obrazovanje

Slika je generirana pomoću AI alata

Kad govorimo o PR-u fakulteta, prvo pomislimo na društvene mreže, web stranicu, promotivne materijale i dane otvorenih vrata. Ali reputacija fakulteta ne gradi se samo kroz službene objave.

Ona se gradi i kroz iskustvo studenta koji čeka odgovor na mail, traži informaciju o rasporedu, razgovara s profesorom ili objašnjava prijateljima zašto je odabrao baš taj studij.

Studentski život je, htjeli mi to ili ne, stalna PR kampanja. Svaki student postaje mali ambasador fakulteta. Ako je iskustvo dobro, preporuka dolazi prirodno. Ako nije, negativan komentar širi se još brže.

Najglasnija komunikacija često nije službena

Fakultet može imati odličan vizualni identitet,“ VERN‘“ ali ako studenti ne znaju gdje pronaći osnovne informacije, nastaje problem. Može imati kvalitetne programe, ali ako komunikacija djeluje hladno ili nejasno, dio vrijednosti se izgubi. U PR-u nije važno samo što organizacija kaže o sebi, nego i što publika osjeća nakon kontakta s njom.

Studenti jako brzo prepoznaju razliku između poruke i stvarnosti. Ako se komunicira “praktičnost”, onda raspored, informacije i zadaci trebaju biti praktično organizirani. Ako se komunicira “individualan pristup”, onda student mora imati osjećaj da nije samo broj u sustavu.

Studentska perspektiva

Kao student treće godine, mislim da se imidž fakulteta najviše gradi kroz male situacije. Jasno napisanu obavijest, normalan ton komunikacije,“ onaj profesor frend“ ažuran raspored i osjećaj da netko razumije studentski tempo. To možda ne izgleda kao velika kampanja, ali dugoročno stvara povjerenje.

PR fakulteta nije samo ono što piše na plakatu. PR je i iskustvo hodnika, maila, predavanja i studentske grupe. Zato se dobar imidž ne može samo objaviti, on se stvara i živi osobno.

Koja mala stvar najviše utječe na vaše mišljenje o fakultetu?

Autor: Nado Žunić

Lektira u vremenu kratke pažnje

Vizual otvorene knjige ispunjene ključnim pojmovima poput lektira, knjiga, čitanje, škola, djeca, kreativnost, digitalni svijet, TikTok, podcast i PR. — ***Susret školske lektire, digitalnog svijeta i novih načina komunikacije.***

Izvor: autorska vizualizacija teksta

Dva smo svijeta različita

Obrazovanje i djeca danas često djeluju kao dva gotovo nepovezana svijeta koja govore različitim jezicima. Dok se obrazovni sustav okamenio u nekim beskrajno davnim danima, djeca se mijenjaju brže nego ikad. Žive u kulturi kratke pažnje, brzih videa i trendova koji, poput Warholove petnaestminutne slave, preko noći osvajaju svijet mladih, da bi već prije sljedećeg svitanja bili zaboravljeni i pregaženi novim, površnim „six-seven“ forama.

Žele li ova dva svijeta — okoštalo obrazovanje i neuhvatljiva mladost — imati koristi od međusobnih susreta, a ponekad i sukoba, moraju pronaći novi način komunikacije.

Lektira kao komunikacijski problem

Odličan primjer tog nesporazuma upravo su lektire, koje se neopisivom upornošću opiru promjeni. Kada bismo problem lektire sagledali iz PR perspektive, vidjeli bismo da problem nije samo u „proizvodu“, nego i u načinu na koji se on komunicira ciljnoj publici. Knjiga ne bi smjela biti kazna, već prostor slobode, igre i mašte.

Da bi do djece stigao makar i dašak lektire iz prve ruke, škola mora napraviti ono što radi svaka dobra komunikacijska strategija: upoznati svoju publiku. To ne znači podilaziti djeci niti odustati od klasika, nego pronaći ulaz koji im je bliži.

Crno-bijela infografika prikazuje put od knjige do novog sadržaja: knjiga postaje ideja, ideja se pretvara u novi format, učenici postaju stvaratelji, a rezultat je sadržaj prilagođen suvremenoj publici. — **Kad lektira postane igra, podcast ili video — možda je netko stvarno i pročita**

Izvor: autorska obrada u Canvi

Novi jezik za novu publiku

Današnji svijet nudi obilje umjetničkih formi, a upravo u toj intermedijalnosti možemo pronaći svježinu kojom ćemo pokušati zavesti nove generacije čitatelja.

Vlak u snijegu nije samo roman. On može biti film, strip, predstava, podcast, ali i potencijalna računalna igra. Ako djecu ne možemo odmah osvojiti svijetom u kojem snijeg nije samo božićna dekoracija nego stvarna opasnost, možda ih možemo privući zadatkom da taj svijet sami pretvore u igru.

Omogućimo im da postanu aktivni stvaratelji sadržaja. Žele li osmisliti igru, predstavu, video ili kratku scenu između Drage, Ljubana i Pere, morat će ući u njihove svjetove — puno dublje nego prepisivanjem kratkog sadržaja s interneta.

Rekli bismo mala, slatka prevara u kojoj nitko nije prevaren, a svi su na dobitku. Djeca dobiju jezik koji razumiju, a lektira dobije novu priliku.

Možda lektiri ne treba manje ozbiljnosti, nego samo bolji PR.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak