razvoj publike

Ministarstva na društvenim mrežama: propuštena prilika za komunikaciju s mladima

Mladi su online, a ministarstva?

Hrvatska javnost, a posebno mladi danas koriste društvene mreže, tj. Instagram, TikTok i Facebook kako bi pratili vijesti, trendove i javne osobe. Kako je moguće da u vrijeme kada su društvene mreže glavni izvor informacija za mlade, brojna hrvatska ministarstva i dalje nedovoljno koriste digitalne kanale za komunikaciju sa svojim građanima?

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Niska prisutnost i mali broj pratitelja

Analiza profila ministarstava i ministara ukazuje na velike razlike u njihovoj prisutnosti na društvenim mrežama između ministarstava i njihovih ministara. Na primjer, Ministarstvo obrane na Instagramu ima više od 21 tisuću pratitelja, a neka ministarstva uopće nemaju aktivne profile. Primjerice, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kojem upravo mladi čine najvažniju ciljanu skupinu, nema službene profile na društvenim mrežama kao ni ministar navedenog Ministarstva.

Slična situacija je i kod drugih ministarstava te nam takvo stanje pokazuje da državne institucije ne uspijevaju ostvariti značajan doseg među građanima, što je u 21. stoljeću u potpunosti propuštena prilika za povećati vidljivost ministarstava i stvoriti povjerenje.

Ministri vidljiviji od institucija

Zanimljivo je da pojedini ministri imaju znatno više pratitelja od ministarstava koja vode. Ministar obrane Ivan Anušić na Facebooku ima oko 42 tisuće pratitelja, dok Ministarstvo obrane ima 6.600. To sugerira da građani češće prate osobe nego institucije, što je poznat trend u suvremenim odnosima s javnošću.

Ipak, oslanjanje isključivo na osobne profile ministara nije dugoročno rješenje. Institucije trebaju graditi vlastiti identitet i povjerenje neovisno o tome tko se nalazi na čelu ministarstva.

Zašto je to problem?

Problem nedovoljne prisutnosti na društvenim mrežama dovodi do slabije informiranosti i interesa mladih o javnim politikama, natječajima, stipendijama, projektima i drugim mogućnostima koje im država nudi. Tradicionalni mediji, na koje se gotova sva ministarstva oslanjaju u komunikaciji s građanima, ne mogu pratiti izazove i trendove 21. stoljeća kao što to mogu društvene mreže koje pružaju mogućnost za brzu, dvosmjernu i pristupačnu komunikaciju.

Vrijeme je za moderniji pristup

Ministarstva bi trebala razviti jasne digitalne komunikacijske strategije, koristiti sadržaj prilagođen mladima te aktivnije komunicirati putem društvenih mreža. U vremenu kada se većina informacija konzumira online, izostanak institucija s digitalnih platformi znači propuštanje prilike za povezivanje s generacijom koja će uskoro oblikovati hrvatsko društvo. Uspješna komunikacija na društvenim mrežama danas više nije samo pitanje informiranja, već i izgradnje odnosa s građanima.

Autorica: Mirna Marković

Kulturna publika ne nastaje slučajno

**Kulturni odnos počinje puno prije same izvedbe.**
Izvor: Pixabay, autorska obrada u Canvi

Od promocije do odnosa

Iako pokatkad, a možda i počesto, djeluju kao same sebi dovoljne, kulturne institucije žive od publika. Ne samo od njihove kupnje ulaznica, nego od njihove znatiželje, povjerenja i spremnosti da se vrate. Zato razvoj publike ne može biti samo plakat, najava i objava na društvenim mrežama tri dana prije događaja, nego dugotrajan i ustrajan proces stvaranja odnosa.

Publiku ne treba samo pozvati. Treba je pripremiti, uvesti, zainteresirati i ponekad joj vrlo jednostavno objasniti zašto je nešto zaista vrijedno njezina vremena.

Publika ne mora odmah sve znati

Posebno je to važno kod izvedbenih umjetnosti i klasične glazbe, gdje se publika često osjeća kao da mora doći već „upućena”. A ne mora. Nitko se ne rađa s navikom odlaska na koncert, predstavu ili izložbu. Netko nas u taj svijet mora uvesti, barem malo pogurati prema njemu i pokazati nam da se u njemu smijemo snaći i ako ne znamo sva pravila.

Zato su odlične inicijative i programi koji djecu, primjerice, dovode na izvedbe klasične glazbe uživo, ali im prije ili tijekom koncerta daju i kontekst: što slušaju, koji instrumenti sudjeluju, zašto je neka skladba važna i kako je uopće slušati. Time se ne pojednostavljuje umjetnost, nego se publici otvaraju vrata.

Otvoriti proces, ne samo vrata dvorane

Razvoj publike znači i otvoriti procese rada, razmišljanja i ideja. Pokusne izvedbe, razgovori nakon programa, susreti s umjetnicima, radionice, kratki video materijali i jasniji uvodi u sadržaj mogu publici pomoći da se osjeti uključeno, a ne kao netko tko je slučajno zalutao u prostor u kojem ne poznaje pravila.

Kod djece i mladih to je posebno važno. Ne u smislu da se umjetnost mora pretvoriti u školsku lekciju ili didaktičku vježbu, nego da se objasni zašto je umjetnički sloj važan za razvoj, empatiju i razumijevanje svijeta.

Infografika prikazuje pet jednostavnih koraka razvoja kulturne publike: rano uključivanje djece, davanje konteksta, otvaranje procesa, uključivanje razgovora i dugoročno građenje odnosa s publikom. — **Razvoj publike nije samo jednokratni PR. To je stvaranje odnosa koji traje.**

**Izvor:** autorska infografika, obrada u Canvi

Gledatelj kao partner

Kada publiku uključimo u proces, ona više nije samo promatrač. Postaje partner. A to je, zapravo, srž svake dobre komunikacije u kulturi. Zato razvoj publike počinje puno prije same izvedbe i ne završava spuštanjem zastora. On traje u najavi, uvodu, razgovoru, ponovnom susretu i osjećaju da publika nije samo broj u dvorani, nego dio kulturnog odnosa.

Jer kada se izvedbena umjetnost ogoli od svih dodataka, u njezinu korijenu ostaju izvođač i gledatelj. Pošiljatelj i primatelj poruke. A bez tog odnosa nema ni prave izvedbe.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak