Oznaka: komunikacija

Kategorije
DIGITALIZACIJA digitalna komunikacija

Krizna komunikacija i što možemo naučiti iz najvećih PR pogrešaka?

Kada jedna objava može promijeniti ugled cijele organizacije

Dovoljno je otvoriti društvene mreže ili pročitati dnevne vijesti kako bismo naišli na barem jedan primjer komunikacijske krize. Nekad je riječ o nespretnoj izjavi direktora, nekad o nezadovoljnom kupcu čija je objava postala viralna, a ponekad o ozbiljnim problemima poput curenja podataka ili sigurnosnih propusta. Bez obzira na razlog, jedno je sigurno – način na koji organizacija komunicira u kriznim situacijama često je važniji od same krize.

U odnosima s javnošću često se kaže da nije pitanje hoće li se kriza dogoditi, nego kada. Upravo zato krizna komunikacija predstavlja jedno od najvažnijih područja PR-a. Dobro pripremljen tim može ublažiti posljedice i sačuvati povjerenje javnosti, dok loša komunikacija može dodatno pogoršati situaciju.

Šutnja gotovo nikada nije dobro rješenje

Jedna od najvećih pogrešaka koje organizacije rade jest čekanje. Mnogi vjeruju da će se problem s vremenom zaboraviti ili da će mediji pronaći neku drugu temu. Međutim, u vremenu društvenih mreža informacije putuju nevjerojatnom brzinom, a prazninu nastalu zbog nedostatka službenih informacija vrlo brzo popune nagađanja i dezinformacije.

Kada organizacija šuti, javnost često pretpostavlja da nešto skriva. Povjerenje tada počinje padati čak i prije nego što su poznate sve činjenice. Zato je važno reagirati što prije, čak i ako još uvijek nisu poznati svi detalji.

Naravno, brzina ne znači da treba davati netočne informacije. Ponekad je dovoljno priznati da je problem uočen, da se situacija istražuje i da će javnost uskoro dobiti nove informacije. Takav pristup pokazuje odgovornost i smanjuje prostor za špekulacije.

Transparentnost gradi povjerenje

Ljudi uglavnom razumiju da se pogreške događaju. Ono što teško opraštaju jest pokušaj skrivanja odgovornosti ili prebacivanje krivnje na druge.

Primjera za to ima mnogo. Kada tvrtka otvoreno prizna pogrešku, objasni što se dogodilo i predstavi plan za rješavanje problema, javnost često pozitivno reagira. S druge strane, izbjegavanje odgovora ili davanje nejasnih izjava može izazvati još veće nezadovoljstvo.

Transparentnost ne znači otkrivanje svih internih informacija, već iskrenu i pravovremenu komunikaciju. Ljudi žele znati što se dogodilo, kako će problem biti riješen i hoće li se nešto slično ponovno dogoditi.

Društvene mreže promijenile su pravila igre

Prije desetak ili dvadesetak godina organizacije su imale više vremena za reakciju. Vijesti su se uglavnom širile putem televizije, radija ili novina. Danas jedna objava na društvenim mrežama može u nekoliko sati obići cijeli svijet.

Zbog toga PR timovi moraju stalno pratiti reakcije javnosti. Komentari korisnika, objave influencera ili medijski napisi mogu vrlo brzo promijeniti tijek cijele situacije.

Poseban izazov predstavljaju dezinformacije. Ako organizacija predugo čeka s odgovorom, netočne informacije mogu postati “istina” u očima dijela javnosti. Upravo zato je pravovremena komunikacija važnija nego ikad prije.

Dobra priprema često sprječava veću štetu

Jedna od stvari koja me najviše iznenadila tijekom proučavanja krizne komunikacije jest činjenica da se najveći dio posla obavlja prije nego što kriza uopće nastupi.

Ozbiljne organizacije imaju unaprijed pripremljene krizne planove. Zna se tko daje izjave medijima, tko komunicira na društvenim mrežama i tko donosi ključne odluke. Takva priprema omogućuje bržu i sigurniju reakciju kada do problema dođe.

Osim toga, zaposlenici prolaze edukacije i simulacije kriznih situacija. Na taj način lakše reagiraju pod pritiskom i smanjuje se mogućnost donošenja pogrešnih odluka.

Što možemo naučiti iz najvećih pogrešaka?

Gotovo svaka velika komunikacijska kriza pokazuje nekoliko zajedničkih obrazaca. Organizacije koje su uspješno prebrodile krizne situacije uglavnom su reagirale brzo, priznale problem i otvoreno komunicirale s javnošću.

S druge strane, najveće PR pogreške često uključuju negiranje odgovornosti, pokušaj skrivanja informacija ili međusobno prebacivanje krivnje. Takav pristup rijetko daje dobre rezultate jer javnost vrlo brzo prepoznaje kada komunikacija nije iskrena.

Zanimljivo je da mnoge kompanije nakon dobro odrađene krizne komunikacije uspiju ponovno izgraditi povjerenje svojih korisnika. To pokazuje da jedna pogreška ne mora nužno uništiti ugled ako se njome upravlja na pravi način.

Komunikacija je jednako važna kao i rješavanje problema

Krizna komunikacija nije samo davanje izjava medijima. Ona uključuje komunikaciju sa zaposlenicima, partnerima, korisnicima i širom javnošću. Ako različite skupine dobivaju različite informacije, lako dolazi do dodatne konfuzije.

Zato je važno da sve poruke budu jasne, dosljedne i razumljive. Ljudi ne očekuju savršenstvo, ali očekuju iskrenost i odgovornost.

Kategorije
Content digitalna komunikacija karijera

Kako izgraditi osobni brend na LinkedInu kao student PR-a

Zašto je važno razmišljati o osobnom brendu još tijekom studija?

Kad sam upisao studij odnosa s javnošću, često sam slušao kako je najvažnije steći što više iskustva, upoznati ljude iz struke i biti aktivan. U početku sam mislio da se sve to odnosi tek na razdoblje nakon fakulteta, kada krenem tražiti posao. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da se profesionalna karijera gradi puno ranije. Danas poslodavci više ne gledaju samo životopis i motivacijsko pismo. Često će prije razgovora za posao ili praksu upisati naše ime u Google ili otvoriti LinkedIn profil kako bi stekli prvi dojam.

Upravo zato smatram da je LinkedIn jedna od najkorisnijih platformi za svakoga tko želi raditi u odnosima s javnošću. To nije društvena mreža na kojoj je cilj prikupiti što više pratitelja, već mjesto na kojem možemo pokazati svoje interese, znanje i profesionalni razvoj. Dobra stvar je što za početak nije potrebno imati godine iskustva. Dovoljna je želja za učenjem i spremnost da se aktivno uključimo u komunikaciju sa strukom.

Profil govori više nego što mislimo

Prvi korak prema izgradnji osobnog brenda je kvalitetno uređen profil. Fotografija je jedna od prvih stvari koje ljudi primijete. Ne mora biti profesionalno snimljena, ali bi trebala ostaviti dojam ozbiljnosti i pristupačnosti. Fotografije s ljetovanja ili iz noćnog izlaska ipak je bolje ostaviti za druge društvene mreže.

Jednako je važan i naslov profila. Umjesto da stoji samo “student”, može se napisati nešto konkretnije, primjerice da studiram odnose s javnošću, zanimam se za digitalne komunikacije ili event management. Time odmah pokazujem u kojem smjeru želim razvijati svoju karijeru.

Opis profila ne treba biti predugačak. Nekoliko rečenica dovoljno je da predstavim svoje interese, područja koja me zanimaju i ciljeve koje želim ostvariti. Smatram da iskrenost uvijek ostavlja bolji dojam od pretjeranog hvaljenja vlastitim sposobnostima.

Nemam iskustva – imam što objaviti?

Jedna od najvećih pogrešaka koju studenti rade jest uvjerenje da nemaju dovoljno iskustva za objavljivanje sadržaja. I ja sam neko vrijeme tako razmišljao. Tek kasnije sam shvatio da nitko ne očekuje od studenta da vodi komunikaciju velike međunarodne kompanije.

Ako sam na fakultetu radio zanimljiv projekt, sudjelovao na konferenciji ili poslušao predavanje stručnjaka iz komunikacija, već imam temu o kojoj mogu napisati nekoliko rečenica. Isto vrijedi i za zanimljive PR kampanje koje svakodnevno viđamo oko sebe. Analiza uspješne kampanje ili vlastito mišljenje o nekoj komunikacijskoj krizi može pokazati da pratim događanja u struci i razmišljam kritički.

Najvažnije je da objave budu autentične. Ljudi puno radije čitaju iskrena razmišljanja nego tekstove koji zvuče kao da su napisani samo kako bi ostavili dojam stručnosti.

Umrežavanje nije samo dodavanje kontakata

LinkedIn često nazivamo poslovnom mrežom, ali pravo umrežavanje puno je više od slanja zahtjeva za povezivanje. Korisnije je pratiti stručnjake iz područja komunikacija, čitati njihove objave i uključiti se u raspravu kada imamo nešto vrijedno za dodati.

Kroz takvu komunikaciju moguće je upoznati ljude iz agencija, medija ili velikih kompanija. Ponekad upravo jedan kvalitetan komentar ili zanimljiva objava može dovesti do razgovora koji će kasnije rezultirati praksom ili prvim zaposlenjem.

Naravno, pritom treba zadržati profesionalnost. Nije cilj komentirati svaku objavu ili pokušavati privući pažnju pod svaku cijenu. Mnogo je važnije ostaviti nekoliko kvalitetnih komentara nego desetke površnih.

Iskustvo nije samo radni odnos

Mnogi studenti podcjenjuju iskustva koja stječu tijekom studiranja. Organizacija studentskih događaja, volontiranje, sudjelovanje u projektima ili vođenje društvenih mreža studentske udruge također razvijaju vještine koje su vrlo važne u odnosima s javnošću.

Komunikacija, timski rad, organizacija vremena i sposobnost rješavanja problema upravo su ono što poslodavci često traže kod mladih kandidata. Takva iskustva svakako vrijedi istaknuti na LinkedIn profilu jer pokazuju da smo aktivni i spremni preuzeti odgovornost.

Kontinuitet donosi rezultate

Ne postoji pravilo koliko često treba objavljivati sadržaj. Netko će napisati jednu kvalitetnu objavu mjesečno, dok će drugi biti aktivniji. Ono što sam primijetio jest da je kontinuitet važniji od količine. Profil koji se redovito ažurira pokazuje da osoba prati novosti u struci i ulaže u vlastiti razvoj.

Istovremeno, nije potrebno težiti savršenstvu. Neće svaka objava biti iznimno popularna niti će svaka izazvati veliku raspravu. Važno je učiti iz vlastitog iskustva i postupno razvijati način komunikacije po kojem ćemo biti prepoznatljivi.

Osobni brend gradi se dugoročno

Izgradnja osobnog brenda nije projekt koji završava nakon nekoliko objava. To je proces koji traje tijekom cijele karijere. Upravo zato studentski dani idealna su prilika za prve korake. Svaki projekt, svaka nova objava i svaki profesionalni kontakt predstavljaju dio slike koju stvaramo o sebi.

Na kraju sam shvatio da LinkedIn nije platforma na kojoj trebam glumiti stručnjaka koji zna odgovore na sva pitanja. Puno je važnije pokazati da sam spreman učiti, razvijati se i dijeliti iskustva s drugima. Upravo takav pristup ostavlja najbolji dojam i dugoročno otvara vrata novim prilikama.

Osobni brend ne znači stvaranje lažne slike o sebi, već predstavljanje najboljih verzija vlastitog znanja, interesa i vrijednosti. U svijetu odnosa s javnošću, gdje je povjerenje jedna od najvažnijih vrijednosti, upravo autentičnost ostaje najveća prednost svakog mladog komunikatora.

Kategorije
digitalna komunikacija kultura mediji PR svijet

Mediji, PR i kultura u digitalnom dobu: promjena koja nije stigla preko noći

Komunikacija i odnosi s javnošću u digitalnom okruženju, uz naglasak na promjene koje su donijele društvene mreže i algoritmi.
Komunikacija i odnosi s javnošću u digitalnom okruženju
Izvor: Pixabay uređeno u Canvi

U posljednjih desetak godina promijenilo se gotovo sve što je nekad činilo osnovu komunikacije, medija i kulture. Kao netko tko pripada milenijalnoj generaciji i promatra te promjene iz perspektive PR-a i društvenih mreža, sve češće imam osjećaj da se pravila igre mijenjaju brže nego što ih stignemo naučiti. Ono što je nekad funkcioniralo kao stabilan sustav medija, odnosa s javnošću i kulturne produkcije danas se raspalo na niz paralelnih digitalnih prostora u kojima publika bira vlastitu stvarnost.

Od masovnih medija do algoritamske stvarnosti

Tradicionalni mediji nekada su imali jasnu ulogu posrednika između informacija i publike. Postojao je relativno jasan tok komunikacije, od institucija prema javnosti, i PR je u tom sustavu imao definirano mjesto. Danas se taj model promijenio jer algoritmi društvenih mreža sve više određuju što će publika vidjeti, kada i u kojem kontekstu. Informacija više nije linearna nego fragmentirana, a vidljivost sadržaja često ne ovisi o njegovoj važnosti nego o njegovoj sposobnosti da privuče pažnju u prvih nekoliko sekundi.

PR u svijetu gdje svi komuniciraju sve

Odnosi s javnošću nekada su bili jasno definirana disciplina upravljanja komunikacijom između organizacija i javnosti, ali danas gotovo svatko ima vlastiti medijski kanal. Svaka osoba na društvenim mrežama postaje mali izdavač, što znači da se PR više ne bavi samo medijima nego i ogromnim brojem individualnih glasova. U takvom okruženju granica između službene komunikacije, osobnog mišljenja i viralnog sadržaja postaje sve nejasnija, a kontrola poruke sve teža.

Kultura između sadržaja i algoritma

Kultura je u ovom procesu doživjela možda i najveću transformaciju. Film, glazba, kazalište i vizualna umjetnost više ne žive samo kroz institucije nego kroz digitalne platforme koje ih pretvaraju u sadržaj. Streaming servisi i društvene mreže nisu samo distribucijski kanali nego i sustavi koji oblikuju što će postati popularno, a što će ostati nevidljivo. Kultura se tako sve više konzumira u fragmentima, kroz isječke, preporuke i trendove, umjesto kroz cjelovita iskustva.

Publika kao aktivni sudionik komunikacije

Publika više nije pasivni promatrač nego aktivni sudionik u stvaranju i interpretaciji sadržaja. Komentari, dijeljenja, memovi i reakcije postali su sastavni dio komunikacijskog procesa. U PR-u to znači da poruka nikada ne završava objavom, nego tek tada počinje živjeti vlastiti život. Kontrola nad interpretacijom gotovo je nemoguća, jer svaka publika stvara vlastitu verziju značenja. Digitalno doba nije samo promijenilo alate komunikacije, nego i samu logiku medija, PR-a i kulture. Umjesto jednog centra komunikacije danas imamo mrežu paralelnih prostora u kojima se poruke stalno reinterpretiraju i preoblikuju. Iz perspektive milenijalca koji je odrastao u prijelazu između analognog i digitalnog, jasno je da više ne postoji povratak na staro stanje, nego samo stalna prilagodba novim pravilima koja se neprestano mijenjaju. U tom smislu, jedina konstanta postaje promjena sama.

Autor: Ivan Čulina

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Influenceri kultura Ljudi Marketing Moda Popularnost putovanje Trend Turizam

Kako me dobar PR doveo do najkreativnijeg suvenira iz Škotske

Od objava na društvenim mrežama do torbice koja je postala hit na Instagramu

Kao studentica odnosa s javnošću, često analiziram kampanje koje uspješno privlače pažnju javnosti. Međutim, tek sam tijekom putovanja u Škotsku shvatila koliko kvalitetan PR i snažna prisutnost na društvenim mrežama mogu utjecati na odluke potrošača.

Slika: autorski rad

Kada preporuke korisnika postanu najbolja reklama

Tijekom planiranja putovanja u Edinburgh, istraživala sam preporuke za autentična iskustva koja nadilaze uobičajene turističke aktivnosti. U tom sam razdoblju počela primjećivati objave, fotografije i videozapise korisnika koji su posjetili radionicu u kojoj posjetitelji izrađuju vlastitu torbicu od tvida. Privukao me nije tradicionalni oglas, već sadržaj koji su dijelili zadovoljni sudionici. Njihove objave odavale su spontanost, iskrenost i inspiraciju.

Ovo predstavlja izvrstan primjer uspješnog PR-a. Umjesto agresivne promocije, brend je osmislio iskustvo koje sudionici žele podijeliti sa svojom publikom. Pozitivne preporuke, fotografije unikatnih torbica i brojni Instagram Reelsi učinili su ovu radionicu nezaobilaznom postajom tijekom mog putovanja.

Iskustvo koje spaja tradiciju i kreativnost

Po dolasku u radionicu odmah sam uočila razloge njezine popularnosti. Tijekom jednosatnog kreativnog procesa birala sam boju torbice, uzorak poznatog škotskog tvida, remen i detalje, a potom sam uz podršku mentora izradila svoj jedinstveni modni dodatak. Cjelokupno iskustvo predstavljalo je spoj škotske tradicije, kreativnosti i suvremenog turizma.

Najzanimljivije je što torbica nije ostala samo uspomena s putovanja. Nakon što sam fotografije podijelila na Instagramu, reakcije su bile iznenađujuće pozitivne. Prijatelji i pratitelji odmah su počeli pitati gdje sam je nabavila, a nekoliko njih kasnije je dodalo radionicu na vlastitu listu mjesta za posjetiti u Škotskoj.

Slika: autorski rad

Ovo iskustvo pokazalo mi je da suvremeni odnosi s javnošću nadilaze klasičnu promociju proizvoda i temelje se na stvaranju doživljaja koje ljudi žele samostalno promovirati. Kombinacija autentičnog iskustva, kvalitetnog proizvoda i snažne prisutnosti na društvenim mrežama stvara priču koja nadilazi samu destinaciju. Zbog toga je moja škotska torbica postala više od suvenira; postala je uspomena koju rado dijelim s drugima.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže komunikacijske vještine Krizna komunikacija krizni PR mediji povjerenje PR u službi stvarne promjene publika

Uloga glasnogovornika u kriznim situacijama

Kriza kao test komunikacije

Krizne situacije mogu pogoditi svaku organizaciju, a upravo tada glasnogovornik postaje ključna veza između organizacije i javnosti. U takvim trenucima javnost očekuje brze, točne i vjerodostojne informacije. Upravo tada na scenu stupa glasnogovornik, osoba koja postaje glavni komunikacijski most između organizacije, medija i javnosti.

Glasnogovornik kao lice organizacije

Glasnogovornik je tijekom krize službeni glas organizacije i jedna od njegovih zadaća je jasno objasniti što se dogodilo, koje su posljedice te koje se mjere poduzimaju za rješavanje problema. Ono što je najvažnije je da informacije budu pravovremene i dosljedne. Nedostatak komunikacije često dovodi do širenja glasina i nepovjerenja.

Također, bitna je i empatija prema osobama koje su pogođene krizom. Javnost najčešće procjenjuje način na koji je poruka prenesena, a ne procjenjuje samo sadržaj poruke. Smiren, profesionalan i suosjećajan nastup može značajno utjecati na percepciju organizacije.

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Važnost pripreme i transparentnosti

Uspješna krizna komunikacija priprema se puno prije nego što krizna situacija nastupi. Dobar glasnogovornik je onaj koji je educiran za nastupe pred medijima, koji poznaje krizne protokole i koji ima unaprijed pripremljene komunikacijske planove. Time se omogućuje brža reakcija i smanjuje se mogućnost pogrešaka.

Transparentnost u kriznoj komunikaciji izravno utječe na to koliko će biti povjerenje javnosti. Svako skrivanje informacija ili izbjegavanje odgovornosti dodatno narušava ugled organizacije. Čak i kada nisu poznati svi detalji, iskrena komunikacija pomaže u izgradnji povjerenja i vjerodostojnosti.

Slika: autorska obrada u Canvi

Ključ uspješnog upravljanja krizom

Glasnogovornik nije samo onaj koji daje izjave medijima, već i onaj koji upravlja informacijama, oblikuje percepciju javnosti i štiti ugled organizacije. Zato je važno da svaka ozbiljna organizacija ima pripremljenog i educiranog glasnogovornika. Kvalitetna i odgovorna komunikacija postaje jedan od najvažnijih alata za uspješno suočavanje s krizom, posebno u današnje vrijeme kada se informacije brzo šire. Zato se glasnogovornik s razlogom smatra jednim od ključnih aktera svakog kriznog menadžmenta.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Imidž komunikacijske vještine mediji medijska pismenost politika povjerenje PR u službi stvarne promjene razvoj publike Trend

Ministarstva na društvenim mrežama: propuštena prilika za komunikaciju s mladima

Mladi su online, a ministarstva?

Hrvatska javnost, a posebno mladi danas koriste društvene mreže, tj. Instagram, TikTok i Facebook kako bi pratili vijesti, trendove i javne osobe. Kako je moguće da u vrijeme kada su društvene mreže glavni izvor informacija za mlade, brojna hrvatska ministarstva i dalje nedovoljno koriste digitalne kanale za komunikaciju sa svojim građanima?

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Niska prisutnost i mali broj pratitelja

Analiza profila ministarstava i ministara ukazuje na velike razlike u njihovoj prisutnosti na društvenim mrežama između ministarstava i njihovih ministara. Na primjer, Ministarstvo obrane na Instagramu ima više od 21 tisuću pratitelja, a neka ministarstva uopće nemaju aktivne profile. Primjerice, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, kojem upravo mladi čine najvažniju ciljanu skupinu, nema službene profile na društvenim mrežama kao ni ministar navedenog Ministarstva.

Slična situacija je i kod drugih ministarstava te nam takvo stanje pokazuje da državne institucije ne uspijevaju ostvariti značajan doseg među građanima, što je u 21. stoljeću u potpunosti propuštena prilika za povećati vidljivost ministarstava i stvoriti povjerenje.

Ministri vidljiviji od institucija

Zanimljivo je da pojedini ministri imaju znatno više pratitelja od ministarstava koja vode. Ministar obrane Ivan Anušić na Facebooku ima oko 42 tisuće pratitelja, dok Ministarstvo obrane ima 6.600. To sugerira da građani češće prate osobe nego institucije, što je poznat trend u suvremenim odnosima s javnošću.

Ipak, oslanjanje isključivo na osobne profile ministara nije dugoročno rješenje. Institucije trebaju graditi vlastiti identitet i povjerenje neovisno o tome tko se nalazi na čelu ministarstva.

Zašto je to problem?

Problem nedovoljne prisutnosti na društvenim mrežama dovodi do slabije informiranosti i interesa mladih o javnim politikama, natječajima, stipendijama, projektima i drugim mogućnostima koje im država nudi. Tradicionalni mediji, na koje se gotova sva ministarstva oslanjaju u komunikaciji s građanima, ne mogu pratiti izazove i trendove 21. stoljeća kao što to mogu društvene mreže koje pružaju mogućnost za brzu, dvosmjernu i pristupačnu komunikaciju.

Slika: generirano i autorska obrada u Canvi

Vrijeme je za moderniji pristup

Ministarstva bi trebala razviti jasne digitalne komunikacijske strategije, koristiti sadržaj prilagođen mladima te aktivnije komunicirati putem društvenih mreža. U vremenu kada se većina informacija konzumira online, izostanak institucija s digitalnih platformi znači propuštanje prilike za povezivanje s generacijom koja će uskoro oblikovati hrvatsko društvo. Uspješna komunikacija na društvenim mrežama danas više nije samo pitanje informiranja, već i izgradnje odnosa s građanima.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže fake news mediji medijska pismenost povjerenje Storytelling

Fake news kao izazov za odnose s javnošću

Što su lažne vijesti?

Danas kada se do informacija može doći uz par klikova, ali i jednako brzo ih se može i podijeliti, lažne vijesti postale su svakodnevni problem za odnose s javnošću. Društvene mreže, portali i različite platforme za komunikaciju pružaju mogućnost brze razmjene sadržaja, ali su takvom praksom stvorili prostor za širenje lažnih vijesti, poznatijih kao fake news. Za stručnjake za odnose s javnošću ovaj fenomen u svijetu medija predstavlja jedan od najvećih izazova jer samo jedna lažna vijest u današnje vrijeme može ozbiljno ugroziti ugled organizacija, institucija i korisnika kao pojedinaca.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Utjecaj lažnih vijesti

Fake news su vijesti koje su namjerno stvorene kao neistinite ili su neke stvarne informacije izmanipulirane s ciljem zavaravanja javnosti. Šire se velikom brzinom, posebno u situacijama kada mogu izazvati snažne emocije poput straha, ljutnje ili iznenađenja. Organizacije se u svojoj komunikaciji s javnosti suočavaju s rizikom da postanu žrtve fake news-a koje mogu narušiti povjerenje javnosti i izazvati reputacijsku krizu.

Uloga odnosa s javnošću

Odnosi s javnošću imaju izuzetno važnu ulogu u borbi protiv lažnih vijesti i onoga što one mogu prouzročiti. PR stručnjaci imaju zadatak kontinuirano pratiti medijski prostor i društvene mreže kako bi na vrijeme prepoznali i uočili netočne informacije te brzo reagirali kako bi se spriječilo njihovo daljnje širenje. Osnovni alati u suzbijanju širenja fake news-a su pravovremeno pružanje provjerenih činjenica, transparentna komunikacija te otvoren odnos prema javnosti.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Važnost medijske pismenosti

Edukacija javnosti i krizno komuniciranje ističu se kao najvažniji zadaci odnosa s javnošću. Kroz svoje komunikacijske kanale organizacije mogu i moraju razvijati medijsku pismenost i poticati građane na kritičko promišljanje o sadržaju koji konzumiraju i dijele. Upravo tako grade zajednicu koja može kritički razmišljati i biti informiranija i otpornija na pokušaje širenja lažnih vijesti.

Fake news su medijski problem, ali i društveni izazov koji zahtijeva odgovornost i aktivno sudjelovanje svih sudionika u komunikacijskom procesu. Pouzdanost, vjerodostojnost i točnost postaju najvrjedniji kapital kada uzmemo u obzir to da je u današnjem svijetu informacija moć. Upravo zato je ključna uloga odnosa s javnošću očuvanje istinitosti sadržaja koji dijele i stvaraju te očuvanje i izgradnja povjerenja, a organizacije su te koje to moraju prepoznati i aktivno djelovati.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Emocije Ljudi Sport

Emocije i sportski PR: zašto navijamo više od 90 minuta

Utakmica traje 90 minuta, ali emocije koje izaziva kod navijača mogu trajati danima, tjednima pa čak i godinama. Sport je za većinu ljudi mnogo više od rezultata i statistike na kraju utakmice i baš zato sportski PR ima jedinstvenu moć – tu je i koristi se da gradi osjećaje, pripadnost i povezanost koja je dugoročna, a ne da s javnošću komunicira samo kroz informacije.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Emocije kao temelj sportske komunikacije

Sport se temelji na emocijama i strasti prema klubu ili reprezentaciji, za razliku od nekih drugih industrija. Razlog zašto navijači navijaju za određeni klub nije samo zato što je uspješan u nekom natjecanju, nego zbog osjećaja zajedništva i pripadnosti, tradicije i vlastitog identiteta. Uloga sportskog PR-a je da prepozna emocionalnu povezanost navijača s klubom i iskoristi je za stvaranje priča koje nadilaze terene na kojem se igra 90 minuta. Publika će se povezati na osobnoj razini u onim situacijama kada klub podijeli priču o mladom igraču koji je prošao sve uzrasne kategorije ili kada sportaš otvoreno govori o izazovima koje je morao savladati. To su priče koje stvaraju povjerenje i odnos kod navijača.

Snaga zajednice

Navijanje nije individualno iskustvo. Ono okuplja ljude različitih generacija, zanimanja i životnih priča. Sportski PR ima važnu ulogu u jačanju tog osjećaja zajedništva kroz društvene mreže, događanja i komunikacijske kampanje.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Danas navijači žele biti dio priče, a ne samo promatrači. Kroz interakciju s klubovima i sportašima dobivaju priliku izraziti svoje mišljenje, podijeliti emocije i aktivno sudjelovati u stvaranju sportskog identiteta.

Priče koje ostaju nakon utakmice

Priče su one koje ostaju i kada se velikih pobjeda i poraza više gotovo nitko ne sjeća. Uspješan sportski PR upravo zato ne prestaje objavom rezultata utakmice, već stvara priču koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost kluba ili sportaša. Navijači su ti koji pamte trenutke, povratke igrača na teren nakon ozbiljnijih ozljeda i humanitarnih akcija koje su pokrenuli sportaši koje cijene ili klubovi za koje navijaju. To su sadržaji koji stvaraju emocije koje traju mnogo dulje od 90 minuta.

Slika: izvor Pixabay, autorska obrada u Canvi

Više od igre

Sport predstavlja dio našeg identiteta i povezanosti s klubom, gradom ili državom iz koje dolazimo i to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg navijamo više od 90 minuta. Uloga sportskog PR-a je da povezanost pretvori u odnos koji je trajan i koji se temelji na emocijama, povjerenju i zajedničkim vrijednostima. Utakmica prestaje biti samo događaj i postaje iskustvo koje se pamti i živi dugo nakon posljednjeg zvižduka upravo onda kada komunikacija uspije probuditi osjećaje.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Društvene mreže Influenceri karijera komunikacijske vještine povjerenje publika

Zašto mladi više vjeruju influencerima nego medijima?

Način na koji mladi u posljednjih nekoliko godina dolaze do informacija se značajno promijenio. Televizija, radio ili novine u tiskanom obliku, više nisu glavni izvor vijesti. Mladi sve više vjeruju influencerima koje svakodnevno prate na društvenim mrežama umjesto onome što mogu pročitati i/ili čuti u tradicionalnim medijima. Zašto je došlo do takve promjene?

Bliskost i autentičnost

Osjećaj bliskosti s influencerima je jedan od glavnih razloga za to. U sadržaju koji dijele influenceri mladi mogu vidjeti detalje iz njihovog privatnog života, njihove svakodnevne aktivnosti i osobna iskustva i zbog toga stječu dojam da ih osobno poznaju i da su im slični. Takav dojam ne stječu kada gledaju novinare ili televizijskih voditelja jer im oni, za razliku od influencera, ne djeluju pristupačno i iskreno, a to je ključna stvar koja kod njih stvara povjerenje.

Slika: generirano pomoću Canve

Društvene mreže kao glavni izvor informacija

Današnji mladi većinu vremena provode na platformama poput Instagrama, TikToka i YouTubea. Informacije im dolaze brzo, u kratkom i zanimljivom formatu. Budući da su influenceri stalno prisutni na tim mrežama, njihovi sadržaji često imaju veći doseg od vijesti koje objavljuju tradicionalni mediji.

Personaliziran sadržaj

Influenceri se obraćaju točno određenoj publici, za razliku od medija koji nastoje zadovoljiti širu publiku. Netko će pratiti modne influencere, netko sportske, a netko stručnjake za tehnologiju ili influencere koji putuju u različite dijelove svijeta. Takav sadržaj mladima djeluje relevantnije jer odgovara njihovim specifičnim interesima, a tradicionalni mediji, s druge strane, zbog širine interesa publike koju žele privući, ponekad kreiraju sadržaje koji djeluju općenito i udaljeno.

Slika: generirano pomoću Canve

Nepovjerenje prema tradicionalnim medijima

Mnogi mladi smatraju da su mediji pod utjecajem politike, oglašivača ili različitih interesnih skupina. Zbog toga često sumnjaju u objektivnost informacija koje dobivaju. Influenceri se predstavljaju kao neovisni pojedinci koji iskreno iznose svoje mišljenje, iako ni oni nisu uvijek potpuno nepristrani.

Važnost kritičkog razmišljanja

Važno je sve informacije koje mladi konzumiraju prateći sadržaje odabranih influencera provjeravati iz više izvora, iako i oni mogu biti koristan izvor informacija i inspiracije. Kritičko razmišljanje i provjera istinitosti informacija ključni su za donošenje informiranih odluka stoga se povjerenje ne bi trebalo temeljiti samo na popularnosti ili velikom broju pratitelja.

Povjerenje mladih prema influencerima rezultat je njihove autentičnosti, dostupnosti i prisutnosti na društvenim mrežama. Ipak, ni influenceri ni mediji nisu nepogrešivi. Najbolji pristup je kombinirati različite izvore informacija i razvijati kritički odnos prema sadržaju koji svakodnevno konzumiramo.

Autorica: Mirna Marković

Kategorije
digitalna komunikacija Djeca Društvene mreže mediji mentalno zdravlje

Utjecaj digitalne demencije na komunikaciju: nova odgovornost odnosa s javnošću

Koliko telefonskih brojeva znate napamet? Možete li se sjetiti rođendana najbližih bez podsjetnika ili otići u trgovinu bez popisa na mobitelu? Ako su vaši odgovori negativni, niste jedini. Jesmo li olakšali svakodnevicu ili polako gubimo sposobnosti koje su nas nekada činile samostalnima?

Život u eri digitalne ovisnosti

Pametni telefoni danas više ne služe samo za pozive ili poruke. Oni su preuzeli ulogu ručnih satova, kalendara, fotoaparata i slično. Ali to nije problem. Problem se ističe kada tehnologija počne zamjenjivati vlastite kognitivne sposobnosti. Mozak nam sve manje koristi za pamćenje i koncentraciju, a sve više za brzo pretraživanje onoga što nam je u tom trenutku potrebno te za površnu obradu informacija. Stručnjaci upozoravaju da takva ovisnost o tehnologiji može dovesti do fenomena poznatog kao digitalna demencija – pojam koji opisuje slabljenje koncentracije, pamćenja i sposobnosti kritičkog razmišljanja zbog pretjeranog oslanjanja na digitalne uređaje.

Slika: generirano pomoću Canve

Kako digitalna demencija utječe na mlađe generacije?

Digitalna demencija pokazuje različite utjecaje na mozak ovisno o dobnim skupinama, a djeca, adolescenti i odrasli doživljavaju te posljedice u različitim oblicima stoga posebno zabrinjava utjecaj na mlađe generacije koje odrastaju uz ekrane. Danas djeca sve manje vremena provode u kreativnoj igri, fizičkim aktivnostima i komunikaciji licem u lice. Uz to, mnogi stručnjaci povezuju pretjerano korištenje digitalnih uređaja sa sve većom pojavom poremećaja pažnje, lošijom kvalitetom sna, povećanom anksioznošću i smanjenom socijalnom interakcijom.

Slika: autorska obrada u Canvi

Digitalna demencija i odgovornost PR stručnjaka

U današnje vrijeme ova tema nije važna samo za roditelje i obrazovne institucije, već i za stručnjake za odnose s javnošću s obzirom na to da PR industrija u velikoj mjeri djeluje upravo u digitalnom prostoru – na društvenim mrežama, portalima i mobilnim aplikacijama čiji su korisnici svakim danom sve mlađi. Korištenjem alata koji potiču kontinuirano pregledavanje digitalnog sadržaja i izazivaju emocionalne reakcije, stručnjaci u PR području svakodnevno osmišljavaju sadržaje kojima pokušavaju privući i zadržati pažnju korisnika.

I zato je važno u fokus staviti i znati koje su odgovornosti PR stručnjaka. Što je bitnije – što duže zadržavanje korisnika uz ekrane i površna obrada informacija ili stvaranje kvalitetnog sadržaja koji informira, educira i doprinosi dobrobiti zajednice? Tu se stvara prilika da organizacije i brendovi koriste svoje komunikacijske kanale za promicanje zdravih digitalnih navika, medijske pismenosti i ravnoteže između online i offline života, u čemu se očituje društvena odgovornost PR-a.

U današnje vrijeme kada je pažnja korisnika društvenih mreža, portala i mobilnih aplikacija najvrjednija valuta, odnosi s javnošću trebaju biti odgovorni i usmjereni na stvaranje povjerenja, a ne ovisnosti. Digitalna demencija više je od samo zdravstvenog ili obrazovnog problema. Ona je i komunikacijski izazov koji zahtijeva promišljen, etičan i društveno odgovoran pristup. Sigurno je da se budućnost uspješne komunikacije neće mjeriti samo brojem klikova, već i utjecajem koji ostavlja na pojedince i društvo.

Autorica: Mirna Marković