Kategorija: PR svijet

Kategorije
kultura mediji PR svijet

Autorska prava u PR-u: jedan klik nije dozvola

Stilizirani znak autorskog prava koji simbolizira važnost poštovanja autorstva i pravila korištenja sadržaja u digitalnom okruženju.
Dostupno na internetu ne znači slobodno za korištenje.
Izvor: Pixabay, autorska obrada u Canvi

U današnjici ispunjenoj stalnim i neopisivo brzim mijenama u kojima se gomilaju nepregledna brda (počesto ispraznih) sadržaja, jedna tema često ostaje na samim marginama. Riječ je o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima. Mladi PR stručnjaci dolaze na tržište uvjereni u sebe i alate za obradu i uređivanje sadržaja. Poput vremena iz kojega izrastaju, beskrajno su brzi u oblikovanju objava, montaži videa, pisanju captiona, slaganju i kolažiranju vizuala.

No, u toj brzini hvatanja trenutka ne pronalaze vrijeme za jedno od ključnih pitanja – smiju li uopće koristiti odabrani sadržaj.

Fotografija nije samo fotografija

Svijet PR-a danas je nezamisliv bez fotografija, glazbe, video isječaka, kadrova predstava, književnih citata, ilustracija i tuđih objava. Sve nam je to, zahvaljujući internetu, gotovo ponuđeno na pladnju te se (pogrešno) podrazumijeva da je i slobodno za korištenje. Ali mogućnost preuzimanja sadržaja jednim klikom ne znači da iza njega ne stoje autor, njegova prava i pravila korištenja sadržaja.

Kad uđemo u trgovinu po namirnice, ne pada nam na pamet izaći s punom košaricom, bez da platimo. S druge strane, kod autorskog rada ta granica postaje mutnija jer proizvod nije uvijek opipljiv. Fotografiju ne trebamo spustiti u košaricu kao kruh, dok pjesma ne stoji na polici poput mlijeka. U tom virtualnom svijetu zamućenog autorstva, ne trebamo kupovati fizičke romane, već ih kopiramo dvama gumbima na tipkovnici. Upravo zbog te brzine i lakoće puno je lakše zloupotrijebiti autorski svijet.

Vizual u obliku vage ispunjen pojmovima povezanima s autorskim pravima, intelektualnim vlasništvom, kreativnošću, licencama, zakonom i odgovornošću.
Kreativnost vrijedi tek kad poštuje autora.
Izvor: autorska vizualizacija teksta

Odgovornost prije objave

Ali autorska prava ne smiju biti samo pravna fusnota. Ona su dio profesionalne odgovornosti. Kada PR stručnjak komunicira poruku prema javnosti, mora znati pod kojim uvjetima smije koristiti sadržaj kojim tu poruku gradi.

Ako za kampanju koristimo tuđu fotografiju bez dopuštenja, glazbu bez licence ili citat bez konteksta, ne riskiramo samo neugodnost. Riskiramo reputaciju klijenta, vjerodostojnost agencije i vlastiti profesionalni integritet. A odnosi s javnošću ne počivaju, odnosno ne bi smjeli počivati, na dojmu snalažljivosti, nego na povjerenju.

Brzina nije opravdanje

Zato autorska prava nisu neprijatelj kreativnosti. Ona su podsjetnik da iza svake fotografije, pjesme, teksta, videa ili predstave stoji netko tko je uložio vrijeme, znanje, iskustvo i dio sebe. U svijetu u kojem se sadržaj može preuzeti u sekundi, poštovanje autora postaje još važnije, a ne manje važno.

Brzina objave ne može biti izgovor za površnost. Ako PR želi graditi odnose, prvi odnos koji mora poštovati nije odnos s algoritmom, trendom ili rokom, nego odnos prema tuđem stvaralaštvu.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak

Kategorije
kultura obrazovanje PR svijet

Lektira u vremenu kratke pažnje

Vizual otvorene knjige ispunjene ključnim pojmovima poput lektira, knjiga, čitanje, škola, djeca, kreativnost, digitalni svijet, TikTok, podcast i PR.
Susret školske lektire, digitalnog svijeta i novih načina komunikacije.

