Oznaka: Vesna Crnčević

Kategorije
Društvene mreže kultura PR svijet psihologija Trend

Kad je sve postalo „must have“

Kad trendovi diktiraju kupovinu
Slika: Autorska izrada

Nekada smo kupovali stvari jer su nam bile potrebne, istrošene tenisice, puknutu šalicu ili komad odjeće koji nam nedostaje u ormaru. Danas se čini da stvari kupujemo iz nekog drugog razloga.

Dovoljno je nekoliko objava na društvenim mrežama, preporuka influencera ili TikTok video da proizvod za koji jučer nismo niti čuli, a vjerojatno nam nije toliko niti potreban postane proizvod bez kojeg ne možemo živjeti. Odjednom ga svi imaju, svi žele i odjednom on postaje „must have“.

Od proizvoda do fenomena

Posljednjih godina svjedočimo sve većem broju proizvoda koji preko noći postaju globalni fenomen. Stanley šalice, Dubai čokolada, kolekcionarske figurice koje nestaju s police čim stignu u trgovinu. Zanimljivo je to da mnogi ti proizvodi nisu nužni revolucionarni niti jedinstveni. Ali svejedno proizvod postane predmet želje, dok drugi ostanu gotovo neprimijećeni. Razlika nije uvijek u kvaliteti, često je razlika u vidljivosti.

Kada FOMO postane marketinški alat

Jedan od najjačih pokretača današnje potrošnje je osjećaj da nešto propuštamo. Poznatiji kao FOMO ( Fear of Missing Out) je osjećaj koji uspješno koriste brojni brendovi. Ograničene kolekcije, proizvodi koji se rasprodaju u nekoliko sati, liste čekanja ekskluzivne suradnje stvaraju dojam hitnosti. Igranje na emocije kupaca, jer ako ga ne kupiš baš sada nećeš imati novu priliku.

Zašto želimo ono što imaju svi drugi?

Osjećaj pripadnosti, ljudi ne kupuju zato što im je taj proizvod toliko bitan ili potreban ljudi kupuju da budu dio te zajednice. Kad svi pričaju o tom proizvodu i mi želimo biti dio tog iskustva. I to je ono što jedan brend želi kupce u zajednici, kupce koji osjećaju pripadnost.

Najveći uspjeh PR-a nije uvjeriti ljude da je proizvod dobar, već uvjeriti ih da ga trebaju. Čak i kad prije toga nisu znali ni da postoji. Tada proizvod prestaje biti samo proizvod već postaje tema razgovora, statusni simbol ili dio identiteta.

Je li baš sve „must have“?

Najbolje je pitanje koliko nam taj proizvod zaista treba, je li zaista zbog potrebe ili je samo osjećaj da nešto ne propustimo. Jer većina današnjih „must have“ proizvoda za nekoliko mjeseci bit će zamijenjena nekim novim trendom.

I zato najbolji marketing ne prodaje proizvod, već prodaje osjećaj da bez njega nešto nedostaje.

AUTORICA: Vesna Crnčević

Kategorije
Beauty Brand Dizajn Društvene mreže Emocije Event management Osobni imidž

The cost HAPPILY  EVER AFTER?

Kada ljubav postane produkcija savršenstva, a ljubav samo jedan dio organizacije
Slika preuzeta sa interneta, uređena u layout programu

Nekada je vjenčanje bilo jednostavno. Ceremonija, obitelj, prijatelji, dobra glazba domaći kolači i ples do jutra. Fokus je bio na ljudima i emocijama. Danas se čini kao da vjenčanje više nije samo slavlje ljubavi, nego ozbiljni produkcijski projekt u kojem svi imaju neka svoja očekivanja. I možda je najveći problem što društvene mreže nameću standarde, a mladenci često žele zadovoljiti baš njih a na sebe zaborave.

KADA JE VJENČANJE POSTALO DOGAĐAJ ZA PUBLIKU?

Danas nije dovoljno samo organizirati vjenčanje, već svi očekuju iskustvo, nešto neviđeno. Sve mora biti estetski savršeno, pažljivo isplanirano i vrijedno objave. Jer više nisu mladenci u prvom planu već što će reći drugi, kako će drugima biti. I tu ljubav postaje sporedna tema.

DRUŠTVENE MREŽE STVORILE SU NOVA OČEKIVANJA

Nije više problem što ne postoje inspiracije, već problem nastaje kada inspiracija postane standard. Gledajući po društvenim mrežama sva vjenčanja su bajkovita, savršene lokacije, raskošne dekoracije, profesionalni video sadržaji, trenuci kao iz filma. A rijetko vidimo onu pravu stranu. Stres, kompromisi, golemi pritisak od društva da bude savršeno, drugačije, a da se ne spominje budžet. Društvene mreže nisu izmislile pritisak one su ga pojačale. Ideja o „savršenom danu u životu“ postao je snažan komunikacijski alat. Kada se nešto komunicira kao jedinstveno, nezaboravno i neponovljivo pritisak raste da mora biti savršeno. Jer nitko ne želi na svome vjenčanju da je napravio „premalo“. I tu komunikacija snažno oblikuje očekivanja.

MOŽDA NIJE PROBLEM U VJENČANJIMA NEGO U OČEKIVANJU SAVRŠENSTVA

Današnja vjenčanja nisu problem zato što su kreativnija, drugačija ili raskošnija, problem je taj što svi očekuju da takva moraju biti. Jer intimna proslava djeluje kao manjak truda, obična jednostavna svadba izgleda nedovoljno. A gdje je ljubav u svemu tome? Kao da smo te emocije izgubili u tom planiranju savršenog vjenčanja.

Zapravo pravo pitanje glasi da li se usudimo napraviti vjenčanje onakvo kakvo doista mi želimo? Bez uspoređivanja, bez očekivanja publike, bez potrebe da svaki trenutak izgleda kao kampanja?

Jer na kraju dana, vjenčanje nije PR projekt to je samo ljubav, iako ponekad izgleda kao dobro odrađen projekt.

AUTORICA: Vesna Crnčević

Kategorije
Beauty Brand Imidž Ljudi Moda

Održivost ili samo dobra priča?

Kad „eco“ ostane samo riječ, a ne stvarna vrijednost
Slika generirana putem AI

Današnji, takozvani Instagram život mora izgledati savršeno. Baš kao i proizvodi na policama, sve djeluje beprijekorno, održivo i „eco friendly“. Prirodno, ekološko, održivo pojmovi su koje danas susrećemo na svakom koraku. Ambalaža u zemljanim tonovima, matcha umjesto klasične kave, riječi kao što su „eco“, „green“, „sustainable“ su na svakome koraku. Sve više ljudi obraća pažnju na ono što kupuju i troši te želi donositi odgovornije odluke za okoliš..

Ali koja je zapravo prava slika? Tko od nas točno može reći da je sve to „eco“, reciklirano i dovoljno green za naše životne potrebe.

Tek kada okrenemo proizvod i pročitamo ono što piše sitnim slovima, postaje jasno da stvarnost često ne odgovara slici koju nam brendovi poredstavljaju putem društvenih mreža. Informacije tada postanu nejasne i površne, a materijali zapravo nisu dovoljno održivi.

Upravo tada postaje jasno koliko je tanka granica između održivosti i grenwashinga.

 U PR-u greenwashing se odnosi na situacije kada brendovi komuniciraju ekološku osviještenost, ali bez stvarne podloge u svojim praksama. Kada održivost postane dio komunikacije ali ne i prakse.

Takvih primjera nažalost na tržištu ima jako puno, u različitim industrijama. Brendovi koriste ambalažu koja je prirodna, komuniciraju male promjene kao velike prirodne iskorake i naglašavaju na održiv aspekt proizvoda. Nažalost to je sve komunikacija, koja ostaje samo tako u praksi vidimo nešto sasvim drugačije. I tada se gubi povjerenje, kupaca, pratitelja i onih ljudi koji zaista vjeruju u taj „eco“ proizvod.

Brendovi prelagano koriste pojmove kao što su održivost, ekologija i društvena odgovornost i tu dolazi do problema jer komunikacija ide brže od stvarnih pormjena.

Povjerenje publike se stvara godinama a može se izgubiti jako brzo i tu nastupa PR. PR ima ključnu ulogu, ne samo u oblikovanju poruka nego i u očuvanju integriteta brenda.

Održivost ne mora biti savršena već mora biti vjerodostojna i autentična. Publika ne očekuje savršenstvo, no očekuje iskrenost. Upravo zato autentičnost ostaje najvažniji element svake uspješne komunikacije.

Održivost ne mora biti savršena već mora biti vjerodostojna i autentična. Publika ne očekuje savršenstvo, no očekuje iskrenost. Upravo zato autentičnost ostaje najvažniji element svake uspješne komunikacije.

AUTORICA: Vesna Crnčević

Kategorije
Brand CELEBRITY Content Dani komunikacija Društvene mreže Emocije Event management festivali glazba Imidž Influenceri Isprobaj Koncerti kultura Ljudi Marketing Održivost Pažnja Pop glazba pop kultura PR svijet PR u službi stvarne promjene studenti život Turizam Uncategorized

Kad festival postane brend jači od izvođača

INMUSIC, festival, event, PR, društvene mreže, turizam, koncert, doživljaji, komunikacija, studenti

Izvor: nekadašnje karte za festival, slika iz privatnog albuma

Zašto na neke festivale kupujemo kartu i prije nego što znamo tko nastupa?

Nekada se na festivale išlo isključivo radi glazbe. Čekao se točan datum, line up dobra analiza svega i tek tada se kupovala karta. Danas je situacija znatno drugačija. Postoje festivali za koje se karta kupuje dok se ne zna apsolutno ništa. To su festivali kojima si vjeran iz godine u godinu. Publika ima povjerenje u događaj i zato se vraća.

KAD ISKUSTVO POSTANE VAŽNIJE OD PROGRAMA

Jedan od najboljih primjera tog fenomena u Hrvatskoj je INmusic festival. Festival koji je godinama na istom prostoru, ista energija i ista prepoznatljiva festivalska atmosfera na Jarunu. Iz godine u godinu novi izvođači, ali publika ostaje ista, to povjerenje koje imaju prema tom festivalu se ne može mjeriti. Jer ljudi ne kupuju samo kartu već kupuju iskustvo koje već poznaju. Osjećaj ljeta, druženja, spontanih razgovara, prve ljubavi, fotografije za cijeli život i sami taj osjećaj da su dio nečega većeg. Festivali više ne prodaju samo glazbu, prodaju ono puno više a to su emocije.

PR SE MJERI LOJALNOŠĆU PUBLIKE

Iz komunikacijske perspektive ovo je veliki uspjeh koji jedan takav događaj može postići. Događaj koji se odvija od 2006.godine i publika mu se stalno vraća, to je uspjeh komunikacije s publikom, povjerenje koje su izgradili i reputaciju koju ostavlja iza sebe.

. INmusic nije prolazan događaj, on je stvorio reputaciju i to je razlika između njega i ostalih događaja. Svaka fotografija s festivala, svaki story, video, preporuka prijatelju su nastavak komunikacije. I tada više publika nije samo posjetitelj ona postane ambasador brenda. Možda je ovo najveća promjena današnje event industrije jer više nije toliko bitno tko nastupa nego kakav osjećaj kupujemo. Na kraju dana mi zapravo kupujemo doživljaj.

Kada festival postane dovoljno snažan da publika vjeruje tom doživljaju i prije nego što zna detaljan program, onda je jasno da iza toga ne stoji samo dobra organizacija nego povjerenje i dobro izgrađena komunikacija.

Autor: Vesna Crnčević

Kategorije
Društvene mreže Marketing PR svijet Turizam

Što me jedan B&B iz Rima naučio o PR-u

Grad o kojem već sve znamo, osim gdje odsjesti

Putovanja, sama ta riječ kod nekoga može izazvati stres, a kod nekoga one savršene leptiriće u trbuhu. Ali postoje također različita putovanja, s prijateljima, poslovna ili možda s djecom, sve ovisi u kojoj fazi života se nalazite.

Rim. Grad pregršt osjećaja, kulture, povijesti i ljudi, jako puno ljudi. I baš zbog toga svega moraš doći spreman. O Rimu svi već sve znamo. Toliko je sadržaja, preporuka i must see lokacija da ti Instagram svakodnevno servira ideje čim pomisliš na to putovanje. No, ono o čemu se najmanje nekako govori je smještaj. Rijetko se priča o tome koji smještaj zaista čini razliku između dobrog i izvrsnog putovanja.

Kupola Bazilike sv. Petra u Rimu u sumrak
Izvor: Bazilika sv. Petra u Rimu, slika iz privatnog albuma

Predivan B&B bez velikih riječi

Tražeći smještaj na najpopularnijoj booking tražilici u moru različitih reklama za svakakve hotele istaknuo se jedan B&B. Smještaj bez ikakve reklame, bez društvenih mreža, fotošopiranih slika, jednostavno smještaj s toliko dobrim recenzijama da ponekad ne vjeruješ da to zaista postoji. I to sve zahvaljujući jednom čovjeku. Gospodinu Augustu, vlasniku B&B na prekrasnoj lokaciji vrlo blizu Vatikana. On bez ikakvih PR trikova vodi jedan mali B&B gdje se svaki gost osjeća posebno. Nije imao razvijen vizualni identitet, ne prodaje nikakve doživljaje, niti je mjesto koje odiše prodajom ili marketingom. Jednostavno komentari svakog gosta bili su njegov PR. On je bio samo svoj, domaćin pun razumijevanja, ljubaznosti i strpljenja. I to je ono što se danas traži, kada odabereš smještaj ili lokaciju ne zbog marketinga već zbog povjerenja koje su izgradili drugi gosti.

PR koji se ne kupuje, nego zasluži

Kada doživiš tako lijepu uslugu a da nije riječ o hotelu, natjera te na razmišljanje kako je on to uspio. Nijedan influencer nije predložio ovo mjesto. Na najpopularnijoj booking tražilici jako je dobro rangiran, ali ne plaća oglase niti ikakav marketing. I onda mi je pala napamet ona stara i najučinkovitija PR metoda – word of mouth. U ovom slučaju gosti su ti koji su preuzeli ulogu ambasadora, njihove recenzije su ostavile traga, jaka komunikacija na koju smo svi nekako zaboravili. I to povjerenje ključni je kapital svega. Marketing je i dalje tu, samo se malo premjestio, umjesto oglasa tu su recenzije, umjesto plaćenih postova tu su stvarne slike gostiju i to je to što tražimo od PR-a. Autentičnost. To je nešto što se ne može kupiti, ali se može stvoriti, jer najbolji PR nije onaj koji se najglasnije oglašava, već onaj koji se prenosi dalje.

Autorica: Vesna Crnčević