Kategorija: mediji

Kategorije
Brand Komunikacija mediji PR svijet

Zašto publika više ne vjeruje savršenim porukama?

Autentičnost važnija od savršenog

Nekada su brendovi i javne osobe pažljivo kontrolirali svaku poruku koju šalju javnosti. Sve je moralo izgledati profesionalno, uredno i gotovo savršeno. Danas se situacija promijenila. Publika više ne vjeruje lako porukama koje djeluju previše isplanirano, umjetno ili udaljeno od stvarnosti. Razlog tome je promjena u načinu komunikacije. Društvene mreže omogućile su publici da svakodnevno vidi što se događa iza kulisa.

Ljudi žele osjećaj bliskosti, iskrenosti i stvarnosti. Ne žele samo slušati službene izjave, nego žele vidjeti osobnost, emociju i ljudsku stranu komunikacije.To ne znači da profesionalna komunikacija više nije važna. Naprotiv, ona je i dalje potrebna, ali mora biti uvjerljiva. Problem nastaje kada organizacije pokušavaju izgledati savršeno pod svaku cijenu. Takav pristup često djeluje hladno i neiskreno, posebno mlađoj publici koja brzo prepoznaje kada je nešto napravljeno samo radi dojma.

Biti autentičan nije lako

U PR-u se zato sve više govori o autentičnosti. Autentična komunikacija ne znači da organizacija mora dijeliti sve detalje ili govoriti bez ikakvog plana. Ona znači da poruke moraju biti u skladu s ponašanjem. Ako brend govori o društvenoj odgovornosti, onda se to mora vidjeti u njegovim stvarnim odlukama. Publika ne očekuje savršenstvo, nego iskrenost. Pogreške se mogu oprostiti ako postoji transparentnost i spremnost na odgovornost. Međutim, teško se oprašta komunikacija koja pokušava manipulirati dojmom.

Zato savršena poruka više nije nužno najbolja poruka. U današnjem komunikacijskom prostoru više vrijedi poruka koja zvuči ljudski, jasno i stvarno. Jer povjerenje se ne gradi savršenom slikom, nego osjećajem da iza te slike postoji istina.

Autor: Marko Lončarić

Kategorije
mediji PR svijet

Može li se reputacija izgraditi preko noći?

U svijetu viralnosti svi žele brzu pažnju, ali povjerenje se i dalje gradi polako

Danas se često čini da je za uspjeh dovoljno postati viralan. Jedna dobra objava, jedan video ili jedna kampanja mogu u nekoliko sati privući tisuće pregleda i komentara. Međutim, vidljivost nije isto što i reputacija. Dok viralnost može donijeti trenutnu pažnju, reputacija se gradi kroz vrijeme, dosljednost i povjerenje. Upravo tu nastaje jedan od najvećih izazova za PR. Organizacije često žele brze rezultate, mjerljive brojke i trenutnu reakciju publike. No PR ne funkcionira uvijek po logici brzog uspjeha. Njegova prava vrijednost vidi se u dugoročnom odnosu s javnošću, medijima, zaposlenicima i korisnicima.

Iskrena komunikacija kao ključ reputacije

Reputacija se ne temelji samo na onome što organizacija kaže o sebi, nego na tome kako se ponaša kada nije u centru pažnje. Publika danas brzo prepoznaje razliku između iskrene komunikacije i komunikacije koja postoji samo radi dojma. Ako brend jedno govori, a drugo radi, ni najbolja PR kampanja ne može dugoročno prikriti nedosljednost. Zato je važno razumjeti da PR nije samo alat za privlačenje pažnje. On je proces stvaranja povjerenja. To znači da organizacija mora jasno komunicirati svoje vrijednosti, priznati pogreške kada se dogode i pokazati da iza poruka stoje stvarni postupci.

Viralnost može biti korisna, ali samo ako postoji stabilna reputacija koja je podržava. Bez toga, pažnja brzo nestaje. Povjerenje se ne može izgraditi preko noći, ali se može izgubiti u jednom danu. Upravo zato PR mora razmišljati dugoročno, čak i u svijetu koji stalno traži nešto novo, brzo i trenutno.

Autor: Marko Lončarić

Kategorije
Brand Društvene mreže Imidž Isprobaj mediji

Buzz stiže u Šibenik: nova destinacija za ljubitelje tenisica i streetweara.

Izvor: fotografija autorice

Šibenik je grad koji posljednjih godina sve više dobiva sadržaje namijenjene mlađoj publici. Uz kafiće, restorane i turističku ponudu, važan dio gradske ponude postaje i moda. Zato otvaranje nove Buzz trgovine u Šibeniku predstavlja zanimljivu novost za sve one koji prate tenisice, streetwear i urbanu modu.

Buzz je poznat po ponudi popularnih sportskih i lifestyle brendova, a dolazak trgovine u Šibenik znači da ljubitelji takvog stila više ne moraju odlaziti u druge gradove kako bi pronašli određene modele i kolekcije.

Otvaranje trgovine nije samo pitanje novog prodajnog prostora. Za brend je to prilika da postane dio lokalne zajednice i da izravnije komunicira sa svojim kupcima. Posebno kod mlađe publike, kupovina danas nije samo pronalazak proizvoda. Važni su izgled trgovine, iskustvo, društvene mreže i način na koji se brend obraća svojim kupcima.

Upravo tu Šibenik može biti zanimljivo tržište. Grad tijekom ljeta ima velik broj turista, ali istovremeno ima i svoju stalnu lokalnu publiku. Za trgovinu koja se temelji na urbanom stilu to znači mogućnost komunikacije s različitim skupinama kupaca.

Društvene mreže pritom imaju važnu ulogu u promociji otvaranja. Fotografije novog prostora, najave otvaranja, proizvodi i sadržaj koji stvaraju sami kupci mogu dodatno povećati interes. Posebno je važno da komunikacija bude prilagođena lokalnoj publici, a ne samo klasično oglašavanje proizvoda.

Za Šibenik je otvaranje novog brenda zanimljivo i zato što pokazuje kako se mijenja ponuda grada. Mladi sve više traže mjesta i trgovine koje odgovaraju njihovom načinu života i stilu. Nova trgovina zato može biti više od mjesta za kupovinu – može postati dio gradske modne i društvene scene.

Bez obzira na to hoće li netko u Buzz doći po nove tenisice, odjeću ili samo pogledati ponudu, dolazak novog brenda u grad uvijek donosi nešto novo. A za Šibenik, koji se sve više razvija kao moderan i turistički grad, takvi sadržaji postaju dio njegove svakodnevne priče.

Autorica: Maja Čogelja

Kategorije
mediji Mediji, novinari PR svijet Storytelling

Zašto vjerujemo pričama više nego reklamama

Storytelling u PR-u

Svakodnevno vidimo velik broj oglasa, slogana i promotivnih poruka. Većinu zaboravimo gotovo odmah. Ipak, dobra priča može nam ostati u sjećanju godinama. Upravo zato storytelling ima važno mjesto u odnosima s javnošću – ljudima je često zanimljivije čuti priču nego još jednu poruku o tome zašto je neki proizvod najbolji.

Ljudi pamte emociju

Činjenice mogu objasniti što neki brend radi, ali priča može pokazati zašto to radi. Umjesto nabrajanja karakteristika proizvoda, komunikacija može predstaviti osobu, iskustvo ili problem s kojim se publika može povezati.

Takve priče izazivaju emociju, a upravo zbog emocije određenu poruku lakše pamtimo. Brend tada prestaje biti samo naziv ili logo i dobiva ljudsku stranu.

Dobra priča ne treba biti spektakularna

Storytelling ne znači da svaka PR kampanja mora imati dramatičnu priču. Ponekad je zanimljivo pokazati kako je nastala neka ideja, predstaviti ljude koji stoje iza proizvoda ili ispričati iskustvo stvarnog korisnika.

Važno je da priča djeluje prirodno i da odgovara vrijednostima brenda. Publika vrlo brzo može prepoznati kada komunikacija djeluje pretjerano ili kada se emocije koriste samo kako bi se nešto prodalo.

Od publike do zajednice

Najbolje priče ne završavaju objavom. Ljudi ih komentiraju, dijele i povezuju s vlastitim iskustvima. Tako komunikacija više nije jednosmjerna, nego oko brenda može nastati zajednica ljudi koji se prepoznaju u istoj poruci.

Upravo je to jedna od najvećih vrijednosti storytellinga u PR-u. Dobra priča ne traži samo pažnju publike – ona joj daje razlog da sluša, zapamti i možda priču prenese dalje.