Izvor: autorska vizualizacija teksta

Dva smo svijeta različita

Obrazovanje i djeca danas često djeluju kao dva gotovo nepovezana svijeta koja govore različitim jezicima. Dok se obrazovni sustav okamenio u nekim beskrajno davnim danima, djeca se mijenjaju brže nego ikad. Žive u kulturi kratke pažnje, brzih videa i trendova koji, poput Warholove petnaestminutne slave, preko noći osvajaju svijet mladih, da bi već prije sljedećeg svitanja bili zaboravljeni i pregaženi novim, površnim „six-seven“ forama.

Žele li ova dva svijeta — okoštalo obrazovanje i neuhvatljiva mladost — imati koristi od međusobnih susreta, a ponekad i sukoba, moraju pronaći novi način komunikacije.

Lektira kao komunikacijski problem

Odličan primjer tog nesporazuma upravo su lektire, koje se neopisivom upornošću opiru promjeni. Kada bismo problem lektire sagledali iz PR perspektive, vidjeli bismo da problem nije samo u „proizvodu“, nego i u načinu na koji se on komunicira ciljnoj publici. Knjiga ne bi smjela biti kazna, već prostor slobode, igre i mašte.

Da bi do djece stigao makar i dašak lektire iz prve ruke, škola mora napraviti ono što radi svaka dobra komunikacijska strategija: upoznati svoju publiku. To ne znači podilaziti djeci niti odustati od klasika, nego pronaći ulaz koji im je bliži.

Crno-bijela infografika prikazuje put od knjige do novog sadržaja: knjiga postaje ideja, ideja se pretvara u novi format, učenici postaju stvaratelji, a rezultat je sadržaj prilagođen suvremenoj publici.

Kad lektira postane igra, podcast ili video — možda je netko stvarno i pročita

Izvor: autorska obrada u Canvi

Novi jezik za novu publiku

Današnji svijet nudi obilje umjetničkih formi, a upravo u toj intermedijalnosti možemo pronaći svježinu kojom ćemo pokušati zavesti nove generacije čitatelja.

Vlak u snijegu nije samo roman. On može biti film, strip, predstava, podcast, ali i potencijalna računalna igra. Ako djecu ne možemo odmah osvojiti svijetom u kojem snijeg nije samo božićna dekoracija nego stvarna opasnost, možda ih možemo privući zadatkom da taj svijet sami pretvore u igru.

Omogućimo im da postanu aktivni stvaratelji sadržaja. Žele li osmisliti igru, predstavu, video ili kratku scenu između Drage, Ljubana i Pere, morat će ući u njihove svjetove — puno dublje nego prepisivanjem kratkog sadržaja s interneta.

Rekli bismo mala, slatka prevara u kojoj nitko nije prevaren, a svi su na dobitku. Djeca dobiju jezik koji razumiju, a lektira dobije novu priliku.

Možda lektiri ne treba manje ozbiljnosti, nego samo bolji PR.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak


Kategorije
Imidž komunikacijske vještine Moda PR svijet

PR u luksuznoj industriji vs. fast fashion industriji

Kolaž s prikayom luksuzne fashion industrije i fast fashion industrije.
Naziv: djelo autora

PR u luksuznoj industriji i u fast fashion sektoru temelji se na istom cilju, izgradnji prepoznatljivosti brenda i utjecaju na percepciju potrošača, no pristupi, ton komunikacije i strategije značajno se razlikuju.

Luksuzni brendovi naglasak stavljaju na ekskluzivnost, dugoročnu vrijednost i emocionalni narativ. Njihov PR rijetko je direktno prodajno orijentiran, već se fokusira na stvaranje simbolike brenda i životnog stila kojem publika teži. Komunikacija je često suptilna, estetski promišljena i povezana s umjetnošću, kulturom ili poznatim ambasadorima. Primjerice, Dior kroz modne revije, kampanje i suradnje s javnim osobama gradi identitet koji se temelji na eleganciji i suvremenoj interpretaciji luksuza. Sličan pristup njeguje i Chanel, koji konzistentno održava imidž bezvremenskog luksuza i rijetko se oslanja na direktne, agresivne oblike promocije.

Nasuprot tome, fast fashion brendovi poput Zara i H&M temelje svoju PR strategiju na brzini, dostupnosti i visokoj frekvenciji komunikacije. Njihov sadržaj usko je povezan s aktualnim trendovima i dinamikom društvenih mreža, uz snažan oslonac na influencer marketing i viralne formate. Cilj je brzo reagirati na promjene u potrošačkim navikama i održavati stalnu prisutnost u digitalnom prostoru.

Razlika se posebno očituje u načinu gradnje brenda: luksuzni segment njeguje kontroliranu distancu i selektivnu vidljivost, dok fast fashion teži masovnoj dostupnosti i kontinuiranoj interakciji s publikom. U tom smislu, PR u luksuznoj industriji funkcionira kao alat dugoročne reputacijske izgradnje, dok je u fast fashionu više usmjeren na trenutni angažman i komercijalni učinak.

Dodatno, važnu ulogu imaju i krizne situacije te način na koji se brendovi nose s kritikama javnosti. Luksuzni brendovi u pravilu reagiraju sporije, ali pažljivo kontrolirano, nastojeći očuvati dosljednost imidža, dok fast fashion brendovi često moraju reagirati brzo zbog intenzivnog pritiska društvenih mreža i globalne publike. Upravo ta razlika u tempu komunikacije dodatno naglašava razliku u njihovim PR filozofijama.

Također, digitalne platforme poput Instagrama i TikToka dodatno su zaoštrile razliku između ova dva pristupa. Dok luksuzni brendovi koriste društvene mreže kao produžetak storytellinga i vizualne estetike, fast fashion ih koristi kao primarni kanal prodaje i promocije trendova u realnom vremenu.

AUTOR: MARIA MATIJEVIĆ

Kategorije
komunikacijske vještine Krizna komunikacija kultura Ljudi Marketing Mediji, novinari PR svijet PR u službi stvarne promjene Umjetna inteligencija

GDJE OSTAJE LJUDSKA EMPATIJA U KRIZAMA?

Slika je generirana pomoću AI alata

AI je ubrzao komunikaciju, ali ju je možda učinio hladnijom

U vremenu kada umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u svijet komunikacija, PR industrija prolazi kroz veliku transformaciju. Danas je moguće u svega nekoliko sekundi generirati priopćenje za medije, odgovor korisnicima ili objavu za društvene mreže. Komunikacija nikada nije bila brža ni dostupnija, no postavlja se pitanje – postaje li pritom sve manje ljudska?

Krizna komunikacija nije samo prijenos informacije

Krizna komunikacija oduvijek se temeljila na povjerenju, odgovornosti i empatiji. Kada dođe do nesreće, skandala ili javnog problema, publika ne traži savršeno sročenu rečenicu, već iskrenost i osjećaj da s druge strane postoji stvarna ljudska reakcija. Upravo tu suvremeni PR dolazi do najvećeg izazova.

Automatizirani odgovori i generičke isprike često djeluju hladno i bezosjećajno, kao unaprijed pripremljeni obrasci bez stvarnog razumijevanja situacije. U trenucima krize ljudi žele osjetiti emociju, odgovornost i autentičnost, a to je nešto što tehnologija još uvijek ne može u potpunosti zamijeniti.

Društvene mreže traže autentičnost

Društvene mreže dodatno su promijenile način na koji javnost doživljava komunikaciju. Platforme poput Tik Toka i Instagrama funkcioniraju u stvarnom vremenu, a publika vrlo brzo prepoznaje neiskrene ili umjetno konstruirane poruke. Jedna loše formulirana izjava ili emocionalno prazna reakcija može ozbiljno narušiti reputaciju brenda.

U svijetu u kojem informacije putuju brže nego ikada prije, autentičnost postaje važnija od savršene forme. Ljudi danas više vjeruju iskrenom tonu i ljudskoj pogrešci nego sterilnoj komunikaciji koja djeluje kao da ju je napisao algoritam.

Tehnologija može pomoći, ali ne može zamijeniti čovjeka

Iako umjetna inteligencija može pomoći u brzini, organizaciji i analizi komunikacije, empatija i emocionalna inteligencija i dalje ostaju isključivo ljudske osobine. Upravo zato uloga PR stručnjaka ne nestaje, nego postaje još važnija.

