Kategorija: digitalno doba

Kategorije
digitalno doba Marketing mediji Trend

RIMAC

Kolaž koji prikazuje Rimac Neveru i logotip tvrtke Rimac automobili
Izvor: djelo autora

Rimac automobili je hrvatska tvrtka za proizvodnju hyper automobila sa sjedištem u Svetoj Nedelji. Tvrtka je osnovana 2009. godine te je svoj debitant predstavila s automobilskim konceptom električnog vozila ,,Concept One” koji je ujedno postao i prvi serijski model dizajnera i osnivača Mate Rimca te postoji samo 9 primjeraka. Svoje prvo remek djelo Mate predstavlja 2011. godine na svjetskoj izložbi automobila Internationale Automobil-Ausstellung u Frankfurtu. Bitno je naglasiti kako je to prvi potpuno električni hyper automobil.

Mate Rimac u samim početcima okupio je tim od 10 članova te su ,, Concept One” sa skice pretvorili u realnost u samo 5 mjeseci. Prvi serijski model automobila prodan je 2016. godine za nepoznatu cijenu. U periodu od 2009. do 2018. godine Rimac se sa svojim konceptom predstavio na mnogobrojnim natjecanjima i predstavljanjima poput Formula Student Alpe Adria, Frankfurt Motor Show (IAA) 2011,Geneva Motor Show 2016 te mnogim natjecanjima u preformansi. Tim sudjelovanjima ostvario je brojne prihode i partnerstva što mu je omogućilo da nastavi sa daljnjom proizvodnjom novih modela.

2018. predstavlja model C-two u Genavi nakon čega predstavlja još dva modela: Rimac Nevera i Nevera R te nakon sklapanja ugovora i kolaboracijom s auto kućom Bugatti, Rimac dizajnira model  Bugatti W16 Mistral. Okvirna cijena Nevere R iznosi od 2,3 milijuna do 2,5 milijuna eura, dok je običan model Nevere dostupan za 2 milijuna eura.

Službena stranica Rimca vrlo je minimalistička sa modernističkim dahom. Na njoj možete pogledati modele hyper auta, objašnjenje funkcije tehnologije, timeline same tvrtke te kontakt. Na društvenim mrežama su vrlo aktivni, Mate svakodnevno dijeli prizore iz svog života. Prikazuje kontinuirana poslovna putovanja, snima i promovira automobile koje vozi. Aktivnost je najveća na Instagramu, Tiktoku i Facebooku. Mate je vrlo prisutan u svim medijima, često daje intervjuje i gostuje u emisijama. Zaključno, Rimac ima jak PR tim iza sebe te je i sam vrlo posvećen svom brendu te sa svijetom dijeli svoju strast prema brzini i preformansi.

AUTOR: CHIARA BANCALISKI

Kategorije
Content digitalno doba Društvene mreže Emocije fake news generacije PR svijet

Zašto se loše vijesti šire brže od dobrih?

slika preuzeta s interneta

Otvorimo bilo koji portal ili društvenu mrežu. Velika je vjerojatnost da će nas prvo dočekati naslov o prometnoj nesreći, sukobu, političkoj aferi ili nekoj drugoj negativnoj priči. Dobre vijesti postoje, ali kao da se puno teže probijaju do publike. Zašto je to tako?

Odgovor se djelomično krije u nama. Ljudi su oduvijek više pažnje posvećivali potencijalnoj opasnosti nego pozitivnim događajima. To je način na koji naš mozak funkcionira. Negativne informacije lakše privuku pažnju, duže ih pamtimo i češće ih dijelimo s drugima. Upravo zato vijest o skandalu često obiđe internet brže nego priča o nečijem uspjehu ili humanitarnoj akciji.

Svoju ulogu imaju i društvene mreže. Algoritmi vrlo brzo prepoznaju sadržaj koji izaziva reakcije, bilo da je riječ o ljutnji, šoku ili raspravi. Što više komentara i dijeljenja neka objava dobije, to će je vidjeti više ljudi. Na kraju se stvara začarani krug u kojem negativan sadržaj dobiva sve veću vidljivost, a pozitivne priče ostaju u drugom planu.

To posebno dolazi do izražaja u odnosima s javnošću. Jedna pogreška tvrtke ili javne osobe može u nekoliko sati postati glavna tema na internetu. Istovremeno, godine kvalitetnog rada i pozitivnih projekata često ostanu gotovo neprimijećene. Upravo zato je izgradnja povjerenja dugotrajan proces, dok se ugled može narušiti u vrlo kratkom vremenu.

Ipak, odgovornost nije samo na medijima ili algoritmima. Svaki put kada nešto podijelimo, komentiramo ili otvorimo određeni članak, zapravo šaljemo poruku kakav sadržaj želimo gledati. Ako najviše pažnje dajemo negativnim vijestima, nije iznenađujuće da ih dobivamo sve više.

To, naravno, ne znači da loše vijesti treba skrivati. Javnost ima pravo biti informirana o važnim događajima. Problem nastaje kada negativne priče potpuno zasjene one koje mogu inspirirati, potaknuti promjene ili pokazati da se oko nas događaju i dobre stvari.

Možda upravo zato ponekad imamo osjećaj da živimo u svijetu u kojem se događa samo nešto loše. A stvarnost je ipak malo drugačija. Svakoga dana netko pokrene humanitarnu akciju, pomogne nepoznatoj osobi ili ostvari uspjeh vrijedan pažnje. Takve priče postoje, samo se do njih ponekad treba malo više potruditi doći.

Možda ne možemo promijeniti način na koji algoritmi funkcioniraju, ali možemo promijeniti vlastite navike. Ponekad je dovoljno zastati i zapitati se što ćemo podijeliti dalje. Hoće li to biti još jedna vijest koja širi strah i ljutnju ili priča koja nekoga može motivirati, nasmijati ili vratiti vjeru da dobrih ljudi i dobrih vijesti ipak ima više nego što mislimo.

Urednica: Josipa Jerković

Kategorije
digitalno doba Djeca Društvene mreže Emocije generacije

Djeca i ekrani: Olakšavamo li si danas, a otežavamo njima sutra?

Slika iz privatne galerije

Koliko ste puta u kafiću, restoranu ili čekaonici vidjeli dijete koje mirno sjedi gledajući u mobitel? Vjerojatno više puta nego što možete izbrojati. Još češće možemo čuti rečenicu: “Samo da se malo smiri.” I stvarno, u tom trenutku uspije. Dijete šuti, roditelji mogu popiti kavu ili završiti obavezu, a svi su naizgled zadovoljni.

Ali što se događa kada taj trenutak postane svakodnevica?

Tehnologija je donijela brojne prednosti i bilo bi pogrešno tvrditi da su mobiteli i tableti isključivo loši. Zahvaljujući internetu djeca mogu učiti, istraživati i razvijati različite vještine. Problem nastaje kada ekran postane prvo rješenje za dosadu, plač ili nemir.

Roditelji su danas pod velikim pritiskom. Posao, obveze, kućanstvo i svakodnevni tempo često ostavljaju vrlo malo vremena za predah. Sasvim je razumljivo da će ponekad posegnuti za mobitelom kako bi si barem na desetak minuta olakšali dan. To ne znači da su loši roditelji. Naprotiv, većina ih samo pokušava pronaći način kako sve stići.

Međutim, ono što nama olakša situaciju danas, djeci bi sutra moglo otežati razvoj. Sve više stručnjaka upozorava da prekomjerno vrijeme pred ekranima može utjecati na koncentraciju, razvoj govora, kvalitetu sna, regulaciju emocija i socijalne vještine. Dijete koje odmalena uči da se svaki trenutak dosade rješava ekranom, kasnije će teže razvijati strpljenje, maštu i sposobnost da samo pronađe zanimaciju.

Poseban izazov predstavlja i činjenica da djeca sve ranije dolaze u kontakt s društvenim mrežama. U svijetu u kojem se neprestano uspoređuju s drugima, lako mogu razviti osjećaj da nisu dovoljno dobra, dovoljno lijepa ili dovoljno uspješna. Ono što odrasli ponekad teško podnose, djeca još teže razumiju.

Naravno, nije cilj zabraniti tehnologiju. To danas gotovo nije ni moguće. Cilj je pronaći ravnotežu. Mobitel ne bi trebao biti zamjena za razgovor, zajedničku igru ili vrijeme provedeno vani. Djeca neće pamtiti crtić koji su pogledala dok su čekala ručak, ali će pamtiti zajedničku šetnju, društvenu igru ili priču prije spavanja.

Možda si doista olakšavamo u trenutku kada djetetu damo mobitel u ruke. Dobijemo nekoliko minuta mira i sve izgleda jednostavnije. No pravo je pitanje kakvu cijenu plaćamo dugoročno. Posljedice pretjeranog korištenja ekrana često ne dolaze odmah, nego tek godinama kasnije, kada postane jasno koliko su utjecali na način na koji djeca uče, komuniciraju i doživljavaju svijet.

Tehnologija će se razvijati bez obzira na nas. Ono na što ipak možemo utjecati jest način na koji ćemo je koristiti. Možda upravo male odluke koje donosimo danas određuju kakvo će djetinjstvo imati generacije koje dolaze.

Urednica: Josipa Jerković

Kategorije
DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija digitalno doba Isprobaj Umjetna inteligencija

PR u doba umjetne inteligencije i kako koristiti AI bez gubitka autentičnosti?

Tehnologija koja mijenja način na koji komuniciramo

Umjetna inteligencija posljednjih je godina postala jedna od najčešćih tema u poslovnom svijetu. Gotovo da ne prođe dan bez vijesti o novim AI alatima koji obećavaju brže pisanje tekstova, jednostavniju analizu podataka ili automatizaciju različitih poslovnih procesa. Promjene nisu zaobišle ni odnose s javnošću, zbog čega se sve više postavlja pitanje može li umjetna inteligencija zamijeniti PR stručnjake ili će postati samo još jedan alat koji će im olakšati posao.

Po mom mišljenju, odgovor nije tako jednostavan. AI već danas može pomoći u mnogim svakodnevnim zadacima, ali kvalitetna komunikacija i dalje ovisi o ljudima. Odnosi s javnošću temelje se na razumijevanju emocija, povjerenja i međuljudskih odnosa, a upravo su to područja u kojima tehnologija još uvijek ima svoja ograničenja.

AI može ubrzati svakodnevni posao

Jedna od najvećih prednosti umjetne inteligencije jest ušteda vremena. Umjesto da satima pretražujemo informacije ili pripremamo prvi nacrt teksta, danas možemo koristiti AI kao pomoć pri istraživanju tema, organizaciji ideja ili pisanju početnih verzija sadržaja.

PR stručnjaci svakodnevno pripremaju priopćenja za medije, objave za društvene mreže, govore, prezentacije i različite analize. Umjetna inteligencija može ubrzati mnoge od tih procesa i omogućiti da više vremena ostane za kreativno razmišljanje i razvoj komunikacijskih strategija.

Međutim, svaki tekst koji nastane uz pomoć umjetne inteligencije potrebno je provjeriti i prilagoditi. AI može ponuditi dobru osnovu, ali konačna verzija mora odgovarati tonu komunikacije organizacije i biti prilagođena ciljanoj publici.

Kreativnost još uvijek pripada ljudima

Iako umjetna inteligencija može generirati tekstove, slike ili prijedloge kampanja, teško može razumjeti društveni kontekst na isti način kao čovjek.

Uspješna PR kampanja ne temelji se samo na dobro napisanoj poruci. Potrebno je razumjeti emocije publike, aktualne društvene događaje, kulturološke razlike i vrijednosti koje određena organizacija želi predstaviti. Upravo zbog toga ljudska kreativnost i dalje ostaje nezamjenjiva.

Često se kaže da umjetna inteligencija može ponuditi odgovore, ali prava pitanja i dalje postavljaju ljudi. Smatram da je upravo u tome najveća vrijednost PR stručnjaka, sposobnost promišljanja, donošenja odluka i stvaranja ideja koje se ne mogu svesti samo na analizu podataka.

Povjerenje se ne može automatizirati

Jedna od najvažnijih zadaća odnosa s javnošću jest izgradnja povjerenja između organizacije i njezinih dionika. To uključuje komunikaciju s medijima, korisnicima, zaposlenicima, partnerima i širom javnošću.

Koliko god tehnologija napredovala, povjerenje se ne može izgraditi automatski. Ljudi žele osjećati da iza poruke stoji stvarna osoba koja razumije njihove potrebe i spremna je preuzeti odgovornost kada je to potrebno.

Posebno je to važno tijekom kriznih situacija. U trenucima kada organizacija prolazi kroz ozbiljan problem, javnost očekuje iskrenost, empatiju i jasnu komunikaciju. Takve situacije zahtijevaju ljudsku prosudbu i iskustvo, a ne samo automatski generirane odgovore.

Etička pitanja postaju sve važnija

Razvojem umjetne inteligencije otvaraju se i brojna etička pitanja. Treba li javnost znati kada je određeni sadržaj nastao uz pomoć AI-ja? Kako spriječiti širenje netočnih informacija? Tko snosi odgovornost ako umjetna inteligencija proizvede pogrešan ili obmanjujući sadržaj?

To su pitanja na koja komunikacijska struka još uvijek traži odgovore. Upravo zato odgovorno korištenje umjetne inteligencije postaje jedna od najvažnijih tema u odnosima s javnošću.

PR stručnjaci trebaju koristiti tehnologiju kao pomoć, ali pritom zadržati profesionalne standarde, provjeravati informacije i jasno razlikovati činjenice od pretpostavki.

Budućnost pripada suradnji čovjeka i tehnologije

Umjesto razmišljanja o tome hoće li umjetna inteligencija zamijeniti PR stručnjake, možda je bolje postaviti drugačije pitanje: kako možemo koristiti AI da budemo još bolji u svom poslu?

Vjerujem da će upravo oni komunikacijski stručnjaci koji nauče pametno koristiti nove tehnologije imati najveću prednost. Umjetna inteligencija može ubrzati rutinske zadatke, analizirati velike količine podataka i pomoći u planiranju sadržaja, dok će ljudi ostati odgovorni za kreativnost, strategiju i donošenje odluka.

Takav pristup omogućuje da se tehnologija koristi kao alat koji povećava učinkovitost, a ne kao zamjena za ljudsko znanje.

AI kao pomoćnik, a ne zamjena

Tijekom studija i rada na različitim projektima i sam sam imao priliku koristiti alate temeljene na umjetnoj inteligenciji. Pokazali su se korisnima kada je trebalo brzo pronaći informacije, organizirati ideje ili pripremiti nacrt teksta.

Ipak, svaki put sam primijetio da je završni rezultat bio kvalitetniji tek nakon vlastite dorade. Dodavanje osobnog mišljenja, prilagodba stila pisanja i povezivanje sadržaja s konkretnom publikom ono je što tekst čini uvjerljivim.

To pokazuje da umjetna inteligencija nije konkurencija komunikacijskim stručnjacima, nego pomoćnik koji može olakšati svakodnevni rad.

Kategorije
Brand Content digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže mediji

Kako društvene mreže mijenjaju odnose s javnošću?

Komunikacija više nikada neće biti ista

Prije samo nekoliko desetljeća odnosi s javnošću uglavnom su se temeljili na priopćenjima za medije, konferencijama za novinare i intervjuima u tradicionalnim medijima. Danas je situacija potpuno drugačija. Društvene mreže promijenile su način na koji organizacije komuniciraju sa svojim korisnicima, zaposlenicima i širom javnošću. Informacije putuju brže nego ikad prije, a svatko tko ima pristup internetu može u nekoliko sekundi podijeliti svoje mišljenje s tisućama ljudi.

Upravo zbog toga odnosi s javnošću postali su dinamičniji nego ikad. Organizacije više nisu jedini izvor informacija o sebi, već svakodnevno sudjeluju u razgovorima koje vode njihovi korisnici. To znači da više nije dovoljno samo poslati priopćenje medijima – potrebno je aktivno pratiti što se govori na društvenim mrežama i biti spreman na brzu reakciju.

Od jednosmjerne prema dvosmjernoj komunikaciji

Jedna od najvećih promjena koju su donijele društvene mreže jest mogućnost izravne komunikacije s publikom. Nekada su organizacije uglavnom slale poruke javnosti putem medija, dok danas korisnici mogu odmah postaviti pitanje, ostaviti komentar ili izraziti svoje nezadovoljstvo.

Takva komunikacija ima brojne prednosti. Tvrtke mogu brže odgovarati na upite, dobiti povratne informacije o svojim proizvodima ili uslugama te bolje razumjeti potrebe svojih korisnika. Istovremeno, otvorena komunikacija pomaže u izgradnji povjerenja jer publika vidi da organizacija sluša i uvažava mišljenje svojih pratitelja.

S druge strane, takav način komunikacije nosi i veću odgovornost. Svaki odgovor, komentar ili objava mogu utjecati na reputaciju organizacije, zbog čega je potrebno pažljivo birati način komunikacije.

Brzina je postala presudna

Ako postoji jedna riječ koja najbolje opisuje komunikaciju na društvenim mrežama, onda je to brzina. Vijest koja se pojavi ujutro može već nekoliko sati kasnije postati glavna tema na portalima i društvenim mrežama.

Zbog toga PR stručnjaci danas moraju neprestano pratiti što se događa. Ako organizacija predugo čeka s odgovorom, postoji velika mogućnost da će se proširiti netočne informacije ili nagađanja koja će kasnije biti teško ispraviti.

Brza reakcija ne znači da treba objaviti prvu informaciju bez provjere. Važno je pronaći ravnotežu između točnosti i pravovremenosti. U mnogim situacijama dovoljno je potvrditi da je organizacija upoznata s problemom i da radi na njegovom rješavanju.

Svaka objava gradi ili narušava ugled

Na društvenim mrežama nije važna samo velika kampanja ili važna objava. Često upravo svakodnevna komunikacija oblikuje mišljenje javnosti o nekoj organizaciji.

Način na koji odgovaramo na komentare, rješavamo pritužbe ili zahvaljujemo korisnicima može ostaviti snažan dojam. Ljudi danas očekuju ljubaznost, iskrenost i profesionalnost, bez obzira na to razgovaraju li s velikom međunarodnom kompanijom ili malim lokalnim poduzećem.

Posebno je zanimljivo što korisnici vrlo brzo prepoznaju kada komunikacija djeluje neprirodno ili kada organizacija koristi unaprijed pripremljene odgovore za svaku situaciju. Upravo zato je autentičnost postala jedna od najvažnijih vrijednosti digitalne komunikacije.

Društvene mreže mogu stvoriti, ali i uništiti reputaciju

Koliko god društvene mreže bile koristan alat za promociju, jednako tako mogu predstavljati veliki izazov. Dovoljna je jedna nespretna objava ili loše riješena pritužba korisnika da izazove veliki broj negativnih reakcija.

Takve situacije pokazuju koliko su odnosi s javnošću danas povezani s upravljanjem reputacijom. Organizacije moraju biti spremne priznati pogrešku, objasniti što se dogodilo i ponuditi rješenje problema. Pokušaj ignoriranja kritika ili brisanja komentara često izaziva još veće nezadovoljstvo.

Upravo zbog toga uspješne organizacije ulažu u praćenje društvenih mreža i edukaciju zaposlenika koji komuniciraju s korisnicima.

Svaka platforma ima svoju publiku

Jedna od čestih pogrešaka jest objavljivanje istog sadržaja na svim društvenim mrežama. Iako se na prvi pogled čini praktičnim, svaka platforma ima svoju publiku i način komunikacije.

Instagram je prvenstveno usmjeren na fotografije i kratke videozapise koji privlače pažnju vizualnim sadržajem. TikTok se temelji na kreativnim i zabavnim videima koji često prate aktualne trendove. LinkedIn je namijenjen profesionalnoj komunikaciji i poslovnim temama, dok Facebook i dalje ima važnu ulogu u povezivanju različitih generacija korisnika.

Zbog toga uspješni PR stručnjaci prilagođavaju sadržaj svakoj platformi umjesto da koriste isti pristup za sve.

Analitika omogućuje bolje odluke

Jedna od velikih prednosti digitalne komunikacije jest mogućnost praćenja rezultata gotovo u stvarnom vremenu. Organizacije danas mogu vidjeti koliko je ljudi pogledalo objavu, koliko ih je reagiralo, podijelilo sadržaj ili posjetilo internetsku stranicu.

Takvi podaci pomažu u planiranju budućih kampanja jer pokazuju kakav sadržaj publika smatra zanimljivim. Međutim, važno je ne usredotočiti se isključivo na broj lajkova ili pregleda. Puno je važnije razumjeti kakvu je reakciju određena objava izazvala i je li pomogla u ostvarivanju komunikacijskih ciljeva.

Budućnost odnosa s javnošću bit će sve digitalnija

Tehnologija se neprestano razvija, a s njom se mijenjaju i navike korisnika. Novi formati sadržaja, umjetna inteligencija i sve veća važnost video komunikacije dodatno će promijeniti način na koji organizacije komuniciraju s javnošću.

Bez obzira na nove trendove, jedna stvar ostaje ista – ljudi žele iskrenu i kvalitetnu komunikaciju. Tehnologija može olakšati posao, ali ne može zamijeniti povjerenje koje organizacija gradi kroz dugoročan odnos sa svojom publikom.

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija digitalno doba Društvene mreže Emocije Fotografija hrana i piće Imidž Keep up komunikacijske vještine

Storytelling u PR-u i zašto ljudi pamte priče, a ne reklame

Dobra priča uvijek pronađe put do publike

Svaki dan susrećemo se s velikim brojem reklama. Dok pregledavamo društvene mreže, gledamo televiziju ili čitamo portale, gotovo je nemoguće izbjeći promotivne poruke. Većinu njih zaboravimo nekoliko sekundi nakon što ih vidimo, ali neke kampanje ostanu nam u sjećanju godinama. Razlog tome najčešće nije vrhunski slogan ili veliki budžet, nego dobra priča.

Upravo zato storytelling posljednjih godina zauzima sve važnije mjesto u odnosima s javnošću. Ljudi se lakše povezuju s emocijama nego s činjenicama, a dobra priča može prenijeti poruku na način koji je prirodan, zanimljiv i uvjerljiv. Umjesto da publici govorimo zašto je neki proizvod ili organizacija najbolji, puno je učinkovitije pokazati kako su nekome promijenili život ili riješili određeni problem.

Kao student odnosa s javnošću često primjećujem da najbolje kampanje nisu nužno one koje imaju najveći budžet, već one koje uspiju ispričati priču u kojoj se ljudi mogu prepoznati.

Ljudi vole priče jer bude emocije

Još od djetinjstva učimo kroz priče. Bajke, filmovi, knjige i osobna iskustva ostavljaju mnogo jači dojam od pukih informacija. Isto vrijedi i u komunikaciji brendova.

Kada neka tvrtka samo nabraja karakteristike svog proizvoda, publika će to vrlo brzo zaboraviti. Međutim, ako pokaže stvarnu osobu koja je zahvaljujući tom proizvodu riješila problem ili ostvarila cilj, cijela poruka postaje puno uvjerljivija.

Emocije su ono što priče čini posebnima. Nije važno izazivaju li smijeh, inspiraciju ili suosjećanje – važno je da kod publike potaknu neku reakciju. Upravo zbog toga storytelling često ostvaruje bolje rezultate od klasičnog oglašavanja.

Storytelling nije izmišljanje priča

Ponekad ljudi misle da storytelling znači uljepšavanje stvarnosti ili izmišljanje događaja koji se nikada nisu dogodili. Zapravo je potpuno suprotno.

Dobar storytelling temelji se na autentičnosti. Svaka organizacija ima svoju priču – kako je nastala, koje vrijednosti zastupa, kakve ljude okuplja i kakve probleme rješava. Upravo iz tih stvarnih iskustava nastaju najbolje komunikacijske kampanje.

Na primjer, lokalna obiteljska tvrtka može ispričati priču o nekoliko generacija koje zajednički razvijaju posao. Sportski klub može predstaviti put mladog sportaša do prvih uspjeha. Humanitarna udruga može pokazati kako je pomogla pojedincima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Sve su to priče koje stvaraju povezanost između organizacije i publike.

Ljudi žele upoznati osobe iza brenda

Jedna od najvećih promjena u komunikaciji posljednjih godina jest činjenica da publika više ne želi promatrati organizacije kao hladne institucije. Ljude zanimaju zaposlenici, osnivači, volonteri i svi oni koji stoje iza određenog projekta.

Kada tvrtka predstavi svoje zaposlenike, pokaže kako nastaje proizvod ili podijeli iskustva ljudi koji svakodnevno rade na ostvarivanju zajedničkog cilja, komunikacija postaje mnogo osobnija.

To se posebno vidi na društvenim mrežama. Objave u kojima zaposlenici govore o svom poslu često ostvaruju bolje rezultate od klasičnih promotivnih objava. Razlog je jednostavan, ljudi vjeruju ljudima puno više nego logotipima.

Dobra priča ne mora biti komplicirana

Jedna od najvećih zabluda jest da dobra priča mora biti spektakularna. Zapravo su najuspješnije priče često vrlo jednostavne.

Ponekad je dovoljno prikazati svakodnevni trenutak koji će kod publike izazvati emociju. To može biti prvi radni dan novog zaposlenika, priprema velikog događaja, zadovoljni korisnik ili mali uspjeh koji je ostvaren nakon mnogo truda.

Važno je da priča ima početak, izazov i završetak. Publika želi vidjeti razvoj događaja i razumjeti zašto je određena situacija važna. Upravo zbog toga storytelling nije samo lijepo pisanje, nego promišljeno oblikovanje sadržaja koji ima jasnu poruku.

Storytelling je važan i tijekom krizne komunikacije

Iako se storytelling najčešće povezuje s promocijom, važnu ulogu ima i tijekom kriznih situacija. Kada organizacija otvoreno objasni što se dogodilo, pokaže razumijevanje prema ljudima koji su pogođeni problemom i objasni koje korake poduzima kako bi ga riješila, javnost će takvu komunikaciju doživjeti iskrenijom.

Naravno, pritom treba paziti da priča ne zvuči kao pokušaj opravdavanja ili manipulacije. Ljudi vrlo brzo prepoznaju kada emocije nisu iskrene. Zato se i u kriznim situacijama treba držati činjenica, ali ih predstaviti na način koji pokazuje odgovornost i empatiju.

Društvene mreže otvorile su nove mogućnosti

Razvojem društvenih mreža storytelling je postao dostupniji nego ikad prije. Danas organizacije mogu ispričati priču kroz fotografije, kratke videozapise, intervjue, podcaste ili objave iza kulisa.

Posebno su zanimljivi sadržaji koji prikazuju svakodnevni rad zaposlenika ili proces nastanka proizvoda. Takve objave djeluju prirodno i često postižu bolju interakciju od klasičnih oglasa.

Istovremeno, društvene mreže zahtijevaju autentičnost. Publika vrlo brzo prepoznaje kada je sadržaj previše umjetan ili kada organizacija pokušava stvoriti sliku koja ne odgovara stvarnosti. Upravo zato je iskrenost i dalje najvažniji dio svake dobre priče.

Kategorije
digitalno doba Film kultura

Kino nakon COVID-19

Kino ulaznice kao simbol filmske kulture i promijenjenih navika publike nakon pandemije COVID-19.
Kino ulaznice kao simbol filmske kulture
Izvor:Pixabay uređeno u Canvi

Zašto se filmska publika više nije vratila u dvorane

Pandemija COVID-19 duboko je promijenila način na koji konzumiramo filmove i serije. Tijekom lockdowna kina su bila zatvorena, a publika se gotovo u potpunosti preselila na streaming platforme. Iako su se kino dvorane ponovno otvorile, mnogi su primijetili da se publika nije vratila u istom opsegu kao prije 2019. godine. Time se otvara pitanje prolazi li kino kroz dugoročni pad ili kroz transformaciju svoje uloge u suvremenoj kulturi.

Promjena navika gledanja filmova nakon pandemije

Jedna od najvažnijih posljedica pandemije jest promjena navika publike. Tijekom razdoblja izolacije streaming platforme postale su glavni način gledanja filmova i serija, a takav model konzumacije ostao je dominantan i nakon ponovnog otvaranja kina. Publika se naviknula na sadržaj koji je dostupan odmah, bez čekanja kino premijera, što je značajno promijenilo odnos prema odlasku u kino. Ono što je nekad bilo standardni dio kulturne rutine, danas postaje svjesna odluka koja se donosi rjeđe i selektivnije.

Kino naspram komfora doma

Kino je oduvijek nudilo specifično iskustvo koje se teško može usporediti s gledanjem kod kuće, ali nakon pandemije ta se usporedba dodatno zaoštrila. Kućno gledanje omogućuje potpunu fleksibilnost, od pauziranja sadržaja do izbora vremena gledanja, uz znatno niže troškove i potpunu privatnost. Streaming platforme dodatno su ojačale tu prednost kroz ogromne kataloge sadržaja dostupne u svakom trenutku. S druge strane, kino i dalje nudi vrhunsku tehničku kvalitetu slike i zvuka, kao i zajedničko iskustvo gledanja koje stvara snažniji emocionalni doživljaj. Međutim, za mnoge gledatelje praktičnost doma postala je presudnija od iskustvenog aspekta kina.

Utjecaj streaming platformi na filmsku industriju

Streaming platforme poput Netflixa, Disney+ i HBO Max-a nisu samo promijenile način gledanja filmova, nego i samu strukturu filmske industrije. Filmovi se sve češće objavljuju u hibridnim modelima ili s vrlo kratkim ekskluzivnim razdobljem u kinima prije dolaska na streaming servise. Istovremeno, algoritamski sustavi preporuka mijenjaju način na koji publika otkriva sadržaj, čineći filmove dijelom velikog digitalnog kataloga, a ne zasebnim kulturnim događajem. Time se mijenja i percepcija filma, koji sve više postaje sadržaj među ostalim sadržajem, a sve manje poseban događaj kojem se publika unaprijed raduje u kinima.

Mijenja li se uloga kina

Unatoč smanjenju posjećenosti, kino nije izgubilo svoju kulturnu vrijednost, već se njegova uloga postupno redefinira. Danas kina najčešće privlače publiku kroz spektakularne blockbuster filmove, premium projekcije poput IMAX formata te festivalske i art programe koji nude drugačije filmsko iskustvo. Kino sve manje funkcionira kao svakodnevna navika, a sve više kao poseban događaj koji se bira namjerno, kada publika želi snažniji doživljaj nego što ga nudi kućno gledanje.

Budućnost kina u digitalnom dobu

Iako se često govori o krizi kina, realnija slika govori o njegovoj transformaciji. Kino se više ne natječe izravno sa streaming platformama, nego traži novu poziciju unutar šireg kulturnog ekosustava. Njegova budućnost može se razvijati kroz fokus na događajnost, premium iskustva i suradnju s filmskim festivalima te čak i streaming servisima. Umjesto pokušaja povratka na stari model masovne posjećenosti, kino se sve više oblikuje kao selektivno i posebno kulturno iskustvo.

Pandemija COVID-19 ubrzala je promjene koje su već bile prisutne u filmskoj industriji. Streaming platforme preuzele su dominantnu ulogu u svakodnevnoj konzumaciji sadržaja, dok je kino izgubilo status rutinske navike. Ipak, kino i dalje ostaje važan dio kulturnog iskustva, ali u novom obliku. Njegova budućnost ne ovisi o povratku prošlosti, nego o sposobnosti da se prilagodi novim navikama publike i redefinira svoju ulogu u digitalnom dobu.

Autor: Ivan Čulina