AUTOR: Ena Šardi

Kategorije
digitalno doba Marketing mediji Trend

RIMAC

Kolaž koji prikazuje Rimac Neveru i logotip tvrtke Rimac automobili
Izvor: djelo autora

Rimac automobili je hrvatska tvrtka za proizvodnju hyper automobila sa sjedištem u Svetoj Nedelji. Tvrtka je osnovana 2009. godine te je svoj debitant predstavila s automobilskim konceptom električnog vozila ,,Concept One” koji je ujedno postao i prvi serijski model dizajnera i osnivača Mate Rimca te postoji samo 9 primjeraka. Svoje prvo remek djelo Mate predstavlja 2011. godine na svjetskoj izložbi automobila Internationale Automobil-Ausstellung u Frankfurtu. Bitno je naglasiti kako je to prvi potpuno električni hyper automobil.

Mate Rimac u samim početcima okupio je tim od 10 članova te su ,, Concept One” sa skice pretvorili u realnost u samo 5 mjeseci. Prvi serijski model automobila prodan je 2016. godine za nepoznatu cijenu. U periodu od 2009. do 2018. godine Rimac se sa svojim konceptom predstavio na mnogobrojnim natjecanjima i predstavljanjima poput Formula Student Alpe Adria, Frankfurt Motor Show (IAA) 2011,Geneva Motor Show 2016 te mnogim natjecanjima u preformansi. Tim sudjelovanjima ostvario je brojne prihode i partnerstva što mu je omogućilo da nastavi sa daljnjom proizvodnjom novih modela.

2018. predstavlja model C-two u Genavi nakon čega predstavlja još dva modela: Rimac Nevera i Nevera R te nakon sklapanja ugovora i kolaboracijom s auto kućom Bugatti, Rimac dizajnira model  Bugatti W16 Mistral. Okvirna cijena Nevere R iznosi od 2,3 milijuna do 2,5 milijuna eura, dok je običan model Nevere dostupan za 2 milijuna eura.

Službena stranica Rimca vrlo je minimalistička sa modernističkim dahom. Na njoj možete pogledati modele hyper auta, objašnjenje funkcije tehnologije, timeline same tvrtke te kontakt. Na društvenim mrežama su vrlo aktivni, Mate svakodnevno dijeli prizore iz svog života. Prikazuje kontinuirana poslovna putovanja, snima i promovira automobile koje vozi. Aktivnost je najveća na Instagramu, Tiktoku i Facebooku. Mate je vrlo prisutan u svim medijima, često daje intervjuje i gostuje u emisijama. Zaključno, Rimac ima jak PR tim iza sebe te je i sam vrlo posvećen svom brendu te sa svijetom dijeli svoju strast prema brzini i preformansi.

AUTOR: CHIARA BANCALISKI

Kategorije
Brand Content digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže mediji

Kako društvene mreže mijenjaju odnose s javnošću?

Komunikacija više nikada neće biti ista

Prije samo nekoliko desetljeća odnosi s javnošću uglavnom su se temeljili na priopćenjima za medije, konferencijama za novinare i intervjuima u tradicionalnim medijima. Danas je situacija potpuno drugačija. Društvene mreže promijenile su način na koji organizacije komuniciraju sa svojim korisnicima, zaposlenicima i širom javnošću. Informacije putuju brže nego ikad prije, a svatko tko ima pristup internetu može u nekoliko sekundi podijeliti svoje mišljenje s tisućama ljudi.

Upravo zbog toga odnosi s javnošću postali su dinamičniji nego ikad. Organizacije više nisu jedini izvor informacija o sebi, već svakodnevno sudjeluju u razgovorima koje vode njihovi korisnici. To znači da više nije dovoljno samo poslati priopćenje medijima – potrebno je aktivno pratiti što se govori na društvenim mrežama i biti spreman na brzu reakciju.

Od jednosmjerne prema dvosmjernoj komunikaciji

Jedna od najvećih promjena koju su donijele društvene mreže jest mogućnost izravne komunikacije s publikom. Nekada su organizacije uglavnom slale poruke javnosti putem medija, dok danas korisnici mogu odmah postaviti pitanje, ostaviti komentar ili izraziti svoje nezadovoljstvo.

Takva komunikacija ima brojne prednosti. Tvrtke mogu brže odgovarati na upite, dobiti povratne informacije o svojim proizvodima ili uslugama te bolje razumjeti potrebe svojih korisnika. Istovremeno, otvorena komunikacija pomaže u izgradnji povjerenja jer publika vidi da organizacija sluša i uvažava mišljenje svojih pratitelja.

S druge strane, takav način komunikacije nosi i veću odgovornost. Svaki odgovor, komentar ili objava mogu utjecati na reputaciju organizacije, zbog čega je potrebno pažljivo birati način komunikacije.

Brzina je postala presudna

Ako postoji jedna riječ koja najbolje opisuje komunikaciju na društvenim mrežama, onda je to brzina. Vijest koja se pojavi ujutro može već nekoliko sati kasnije postati glavna tema na portalima i društvenim mrežama.

Zbog toga PR stručnjaci danas moraju neprestano pratiti što se događa. Ako organizacija predugo čeka s odgovorom, postoji velika mogućnost da će se proširiti netočne informacije ili nagađanja koja će kasnije biti teško ispraviti.

Brza reakcija ne znači da treba objaviti prvu informaciju bez provjere. Važno je pronaći ravnotežu između točnosti i pravovremenosti. U mnogim situacijama dovoljno je potvrditi da je organizacija upoznata s problemom i da radi na njegovom rješavanju.

Svaka objava gradi ili narušava ugled

Na društvenim mrežama nije važna samo velika kampanja ili važna objava. Često upravo svakodnevna komunikacija oblikuje mišljenje javnosti o nekoj organizaciji.

Način na koji odgovaramo na komentare, rješavamo pritužbe ili zahvaljujemo korisnicima može ostaviti snažan dojam. Ljudi danas očekuju ljubaznost, iskrenost i profesionalnost, bez obzira na to razgovaraju li s velikom međunarodnom kompanijom ili malim lokalnim poduzećem.

Posebno je zanimljivo što korisnici vrlo brzo prepoznaju kada komunikacija djeluje neprirodno ili kada organizacija koristi unaprijed pripremljene odgovore za svaku situaciju. Upravo zato je autentičnost postala jedna od najvažnijih vrijednosti digitalne komunikacije.

Društvene mreže mogu stvoriti, ali i uništiti reputaciju

Koliko god društvene mreže bile koristan alat za promociju, jednako tako mogu predstavljati veliki izazov. Dovoljna je jedna nespretna objava ili loše riješena pritužba korisnika da izazove veliki broj negativnih reakcija.

Takve situacije pokazuju koliko su odnosi s javnošću danas povezani s upravljanjem reputacijom. Organizacije moraju biti spremne priznati pogrešku, objasniti što se dogodilo i ponuditi rješenje problema. Pokušaj ignoriranja kritika ili brisanja komentara često izaziva još veće nezadovoljstvo.

Upravo zbog toga uspješne organizacije ulažu u praćenje društvenih mreža i edukaciju zaposlenika koji komuniciraju s korisnicima.

Svaka platforma ima svoju publiku

Jedna od čestih pogrešaka jest objavljivanje istog sadržaja na svim društvenim mrežama. Iako se na prvi pogled čini praktičnim, svaka platforma ima svoju publiku i način komunikacije.

Instagram je prvenstveno usmjeren na fotografije i kratke videozapise koji privlače pažnju vizualnim sadržajem. TikTok se temelji na kreativnim i zabavnim videima koji često prate aktualne trendove. LinkedIn je namijenjen profesionalnoj komunikaciji i poslovnim temama, dok Facebook i dalje ima važnu ulogu u povezivanju različitih generacija korisnika.

Zbog toga uspješni PR stručnjaci prilagođavaju sadržaj svakoj platformi umjesto da koriste isti pristup za sve.

Analitika omogućuje bolje odluke

Jedna od velikih prednosti digitalne komunikacije jest mogućnost praćenja rezultata gotovo u stvarnom vremenu. Organizacije danas mogu vidjeti koliko je ljudi pogledalo objavu, koliko ih je reagiralo, podijelilo sadržaj ili posjetilo internetsku stranicu.

Takvi podaci pomažu u planiranju budućih kampanja jer pokazuju kakav sadržaj publika smatra zanimljivim. Međutim, važno je ne usredotočiti se isključivo na broj lajkova ili pregleda. Puno je važnije razumjeti kakvu je reakciju određena objava izazvala i je li pomogla u ostvarivanju komunikacijskih ciljeva.

Budućnost odnosa s javnošću bit će sve digitalnija

Tehnologija se neprestano razvija, a s njom se mijenjaju i navike korisnika. Novi formati sadržaja, umjetna inteligencija i sve veća važnost video komunikacije dodatno će promijeniti način na koji organizacije komuniciraju s javnošću.

Bez obzira na nove trendove, jedna stvar ostaje ista – ljudi žele iskrenu i kvalitetnu komunikaciju. Tehnologija može olakšati posao, ali ne može zamijeniti povjerenje koje organizacija gradi kroz dugoročan odnos sa svojom publikom.

Kategorije
digitalna komunikacija kultura mediji PR svijet

Mediji, PR i kultura u digitalnom dobu: promjena koja nije stigla preko noći

Komunikacija i odnosi s javnošću u digitalnom okruženju, uz naglasak na promjene koje su donijele društvene mreže i algoritmi.
Komunikacija i odnosi s javnošću u digitalnom okruženju
Izvor: Pixabay uređeno u Canvi

U posljednjih desetak godina promijenilo se gotovo sve što je nekad činilo osnovu komunikacije, medija i kulture. Kao netko tko pripada milenijalnoj generaciji i promatra te promjene iz perspektive PR-a i društvenih mreža, sve češće imam osjećaj da se pravila igre mijenjaju brže nego što ih stignemo naučiti. Ono što je nekad funkcioniralo kao stabilan sustav medija, odnosa s javnošću i kulturne produkcije danas se raspalo na niz paralelnih digitalnih prostora u kojima publika bira vlastitu stvarnost.

Od masovnih medija do algoritamske stvarnosti

Tradicionalni mediji nekada su imali jasnu ulogu posrednika između informacija i publike. Postojao je relativno jasan tok komunikacije, od institucija prema javnosti, i PR je u tom sustavu imao definirano mjesto. Danas se taj model promijenio jer algoritmi društvenih mreža sve više određuju što će publika vidjeti, kada i u kojem kontekstu. Informacija više nije linearna nego fragmentirana, a vidljivost sadržaja često ne ovisi o njegovoj važnosti nego o njegovoj sposobnosti da privuče pažnju u prvih nekoliko sekundi.

PR u svijetu gdje svi komuniciraju sve

Odnosi s javnošću nekada su bili jasno definirana disciplina upravljanja komunikacijom između organizacija i javnosti, ali danas gotovo svatko ima vlastiti medijski kanal. Svaka osoba na društvenim mrežama postaje mali izdavač, što znači da se PR više ne bavi samo medijima nego i ogromnim brojem individualnih glasova. U takvom okruženju granica između službene komunikacije, osobnog mišljenja i viralnog sadržaja postaje sve nejasnija, a kontrola poruke sve teža.

Kultura između sadržaja i algoritma

Kultura je u ovom procesu doživjela možda i najveću transformaciju. Film, glazba, kazalište i vizualna umjetnost više ne žive samo kroz institucije nego kroz digitalne platforme koje ih pretvaraju u sadržaj. Streaming servisi i društvene mreže nisu samo distribucijski kanali nego i sustavi koji oblikuju što će postati popularno, a što će ostati nevidljivo. Kultura se tako sve više konzumira u fragmentima, kroz isječke, preporuke i trendove, umjesto kroz cjelovita iskustva.

Publika kao aktivni sudionik komunikacije

Publika više nije pasivni promatrač nego aktivni sudionik u stvaranju i interpretaciji sadržaja. Komentari, dijeljenja, memovi i reakcije postali su sastavni dio komunikacijskog procesa. U PR-u to znači da poruka nikada ne završava objavom, nego tek tada počinje živjeti vlastiti život. Kontrola nad interpretacijom gotovo je nemoguća, jer svaka publika stvara vlastitu verziju značenja. Digitalno doba nije samo promijenilo alate komunikacije, nego i samu logiku medija, PR-a i kulture. Umjesto jednog centra komunikacije danas imamo mrežu paralelnih prostora u kojima se poruke stalno reinterpretiraju i preoblikuju. Iz perspektive milenijalca koji je odrastao u prijelazu između analognog i digitalnog, jasno je da više ne postoji povratak na staro stanje, nego samo stalna prilagodba novim pravilima koja se neprestano mijenjaju. U tom smislu, jedina konstanta postaje promjena sama.

Autor: Ivan Čulina

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže komunikacijske vještine Krizna komunikacija krizni PR mediji povjerenje PR u službi stvarne promjene publika

Uloga glasnogovornika u kriznim situacijama

Kriza kao test komunikacije

Krizne situacije mogu pogoditi svaku organizaciju, a upravo tada glasnogovornik postaje ključna veza između organizacije i javnosti. U takvim trenucima javnost očekuje brze, točne i vjerodostojne informacije. Upravo tada na scenu stupa glasnogovornik, osoba koja postaje glavni komunikacijski most između organizacije, medija i javnosti.

Glasnogovornik kao lice organizacije

Glasnogovornik je tijekom krize službeni glas organizacije i jedna od njegovih zadaća je jasno objasniti što se dogodilo, koje su posljedice te koje se mjere poduzimaju za rješavanje problema. Ono što je najvažnije je da informacije budu pravovremene i dosljedne. Nedostatak komunikacije često dovodi do širenja glasina i nepovjerenja.

Također, bitna je i empatija prema osobama koje su pogođene krizom. Javnost najčešće procjenjuje način na koji je poruka prenesena, a ne procjenjuje samo sadržaj poruke. Smiren, profesionalan i suosjećajan nastup može značajno utjecati na percepciju organizacije.

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Važnost pripreme i transparentnosti

Uspješna krizna komunikacija priprema se puno prije nego što krizna situacija nastupi. Dobar glasnogovornik je onaj koji je educiran za nastupe pred medijima, koji poznaje krizne protokole i koji ima unaprijed pripremljene komunikacijske planove. Time se omogućuje brža reakcija i smanjuje se mogućnost pogrešaka.

Transparentnost u kriznoj komunikaciji izravno utječe na to koliko će biti povjerenje javnosti. Svako skrivanje informacija ili izbjegavanje odgovornosti dodatno narušava ugled organizacije. Čak i kada nisu poznati svi detalji, iskrena komunikacija pomaže u izgradnji povjerenja i vjerodostojnosti.

Slika: autorska obrada u Canvi

Ključ uspješnog upravljanja krizom

Glasnogovornik nije samo onaj koji daje izjave medijima, već i onaj koji upravlja informacijama, oblikuje percepciju javnosti i štiti ugled organizacije. Zato je važno da svaka ozbiljna organizacija ima pripremljenog i educiranog glasnogovornika. Kvalitetna i odgovorna komunikacija postaje jedan od najvažnijih alata za uspješno suočavanje s krizom, posebno u današnje vrijeme kada se informacije brzo šire. Zato se glasnogovornik s razlogom smatra jednim od ključnih aktera svakog kriznog menadžmenta.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Imidž komunikacijske vještine mediji medijska pismenost politika povjerenje PR u službi stvarne promjene razvoj publike Trend

Ministarstva na društvenim mrežama: propuštena prilika za komunikaciju s mladima

Mladi su online, a ministarstva?

Hrvatska javnost, a posebno mladi danas koriste društvene mreže, tj. Instagram, TikTok i Facebook kako bi pratili vijesti, trendove i javne osobe. Kako je moguće da u vrijeme kada su društvene mreže glavni izvor informacija za mlade, brojna hrvatska ministarstva i dalje nedovoljno koriste digitalne kanale za komunikaciju sa svojim građanima?

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Niska prisutnost i mali broj pratitelja

Analiza profila ministarstava i ministara ukazuje na velike razlike u njihovoj prisutnosti na društvenim mrežama između ministarstava i njihovih ministara. Na primjer, Ministarstvo obrane na Instagramu ima više od 21 tisuću pratitelja, a neka ministarstva uopće nemaju aktivne profile. Primjerice, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kojem upravo mladi čine najvažniju ciljanu skupinu, nema službene profile na društvenim mrežama kao ni ministar navedenog Ministarstva.

Slična situacija je i kod drugih ministarstava te nam takvo stanje pokazuje da državne institucije ne uspijevaju ostvariti značajan doseg među građanima, što je u 21. stoljeću u potpunosti propuštena prilika za povećati vidljivost ministarstava i stvoriti povjerenje.

Ministri vidljiviji od institucija

Zanimljivo je da pojedini ministri imaju znatno više pratitelja od ministarstava koja vode. Ministar obrane Ivan Anušić na Facebooku ima oko 42 tisuće pratitelja, dok Ministarstvo obrane ima 6.600. To sugerira da građani češće prate osobe nego institucije, što je poznat trend u suvremenim odnosima s javnošću.

Ipak, oslanjanje isključivo na osobne profile ministara nije dugoročno rješenje. Institucije trebaju graditi vlastiti identitet i povjerenje neovisno o tome tko se nalazi na čelu ministarstva.

Zašto je to problem?

Problem nedovoljne prisutnosti na društvenim mrežama dovodi do slabije informiranosti i interesa mladih o javnim politikama, natječajima, stipendijama, projektima i drugim mogućnostima koje im država nudi. Tradicionalni mediji, na koje se gotova sva ministarstva oslanjaju u komunikaciji s građanima, ne mogu pratiti izazove i trendove 21. stoljeća kao što to mogu društvene mreže koje pružaju mogućnost za brzu, dvosmjernu i pristupačnu komunikaciju.

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Vrijeme je za moderniji pristup

Ministarstva bi trebala razviti jasne digitalne komunikacijske strategije, koristiti sadržaj prilagođen mladima te aktivnije komunicirati putem društvenih mreža. U vremenu kada se većina informacija konzumira online, izostanak institucija s digitalnih platformi znači propuštanje prilike za povezivanje s generacijom koja će uskoro oblikovati hrvatsko društvo. Uspješna komunikacija na društvenim mrežama danas više nije samo pitanje informiranja, već i izgradnje odnosa s građanima.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže fake news mediji medijska pismenost povjerenje Storytelling

Fake news kao izazov za odnose s javnošću

Što su lažne vijesti?

Danas kada se do informacija može doći uz par klikova, ali i jednako brzo ih se može i podijeliti, lažne vijesti postale su svakodnevni problem za odnose s javnošću. Društvene mreže, portali i različite platforme za komunikaciju pružaju mogućnost brze razmjene sadržaja, ali su takvom praksom stvorili prostor za širenje lažnih vijesti, poznatijih kao fake news. Za stručnjake za odnose s javnošću ovaj fenomen u svijetu medija predstavlja jedan od najvećih izazova jer samo jedna lažna vijest u današnje vrijeme može ozbiljno ugroziti ugled organizacija, institucija i korisnika kao pojedinaca.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Utjecaj lažnih vijesti

Fake news su vijesti koje su namjerno stvorene kao neistinite ili su neke stvarne informacije izmanipulirane s ciljem zavaravanja javnosti. Šire se velikom brzinom, posebno u situacijama kada mogu izazvati snažne emocije poput straha, ljutnje ili iznenađenja. Organizacije se u svojoj komunikaciji s javnosti suočavaju s rizikom da postanu žrtve fake news-a koje mogu narušiti povjerenje javnosti i izazvati reputacijsku krizu.

Uloga odnosa s javnošću

Odnosi s javnošću imaju izuzetno važnu ulogu u borbi protiv lažnih vijesti i onoga što one mogu prouzročiti. PR stručnjaci imaju zadatak kontinuirano pratiti medijski prostor i društvene mreže kako bi na vrijeme prepoznali i uočili netočne informacije te brzo reagirali kako bi se spriječilo njihovo daljnje širenje. Osnovni alati u suzbijanju širenja fake news-a su pravovremeno pružanje provjerenih činjenica, transparentna komunikacija te otvoren odnos prema javnosti.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Važnost medijske pismenosti

Edukacija javnosti i krizno komuniciranje ističu se kao najvažniji zadaci odnosa s javnošću. Kroz svoje komunikacijske kanale organizacije mogu i moraju razvijati medijsku pismenost i poticati građane na kritičko promišljanje o sadržaju koji konzumiraju i dijele. Upravo tako grade zajednicu koja može kritički razmišljati i biti informiranija i otpornija na pokušaje širenja lažnih vijesti.

Fake news su medijski problem, ali i društveni izazov koji zahtijeva odgovornost i aktivno sudjelovanje svih sudionika u komunikacijskom procesu. Pouzdanost, vjerodostojnost i točnost postaju najvrjedniji kapital kada uzmemo u obzir to da je u današnjem svijetu informacija moć. Upravo zato je ključna uloga odnosa s javnošću očuvanje istinitosti sadržaja koji dijele i stvaraju te očuvanje i izgradnja povjerenja, a organizacije su te koje to moraju prepoznati i aktivno djelovati.

Autorica: Mirna Marković