Tehnologija može oblikovati poruku, ali povjerenje i dalje gradi čovjek. U kriznim situacijama publika neće pamtiti koliko je odgovor bio brz, nego koliko je bio iskren i ljudski.

Autor: Josipa Jerković

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA Društvene mreže Emocije Gastronomija hrana i piće Influencer trendovi 2025. Isprobaj komunikacijske vještine kultura Ljudi Marketing Oglašavanje Osobni imidž PR svijet PR u službi stvarne promjene Storytelling studenti život Turizam Uncategorized

Destinacijski PR na društvenim mrežama: Kako influenceri mijenjaju mapu svjetskih putovanja

PR, studenti, putovanja, turizam, influencer, marketing, komunikacija, promocija

Izvor: Pixabay

Kako DM i influenceri pretvaraju skrivene lokacije u globalne hit destinacije

Prošli tjedan proveo sam nekoliko dana u Palermu, gradu koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje na Instagram Reelsima i TikTok videima kao “skriveni mediteranski dragulj”. Upravo me to iskustvo navelo na razmišljanje o tome koliko društvene mreže danas oblikuju turističke trendove i koliko destinacijski PR ovisi o influencerima. Palermo je savršen primjer grada koji je od autentične, pomalo kaotične sicilijanske svakodnevice postao estetski ideal za digitalnu publiku željnu “autentičnih” putovanja.

Prije putovanja moj feed bio je prepun videa uskih ulica obasjanih toplim svjetlom, luksuznih rooftop terasa, savršeno aranžiranih cannola i kadrova lokalnih tržnica koje izgledaju gotovo filmski. Upravo je to snaga modernog turističkog PR-a – kroz influencere stvara emocionalnu privlačnost i osjećaj da određenu destinaciju moramo posjetiti odmah. Turističke zajednice i PR agencije danas pažljivo biraju kreatore sadržaja koji mogu manje razvikan grad pretvoriti u globalni trend. Palermo je očito prošao upravo taj proces. Nekada poznat uglavnom po svojoj povijesti i specifičnoj kulturi, danas se sve češće promovira kao nezaobilazna “Instagram destinacija”.

Gradovi poput Palerma

Ipak, boravak u gradu pokazao mi je i drugu stranu takve promocije. Na pojedinim lokacijama bilo je gotovo nemoguće fotografirati bez desetaka turista koji čekaju isti kadar koji su prethodno vidjeli na društvenim mrežama. Lokalne tržnice, koje bi trebale predstavljati autentičan dio života grada, često su djelovale kao scenografija prilagođena turistima. Upravo tu postaje vidljiv problem overtourisma – kada destinacija postane žrtva vlastite popularnosti. Gradovi poput Palerma dobivaju ekonomsku korist od povećanog broja posjetitelja, ali istovremeno gube dio svoje spontanosti i identiteta pod pritiskom masovnog turizma.

Posebno je zanimljiv odnos između autentičnosti i estetike na društvenim mrežama. Palermo na Instagramu izgleda gotovo savršeno: mirne ulice, romantični zalasci sunca i luksuzna mediteranska atmosfera. Stvarnost je ipak drukčija i mnogo kompleksnija – grad je živahan, bučan, prometan i ponekad kaotičan. Upravo ta nesavršenost daje mu karakter, ali ona često ostaje izvan kadra influencer kampanja. Problem nastaje kada turisti dolaze s nerealnim očekivanjima stvorenima kroz filtere i pažljivo montirane videe. Tada dolazi do razočaranja jer stvarni život destinacije ne može izgledati kao estetski uređena objava od petnaest sekundi.

Mislim da destinacijski PR danas nosi mnogo veću odgovornost nego prije. Influenceri i PR stručnjaci ne bi trebali stvarati samo vizualno privlačan sadržaj, nego i realističnu sliku destinacije koju promoviraju.

Palermo me upravo zbog svoje autentičnosti i energije oduševio više nego zbog “Instagram trenutaka”, ali pitanje je koliko će dugo grad moći zadržati taj identitet ako društvene mreže nastave pretvarati svaku lokalnu posebnost u globalni trend. Influencer marketing može uspješno promovirati turizam, ali bez odgovornog pristupa vrlo lako može uništiti upravo ono što destinaciju čini posebnom.

Autor: Ivan Čulina

Kategorije
Brand CELEBRITY Content Dani komunikacija Društvene mreže Emocije Event management festivali glazba Imidž Influenceri Isprobaj Koncerti kultura Ljudi Marketing Održivost Pažnja Pop glazba pop kultura PR svijet PR u službi stvarne promjene studenti život Turizam Uncategorized

Kad festival postane brend jači od izvođača

INMUSIC, festival, event, PR, društvene mreže, turizam, koncert, doživljaji, komunikacija, studenti

Izvor: nekadašnje karte za festival, slika iz privatnog albuma

Zašto na neke festivale kupujemo kartu i prije nego što znamo tko nastupa?

Nekada se na festivale išlo isključivo radi glazbe. Čekao se točan datum, line up dobra analiza svega i tek tada se kupovala karta. Danas je situacija znatno drugačija. Postoje festivali za koje se karta kupuje dok se ne zna apsolutno ništa. To su festivali kojima si vjeran iz godine u godinu. Publika ima povjerenje u događaj i zato se vraća.

KAD ISKUSTVO POSTANE VAŽNIJE OD PROGRAMA

Jedan od najboljih primjera tog fenomena u Hrvatskoj je INmusic festival. Festival koji je godinama na istom prostoru, ista energija i ista prepoznatljiva festivalska atmosfera na Jarunu. Iz godine u godinu novi izvođači, ali publika ostaje ista, to povjerenje koje imaju prema tom festivalu se ne može mjeriti. Jer ljudi ne kupuju samo kartu već kupuju iskustvo koje već poznaju. Osjećaj ljeta, druženja, spontanih razgovara, prve ljubavi, fotografije za cijeli život i sami taj osjećaj da su dio nečega većeg. Festivali više ne prodaju samo glazbu, prodaju ono puno više a to su emocije.

PR SE MJERI LOJALNOŠĆU PUBLIKE

Iz komunikacijske perspektive ovo je veliki uspjeh koji jedan takav događaj može postići. Događaj koji se odvija od 2006.godine i publika mu se stalno vraća, to je uspjeh komunikacije s publikom, povjerenje koje su izgradili i reputaciju koju ostavlja iza sebe.

. INmusic nije prolazan događaj, on je stvorio reputaciju i to je razlika između njega i ostalih događaja. Svaka fotografija s festivala, svaki story, video, preporuka prijatelju su nastavak komunikacije. I tada više publika nije samo posjetitelj ona postane ambasador brenda. Možda je ovo najveća promjena današnje event industrije jer više nije toliko bitno tko nastupa nego kakav osjećaj kupujemo. Na kraju dana mi zapravo kupujemo doživljaj.

Kada festival postane dovoljno snažan da publika vjeruje tom doživljaju i prije nego što zna detaljan program, onda je jasno da iza toga ne stoji samo dobra organizacija nego povjerenje i dobro izgrađena komunikacija.

Autor: Vesna Crnčević

Kategorije
cjeloživotno obrazovanje Dani komunikacija Društvene mreže Emocije Isprobaj karijera Ljudi mentalno zdravlje Osobni imidž PR svijet prijateljstvo Storytelling studenti život Uncategorized

ODLUKA DA STUDIRAM U ČETRDESETIMA

PR, Storytelling, studiranje, odluka,

Slika je generirana pomoću AI alata

Priznati sebi u četrdesetima da ti je pun kufer svega, načina na koji živiš, što radiš gdje se vidiš za dvadeset godina, prije ili kasnije pogodi svakog, pa tako i mene.

E pa to priznanje samom sebi se dogodilo meni, i uz donekle sređen život, posao, kakve takve OK prihode, mogućnosti za rast i tako dalje da ne nabrajam, moram priznati da me sve to nekako počelo gušiti i nije mi bilo dosta, nije me ispunjavalo.

Uz par pokušaja u ranoj mladosti odlaska na fakultet i nekog usavršavanja, nije me baš pogodilo onako kako bi to trebalo ići, nekim normalnim tokom.

Baš suprotno nisam naišao na ono nešto što bi me zadržalo i dalo mi motivaciju da nastavim dalje, uvijek odustajanje i vračanje na neki novi put ispočetka.

Dojadi vam to s vremenom i odustanete od takvih ideja uopće.

