jedan takav događaj može postići. Događaj koji se odvija od 2006.godine i publika mu se stalno vraća, to je uspjeh komunikacije s publikom, povjerenje koje su izgradili i reputaciju koju ostavlja iza sebe.

. INmusic nije prolazan događaj, on je stvorio reputaciju i to je razlika između njega i ostalih događaja. Svaka fotografija s festivala, svaki story, video, preporuka prijatelju su nastavak komunikacije. I tada više publika nije samo posjetitelj ona postane ambasador brenda. Možda je ovo najveća promjena današnje event industrije jer više nije toliko bitno tko nastupa nego kakav osjećaj kupujemo. Na kraju dana mi zapravo kupujemo doživljaj.

Kada festival postane dovoljno snažan da publika vjeruje tom doživljaju i prije nego što zna detaljan program, onda je jasno da iza toga ne stoji samo dobra organizacija nego povjerenje i dobro izgrađena komunikacija.

Autor: Vesna Crnčević

Kategorije
cjeloživotno obrazovanje Dani komunikacija Društvene mreže Emocije Isprobaj karijera Ljudi mentalno zdravlje Osobni imidž PR svijet prijateljstvo Storytelling studenti život Uncategorized

ODLUKA DA STUDIRAM U ČETRDESETIMA

PR, Storytelling, studiranje, odluka,

Slika je generirana pomoću AI alata

Priznati sebi u četrdesetima da ti je pun kufer svega, načina na koji živiš, što radiš gdje se vidiš za dvadeset godina, prije ili kasnije pogodi svakog, pa tako i mene.

E pa to priznanje samom sebi se dogodilo meni, i uz donekle sređen život, posao, kakve takve OK prihode, mogućnosti za rast i tako dalje da ne nabrajam, moram priznati da me sve to nekako počelo gušiti i nije mi bilo dosta, nije me ispunjavalo.

Uz par pokušaja u ranoj mladosti odlaska na fakultet i nekog usavršavanja, nije me baš pogodilo onako kako bi to trebalo ići, nekim normalnim tokom.

Baš suprotno nisam naišao na ono nešto što bi me zadržalo i dalo mi motivaciju da nastavim dalje, uvijek odustajanje i vračanje na neki novi put ispočetka.

Dojadi vam to s vremenom i odustanete od takvih ideja uopće.

No eto jedno pijanstvo, podosta godina kasnije i na neki način oklada da li ja to mogu, kažem sebi idem ja u to pa što bilo da bilo. I odjednom riješim četvrti stupanj, položim državnu maturu i što sad, “men ovo je ozbiljno“, sad mogu upisati neki faks a ja se nisam ni pripremio za takvu realizaciju. Sve u meni govori da ne mogu, a sve u meni me viče da probam.

Nije dugo trebalo i u mjesec dana, shvatite da u jednom trenutku razgovarate s osobom na telefon koja vam objašnjava koji su uvjeti da se upišete na jedno Sveučilište točnije VERN’.

I da, upravo je ta osoba tako dobro odradila svoj posao iz komunikacija da me dobila na prvu, svojim promišljenim, toplim i preciznim informacijama na vrijeme, jednostavno mi nije dala pomisliti da je to u tom trenutku meni nemoguća misija.

Joj kad bi samo znala, da sam ja s druge strane telefona samo čekao da kaže nešto, samo da odustanem. Ali nisam i drago mi je da nisam, hvala Vam L. na tome.

Uz sve one neke početničke muke, ne znaš ovo raditi, ne znaš ono raditi, još ne znaš ni sam što hoćeš sa svim tim informacijama, evo me na trećoj godini studija Odnosa s javnošću i mediji i ne žalim ni za čim.

Klinci su cool, studentski život odličan, koncept faksa je po mome nekom guštu, ima nas i podosta starijih tako da su moje iluzije o nekom dobu kad trebate studirati odavno razbijene. Ono što želim reći ovim člankom, je da ona poznat uzrečica „nikad nije kasno „zaista vrijedi, eto barem u mom slučaju.

Pa ako vas ima koji se premišljate, tražite ili još uvijek želite krenuti na studij, usudite se pokušati, bar znate da ste probali.

Go with flow, and have fun folks.

Autor: Nado Žunić

Kategorije
CELEBRITY Društvene mreže Imidž Uncategorized

Crveni tepih kao ”bojište”: Tko zapravo vuče konce na Met Gali?

Svi mi koji barem jednim okom pratimo zbivanja u svijetu glamura znamo taj prvi ponedjeljak u svibnju. Stubište njujorškog muzeja Metropolitan izgleda kao da je ispalo iz nekog sna, ali neka vas taj sjaj ne zavara. U pozadini se odvija najstariji zanat na svijetu – onaj koji trguje utjecajem i percepcijom.

Kucanje na vrata koja su uvijek zaključana

Glavna čarolija ovog događaja upravo je u zabrani. Svatko tko ima dovoljno novca može kupiti gotovo sve, ali ne i stolicu za ovaj događaj. Tu nastupa ona stara psihološka varka: ono što ne možemo imati, želimo najviše. Zato je Anna Wintour implementirala da ona osobnim križanjem imena uzvanika pokazuje da je ta taktika PR-a u svom najčišćem obliku – stvaranje mita kroz uski krug odabranih.

Odjeća koja ne govori, nego viče

Svaka haljina koja prođe tim tepihom je zapravo pažljivo sročen tekst. Kada slavna osoba odjene kreaciju koja je desetljećima stajala u arhivu, njezini agenti nam zapravo govore: „Ona je ozbiljna, ona cijeni povijest, ona nije samo prolazni trend.“ S druge strane, dizajneri koji oblače najkontroverznije ličnosti današnjice ne traže ljepotu, nego pažnju. Oni znaju da će se o tom „skandalu“ pričati tjednima. zato je Met Gala je rijetka prilika da netko ukrade cijelih pet minuta pažnje i stavi ju na sebe.

Povratak otpisanih pod svjetla reflektora

Jedna stvar po kojoj je ovaj događaj istinski poznat su povratnici i njihove odjevne kreacije. Ako je netko u protekloj godini bio meta kritika ili se našao usred skandala, jedan trijumfalan izlazak može izbrisati mjesece lošeg tiska. Ako izgledate kao božanstvo, ljudi će vam lakše oprostiti što ste običan smrtnik s greškama i pohvaliti vas za uložćen trud na ovaj ekskluzivan događaj.

AUTOR: BRUNA CVETKOVIĆ

Kategorije
Brand Društvene mreže Emocije Imidž Ljudi Pažnja pop kultura PR svijet PR u službi stvarne promjene TikTok Trend Uncategorized

Manje savršenstva, više stvarnosti – uloga Behind The Scenes sadržaja

U posljednjih nekoliko godina sve češće možemo primijetiti da brendovi na društvenim mrežama dijele sadržaj koji pokazuje što se događa iza scene, odnosno takozvani behind the scenes sadržaj. Umjesto savršeno uređenih fotografija i reklama, brendovi sve više prikazuju proces rada, pripreme proizvoda ili svakodnevne trenutke iz svog poslovanja. Takav sadržaj postao je vrlo popularan jer djeluje prirodnije i bliže publici.

Behind the scenes” sadržaj omogućuje publici da vidi kako nastaje određeni proizvod ili kako izgleda rad unutar organizacije. Na primjer, brendovi često prikazuju pripreme za snimanje reklama, organizaciju događaja ili razvoj novih proizvoda. Takvi prikazi stvaraju osjećaj uključenosti kod publike jer imaju priliku vidjeti nešto što inače ne bi imali gdje vidjeti.

Jedan od glavnih razloga zašto je ovaj sadržaj postao toliko popularan jest njegova autentičnost. Danas publika sve manje vjeruje savršeno uređenim objavama, a više cijeni sadržaj koji izgleda stvarno i spontano. Kada brend pokaže što se događa iza scene, publika dobiva osjećaj iskrenosti i povjerenja, što pozitivno utječe na imidž brenda.

Može se primijetiti da su ovakve objave često zanimljivije od klasičnih reklama. Kratki videozapisi s priprema za događaje, pakiranje proizvoda ili svakodnevni trenuci zaposlenika djeluju opušteno i privlačno. Upravo takav sadržaj često dobiva velik broj pregleda i reakcija na društvenim mrežama.

Osim toga, BTS sadržaj može pomoći brendovima da pokažu svoju “ljudsku” stranu. Kada publika vidi osobe koje stoje iza brenda, lakše se povezuje s njima i više im vjeruju. Takav pristup posebno je važan kako bi brendovi izgradili dugoročne odnose sa svojom publikom.

Na kraju, može se zaključiti da “behind the scenes” sadržaj predstavlja jednostavan i učinkovit način komunikacije s publikom. Pokazivanjem stvarnih trenutaka i procesa rada, brendovi mogu izgraditi povjerenje, povećati interes publike i stvoriti pozitivnu sliku o svom brendu.

AUTOR: Paola Peršić

Kategorije
Društvene mreže Emocije Event management Imidž karijera PR svijet PR u službi stvarne promjene studenti život Trend Uncategorized

Upisala sam PR na VERN’-u i ovo me dočekalo…

Kada upisuješ odnose s javnošću, imaš neku sliku u glavi. Zamišljaš evente, kampanje, društvene mreže, kreativne projekte i da, sve to postoji. Naime, postoji i realnost koju shvatiš tek kad kreneš.

1. PR nije samo „lijepo pričanje

Komunikacija je samo dio priče. PR uključuje strategiju, istraživanje i pažljivo biranje svake riječi. Nije dovoljno samo biti komunikativan – na kraju dana moraš znati, ne samo što pričaš već kako i zašto nešto komuniciraš. Svaka objava, priopćenje ili post na društvenim mrežama mora imati strategiju. Potrebno je razumjeti ciljanu publiku, pratiti trendove, analizirati konkurenciju i planirati poruke unaprijed.

2. Rokovi su ozbiljna stvar

U PR svijetu kašnjenje ne postoji kao opcija. Projekti dolaze brzo i često ih zna biti više odjednom. Organizacija ti postaje najvažnija vještina. Bez dobre organizacije, lako se izgubiš i osjetiš stres. Alati poput Google kalendara i Notion aplikacije uvelike pomažu!

3. Nije sve glamur

Eventi i kampanje izgledaju odlično izvana. Naime, iza toga stoji puno stresa, planiranja i rada. Onaj „wow” trenutak traje vrio kratko, ali trud iza njega je ogroman. Često su prisutne nepredvidene situacije, promjene rasporeda i nervozni klijenti.

Na kraju dana, opet bih napravila istu odluku i upisala odnose s javnošću i studij medija na Sveučilistu VERN’. No, ovaj put bih bila spremnija na to da PR nije samo kreativnost, nego i disciplina, brzina te snalažljivost. Ako razmišljaš o upisu pripremi se na izazove, ali i na iskustvo koje te stvarno oblikuje.

AUTOR: Lira Pavić

Kategorije
Uncategorized

Kad me trema pojela za doručak – i zašto sam joj zahvalna

Na drugoj godini faksa imala sam svoj prvi javni nastup. Trebala sam predstaviti projekt na predmetu koji mi je bio zanimljiv, ali već sama pomisao na “izlazak pred ljude” stvarala mi je paniku. Pripremila sam sve – prezentaciju, tekst, čak i šalabahtere za slučaj da mi stane mozak. No, čim sam stala pred publiku, tresle su mi se ruke, zaboravila sam što trebam reći, a srce mi je toliko jako lupalo da ga je valjda čuo i zadnji red. Pogledi su mi se činili stotinu puta oštriji nego inače, a vrijeme kao da se usporilo.

Nisam “failala”, ali osjećaj nakon nastupa bio je grozan. Mislila sam da će me ismijati, da nisam “za javne nastupe”. Danima sam vrtjela film u glavi i analizirala svaku sekundu. Svaku grešku sam uvećavala u glavi, kao da je to jedino što su svi zapamtili. Izbjegavala sam čak i razgovor o toj prezentaciji jer sam se bojala što bi ljudi mogli reći. Ali s vremenom sam shvatila – baš ta situacija mi je pomogla. Jer ništa ne gradi samopouzdanje kao trenutak kad ti je najgore, a ti ipak nekako preživiš. Taj osjećaj kad shvatiš da se svijet nije srušio, iako si bio uvjeren da hoće, neprocjenjiv je.

Danas, kad moram govoriti pred drugima, znam da je normalno biti nervozan. Naučila sam se bolje pripremiti, ali i prihvatiti da nesavršenost nije tragedija. Trema više nije moj neprijatelj – sada je doživljavam kao znak da mi je stalo i da želim dati sve od sebe. Svaki novi nastup postao mi je prilika da budem bolja, hrabrija i iskrenija prema sebi. Taj prvi nastup bio je ružan, ali mi je bio potreban – jer da nisam pala, nikad ne bih znala da mogu ustati. I zato sam, na kraju, zahvalna tremi što mi je pokazala koliko sam jača nego što sam mislila.

AUTOR: NIKA LJUBIČIĆ

Kategorije
Uncategorized

Kada hobi postane izlaz: Priča o burnoutu, šminki i hrabrosti da krenem ispočetka

Studentski dani često se opisuju kao najljepše razdoblje života. Vrijeme kada učimo, razvijamo se i pripremamo za profesionalni svijet. No, stvarnost za mnoge izgleda bitno drukčije. Iza ispitnih rokova, skripti i neprospavanih noći krije se sve češći problem o kojem se premalo govori – akademski burnout.

Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu BMC Medical Education pokazalo je da gotovo 60 % studenata pokazuje znakove burnouta. To nije tek brojka – to su tisuće mladih ljudi koji se osjećaju emocionalno iscrpljeno, demotivirano i izgubljeno. Burnout ne dolazi naglo, već se polako gomila – kroz kronični stres, pritiske, manjak podrške i stalnu potrebu za postizanjem “dovoljno dobrog”.

I sama sam to prošla. Uz studij, radila sam u trgovini u City Centru kako bih pokrila osnovne troškove. Dani su mi počinjali rano, završavali kasno, a između predavanja i smjena ostajalo je malo prostora za mene. Bila sam zahvalna što radim, ali znala sam da to nije ono što želim raditi cijeli život. Osjećala sam se iscrpljeno i prazno, sve češće sumnjajući u to kamo idem i zašto to sve radim.

U tom iscrpljujućem ritmu postojalo je jedno mjesto gdje sam nalazila mir – šminkanje. Šminkala sam sebe i prijateljice, za izlaske, rođendane, pa čak i ispite. Bilo je to nešto što sam radila bez pritiska, iz čiste ljubavi. Često su mi govorile: “Zašto se ovime ne baviš ozbiljno?” Isprva sam to shvaćala kao kompliment, ali nisam vjerovala da bih to mogla pretvoriti u karijeru. Mislila sam da mi fali znanja, iskustva, “papira”.

No, u jednom trenutku, odlučila sam pokušati. Javila sam se jednoj poznatoj hrvatskoj vizažistici putem Instagrama. Nisam očekivala odgovor – ali dobila sam ga. Pozvala me na razgovor i uskoro sam počela raditi s njom. Bio je to preokret. Prvi put sam osjetila da se bavim nečim što ima smisla. Počela sam učiti, razvijati se i razmišljati o budućnosti s uzbuđenjem, a ne strahom.

Danas, i dalje učim svakodnevno. Planiram upisati dodatne edukacije – lash lift, oblikovanje obrva, skincare tretmane. Moj cilj je otvoriti vlastiti beauty studio. Zasad nisam tamo, ali ono najvažnije – krenula sam.

Kroz to iskustvo, naučila sam nešto što mi nitko nije rekao na fakultetu: ne moraš imati sve odgovore da bi krenuo. Dovoljno je znati što te pokreće, i imati hrabrosti napraviti prvi korak. Jer upravo taj prvi korak često otkrije vrata za koja nisi ni znao da postoje.

Burnout me naučio gdje mi je granica. A šminka me podsjetila što me ispunjava. Vjerujem da oba iskustva imaju jednaku vrijednost. I jedno i drugo me oblikovalo.

Zato mislim da je vrijeme da prestanemo romantizirati iscrpljenost. Fakulteti bi trebali nuditi više psihološke podrške, fleksibilnije rokove i edukacije o upravljanju stresom. No, i mi studenti moramo preuzeti dio odgovornosti – naučiti reći “ne”, postaviti granice, brinuti o osnovama poput sna, prehrane i odmora.

Najvažnije: prestati se uspoređivati s drugima. Svatko ima svoj tempo, svoje prepreke i svoj put. Nekome će trebati više vremena, nekome više pauza – i to ne umanjuje vrijednost onoga što rade.

U konačnici, vrijedi se zapitati: kakav je smisao diplome ako nas pritom slomi? Ulaganje u vlastito mentalno zdravlje nije slabost, nego nužnost. A ponekad, put prema nečemu ispunjavajućem ne počinje kroz skriptu – nego kroz ono što volimo raditi kad nitko ne gleda.

AUTOR: MARIJA VUKSAN