No eto jedno pijanstvo, podosta godina kasnije i na neki način oklada da li ja to mogu, kažem sebi idem ja u to pa što bilo da bilo. I odjednom riješim četvrti stupanj, položim državnu maturu i što sad, “men ovo je ozbiljno“, sad mogu upisati neki faks a ja se nisam ni pripremio za takvu realizaciju. Sve u meni govori da ne mogu, a sve u meni me viče da probam.

Nije dugo trebalo i u mjesec dana, shvatite da u jednom trenutku razgovarate s osobom na telefon koja vam objašnjava koji su uvjeti da se upišete na jedno Sveučilište točnije VERN’.

I da, upravo je ta osoba tako dobro odradila svoj posao iz komunikacija da me dobila na prvu, svojim promišljenim, toplim i preciznim informacijama na vrijeme, jednostavno mi nije dala pomisliti da je to u tom trenutku meni nemoguća misija.

Joj kad bi samo znala, da sam ja s druge strane telefona samo čekao da kaže nešto, samo da odustanem. Ali nisam i drago mi je da nisam, hvala Vam L. na tome.

Uz sve one neke početničke muke, ne znaš ovo raditi, ne znaš ono raditi, još ne znaš ni sam što hoćeš sa svim tim informacijama, evo me na trećoj godini studija Odnosa s javnošću i mediji i ne žalim ni za čim.

Klinci su cool, studentski život odličan, koncept faksa je po mome nekom guštu, ima nas i podosta starijih tako da su moje iluzije o nekom dobu kad trebate studirati odavno razbijene. Ono što želim reći ovim člankom, je da ona poznat uzrečica „nikad nije kasno „zaista vrijedi, eto barem u mom slučaju.

Pa ako vas ima koji se premišljate, tražite ili još uvijek želite krenuti na studij, usudite se pokušati, bar znate da ste probali.

Go with flow, and have fun folks.

Autor: Nado Žunić

Kategorije
PR svijet PR u službi stvarne promjene Storytelling Turizam

PRIČE U TURIZMU NE ISKORIŠTENI POTENCIJAL PR-a

PRIČE U TURIZMU NE ISKORIŠTENI POTENCIJAL PR-a
Izvor: vizual generiran pomoću Ai alata

Svjedoci smo brzom rastu turizma u brojkama u Republiki Hrvatskoj. I dok gradimo autoputove, na digitalnom umrežavanju ureda i turističkih zajednica, gradnjom mostova za pokazivanje, zapostavljamo osigurati u obrazovanju studenata, pogotovo turizma ili PR-a važnost priče koju treba ispričati kako bi se stvorila trajna poveznica s iskustvom i lokacijom.

Priča je kao takva, u kontekstu odnosa s turizmom iznimno važna.

Živimo u državi bogatoj poviješću, mitovima, legendama a koristimo ih tako malo u promociji vlastite zemlje kao jedinstveno iskustvo koje stvara poveznicu kroz emocionalno iskustvo i tako zadržava goste trajno a istodobno privlači nove.

Ne možemo se ne oteti dojmu da vrvimo tolikim, ne ispričanim pričama koje svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo. A opet tvrdimo da nam se turizam događa i da pored toliko stručnjaka u turizmu na dajemo važnost upravo ovom segmentu. Možda je ključno razviti svijest o potrebi na nacionalnoj razini, iako samo poprilično sigurni da ta svijest postoji odavno.

Imamo par dobrih medijskih projekata, koji u širem smislu obrađuju tu tematiku poput emisija „Dulum Zemlje“, „Putovanje Hrvatskom“ „Okusi i mirisi Hrvatske“ emisije “More“ no nitko se konkretno ne bavi baš pričanjem priče koje imaju uporište u svakodnevnom životu. Vidi se rad koji pokazuje iznimno dobar rezultat jer svi takvi medijski projekti su iznimno gledani, što zapravo govori da je publika gladna takvih sadržaja i koliko je bitno nešto ispričati na konkretan način a time ujedno dati informaciju koja će zaintrigirati publiku i potaknuti je na akciju.

I dok se ovaj članak piše, prolazi mi kroz glavu gdje, što i kako započeti takav projekt.

Kako ih zabilježiti i od kud početi, pa evo par primjera.

Povezati u zajednički projekt lokalne urede turističke zajednice sa školama fakultetima i raznim lokalnim udrugama, folklornim društvima.

Dati im zadatak kao projekt u natjecanju i izvedenosti s naravno novčanom nagradom. Objediniti u zadatku što i kako zabilježiti.

Bilježiti lokalnu priču

bila ona stara, nova ili legenda bitno je dati joj kontekst u vremenu i prostoru. Zabilježiti recepte lokalne kuhinje, prirodnih pojava, strašnih priča iz srednjeg vijeka ili van zemljaci, nečiju osobnu priču ili iskustvo sve je dobrodošlo. Imati bazu podataka, lokacije i vremena, vjerujem stvorilo bi podlogu za daljnje kako marketinške aktivnosti tako i aktivnosti PR-a.

 Možete li samo zamisliti koliko bi novih projekta kroz vrijeme moglo nastati na temelju priča. Zamislite samo nove tematske parkove, festivale, događanja, kuhinje, brošure, predstave, filmove emisije, knjige. Ili što više kao inspiracija ljudima koji se bave upravo time kako biti nadahnut nečim i kako potaknuti kreativnost u drugima. Tako dobijemo krug, aktivnosti koji nas uvijek nadahnjuje na stvaralaštvo kako u biznisu i kulturi tako i osobno.

Autor: Nado Žunić

Kategorije
cjeloživotno obrazovanje komunikacijske vještine PR svijet

Studirati PR u 30-ima: Prednost zrelosti u svijetu komunikacija

Kako životno iskustvo postaje prednost u odnosima s javošću

Ilustracija muškarca koji navečer uči i piše bilješke za stolom, pod svjetlom lampe, okružen knjigama.

Studiranje u tridesetima, više obaveza ali i jasniji cilj, Izvor: Pixabay, autorska obrada u Canvi

Povratak obrazovanju nije korak unatrag

Nekada se studiranje u tridesetima smatralo neobičnim potezom, krizom identiteta ili zakašnjelim pokušajem promjene života. U današnje vrijeme situacija je potpuno drugačija. Sve više ljudi odlučuje se vratiti obrazovanju nakon godina rada, iskustava i profesionalnih izazova ili samo žele drugu priliku i promjenu. Među najzanimljivijim izborima u zadnje vrijeme ističe se baš studij odnosa s javnošću (PR – public relations). Ta popularnost nije slučajna, odnosi s javnošću trebaju ljude koji razumiju komunikaciju, emocije, pritisak i odgovornost; traži ljude sa stvarnim životnim iskustvom, a opet to je i profesija koja zahtijeva organizacijske vještine.

Jasnija vizija i svjesniji izbori

Mnogi se u ranim dvadesetima još uvijek traže, odlučuju pod utjecajem roditelja i okoline i često takvi izbori u tridesetima ostavljaju gorak okus i nezadovoljstvo karijernim putem kojim su krenuli. U tridesetima jasnije vidimo svoje želje, imamo jasnu viziju budućnosti i spremni smo na zaokret u životu. Upravo je taj jasan pogled na budućnost studentima u tridesetima najveća prednost i tijekom studija i kasnije u karijeri.

Iskustvo koje oblikuje komunikaciju

Dok mlađi kolege često briljiraju u praćenju najnovijih trendova na društvenim mrežama i znaju sve o najnovijim dostignućima tehnologije, zreliji studenti imaju prednost jer iza sebe već imaju poslovno iskustvo, razumiju dinamiku poslovne komunikacije, znaju se nositi sa stresnim situacijama i krizama, a u današnje vrijeme to je ono najvažnije. PR je danas puno više od pisanja objava za medije i vođenja društvenih mreža. PR je upravljanje komunikacijom, reputacijom, krizom i percepcijom javnosti.

Prednost koja se ne uči samo iz knjiga

Zahvaljujući životnom i radnom iskustvu studenti odnosa s javnošću u tridesetima često posjeduju mnoga znanja i vještine koje mlađi kolege jednostavno nisu bili u prilici steći. Najčešće bolje razumiju važnost reputacije i dugoročnih odnosa s javnošću, ali i posljedice nepromišljene komunikacije. U toj dobi uglavnom imaju razvijenije organizacijske sposobnosti, veću otpornost na stresne i krizne situacije te sposobnost smirenog donošenja odluka pod pritiskom. Također, poučeni prethodnim iskustvima, lakše prepoznaju potencijalne probleme i učinkovitije upravljaju komunikacijom s različitim skupinama ljudi. Upravo ta razina zrelosti doprinosi profesionalnijem, odgovornijem i strateški promišljenom pristupu komunikaciji u svijetu odnosa s javnošću. Zato danas u svijetu odnosa s javnošću zrelost nije prepreka. Ona je često najveća prednost.

Autor: Ivan Čulina

Kategorije
kazalište kultura PR svijet umjetnost

Kako komunicirati kazalište mladoj publici?

Zašto kazališta gube mladu publiku i kako ih ponovno osvojiti

Kako privući mlade u kazalište pitanje je komunikacijskih stručnjaka u kulturi
Kazalište i mladi, izvor: Pixabay, autorska obrada (Canva)
 

Kazalište je često prvi susret djeteta s umjetnošću. Svojom zavodljivom živošću i neposrednošću lako osvaja najmlađe, uvodeći ih u čarobne svjetove mašte. No, ta ljubav nerijetko nestaje u pubertetu. Tinejdžeri postaju najteže osvojiva publika – svojevrsna praznina između dječje i odrasle publike. Upravo zato se postavlja pitanje: kako kazališta mogu zadržati mlade i ponovno ih privući?

Tinejdžerske godine obilježene su promjenama, preispitivanjima i traženjem identiteta. U tom razdoblju kazalište često postaje „nebitno“, pa ga mladi odbacuju poput zastarjele igračke. Kazališta su toga svjesna, ali često se mire s gubitkom publike umjesto da joj se aktivno približe. Ključni problem je u tome što se mladi više ne prepoznaju u kazalištu.

Kazalište kao odmor od digitalnog okruženja

U vremenu društvenih medija, brzog i hektičnog sadržaja te hiperkonzumacije contenta, mladi većinu vremena provode u virtualnom svijetu, pa kazalište može ponuditi nešto potpuno drugačije – iskustvo uživo. S jedne strane, ono je odmak od površnosti i banalnosti svakodnevice, a s druge predah od digitalnog svijeta. Upravo ta autentičnost može postati njegova najveća prednost i razlog povratka mlade publike.

Mogu li ekrani zamijeniti kazališni svijet i žive izvedbe
Između kazališta i ekrana, izvor: Pixabay, autorska obrada (Canva)

Ako kazalište želi doprijeti do tinejdžera, mora govoriti o temama koje su njima bitne. Teme poput bullinga, zabranjene ljubavi, različitosti, životne površnosti i rastave roditelja, lakše teme poput (ne)prijateljskih i ljubavnih zapleta, kao i teže teme poput smrti, ratova i borbe za goli život, zainteresirat će ne tek pokoju mladu dušu. Važno je da se te teme obrađuju bez moraliziranja, bez nametanja gotovih odgovora i bez pametovanja s visoka. Mladi ne traže pouke, nego razumijevanje i prostor za vlastito promišljanje.

Od pasivne publike do aktivnog sudionika

Kazalište danas više ne može računati na pasivnog gledatelja. Mladi žele sudjelovati, biti uključeni i osjećati se važnima. Upravo zato izvedbe trebaju biti otvorene, komunikativne i prilagođene suvremenom vremenu, uz korištenje različitih medija i izražajnih sredstava. Kada se mladi osjećaju uključeno, kazalište prestaje biti nešto udaljeno i postaje njihovo iskustvo.

U razdoblju kada se mnogi mladi osjećaju nesigurno, nedovoljno vrijedno ili neshvaćeno, kazalište može postati više od umjetnosti. Može postati prostor dijaloga, mjesto identifikacije i način izražavanja. U tom smislu, kazalište može biti partner mladima, njihov sugovornik, ali i oblik bijega od svakodnevice.

Kako bi zadržalo tinejdžersku publiku, kazalište mora pružiti ruku. Ne kroz površnu prilagodbu, nego kroz iskreno razumijevanje i komunikaciju. Tek tada može ponovno postati relevantno i zanimljivo mladima, ne kao obaveza, nego kao izbor.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak