Kategorija: kultura

Kategorije
kultura obrazovanje PR svijet

Lektira u vremenu kratke pažnje

Vizual otvorene knjige ispunjene ključnim pojmovima poput lektira, knjiga, čitanje, škola, djeca, kreativnost, digitalni svijet, TikTok, podcast i PR.
Susret školske lektire, digitalnog svijeta i novih načina komunikacije.

Izvor: autorska vizualizacija teksta

Dva smo svijeta različita

Obrazovanje i djeca danas često djeluju kao dva gotovo nepovezana svijeta koja govore različitim jezicima. Dok se obrazovni sustav okamenio u nekim beskrajno davnim danima, djeca se mijenjaju brže nego ikad. Žive u kulturi kratke pažnje, brzih videa i trendova koji, poput Warholove petnaestminutne slave, preko noći osvajaju svijet mladih, da bi već prije sljedećeg svitanja bili zaboravljeni i pregaženi novim, površnim „six-seven“ forama.

Žele li ova dva svijeta — okoštalo obrazovanje i neuhvatljiva mladost — imati koristi od međusobnih susreta, a ponekad i sukoba, moraju pronaći novi način komunikacije.

Lektira kao komunikacijski problem

Odličan primjer tog nesporazuma upravo su lektire, koje se neopisivom upornošću opiru promjeni. Kada bismo problem lektire sagledali iz PR perspektive, vidjeli bismo da problem nije samo u „proizvodu“, nego i u načinu na koji se on komunicira ciljnoj publici. Knjiga ne bi smjela biti kazna, već prostor slobode, igre i mašte.

Da bi do djece stigao makar i dašak lektire iz prve ruke, škola mora napraviti ono što radi svaka dobra komunikacijska strategija: upoznati svoju publiku. To ne znači podilaziti djeci niti odustati od klasika, nego pronaći ulaz koji im je bliži.

Crno-bijela infografika prikazuje put od knjige do novog sadržaja: knjiga postaje ideja, ideja se pretvara u novi format, učenici postaju stvaratelji, a rezultat je sadržaj prilagođen suvremenoj publici.

Kad lektira postane igra, podcast ili video — možda je netko stvarno i pročita

Izvor: autorska obrada u Canvi

Novi jezik za novu publiku

Današnji svijet nudi obilje umjetničkih formi, a upravo u toj intermedijalnosti možemo pronaći svježinu kojom ćemo pokušati zavesti nove generacije čitatelja.

Vlak u snijegu nije samo roman. On može biti film, strip, predstava, podcast, ali i potencijalna računalna igra. Ako djecu ne možemo odmah osvojiti svijetom u kojem snijeg nije samo božićna dekoracija nego stvarna opasnost, možda ih možemo privući zadatkom da taj svijet sami pretvore u igru.

Omogućimo im da postanu aktivni stvaratelji sadržaja. Žele li osmisliti igru, predstavu, video ili kratku scenu između Drage, Ljubana i Pere, morat će ući u njihove svjetove — puno dublje nego prepisivanjem kratkog sadržaja s interneta.

Rekli bismo mala, slatka prevara u kojoj nitko nije prevaren, a svi su na dobitku. Djeca dobiju jezik koji razumiju, a lektira dobije novu priliku.

Možda lektiri ne treba manje ozbiljnosti, nego samo bolji PR.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak


Kategorije
komunikacijske vještine Krizna komunikacija kultura Ljudi Marketing Mediji, novinari PR svijet PR u službi stvarne promjene Umjetna inteligencija

GDJE OSTAJE LJUDSKA EMPATIJA U KRIZAMA?

Slika je generirana pomoću AI alata

AI je ubrzao komunikaciju, ali ju je možda učinio hladnijom

U vremenu kada umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u svijet komunikacija, PR industrija prolazi kroz veliku transformaciju. Danas je moguće u svega nekoliko sekundi generirati priopćenje za medije, odgovor korisnicima ili objavu za društvene mreže. Komunikacija nikada nije bila brža ni dostupnija, no postavlja se pitanje – postaje li pritom sve manje ljudska?

Krizna komunikacija nije samo prijenos informacije

Krizna komunikacija oduvijek se temeljila na povjerenju, odgovornosti i empatiji. Kada dođe do nesreće, skandala ili javnog problema, publika ne traži savršeno sročenu rečenicu, već iskrenost i osjećaj da s druge strane postoji stvarna ljudska reakcija. Upravo tu suvremeni PR dolazi do najvećeg izazova.

Automatizirani odgovori i generičke isprike često djeluju hladno i bezosjećajno, kao unaprijed pripremljeni obrasci bez stvarnog razumijevanja situacije. U trenucima krize ljudi žele osjetiti emociju, odgovornost i autentičnost, a to je nešto što tehnologija još uvijek ne može u potpunosti zamijeniti.

Društvene mreže traže autentičnost

Društvene mreže dodatno su promijenile način na koji javnost doživljava komunikaciju. Platforme poput Tik Toka i Instagrama funkcioniraju u stvarnom vremenu, a publika vrlo brzo prepoznaje neiskrene ili umjetno konstruirane poruke. Jedna loše formulirana izjava ili emocionalno prazna reakcija može ozbiljno narušiti reputaciju brenda.

U svijetu u kojem informacije putuju brže nego ikada prije, autentičnost postaje važnija od savršene forme. Ljudi danas više vjeruju iskrenom tonu i ljudskoj pogrešci nego sterilnoj komunikaciji koja djeluje kao da ju je napisao algoritam.

Tehnologija može pomoći, ali ne može zamijeniti čovjeka

Iako umjetna inteligencija može pomoći u brzini, organizaciji i analizi komunikacije, empatija i emocionalna inteligencija i dalje ostaju isključivo ljudske osobine. Upravo zato uloga PR stručnjaka ne nestaje, nego postaje još važnija.

Tehnologija može oblikovati poruku, ali povjerenje i dalje gradi čovjek. U kriznim situacijama publika neće pamtiti koliko je odgovor bio brz, nego koliko je bio iskren i ljudski.

Autor: Josipa Jerković

Kategorije
Content DIGITALIZACIJA Društvene mreže Emocije Gastronomija hrana i piće Influencer trendovi 2025. Isprobaj komunikacijske vještine kultura Ljudi Marketing Oglašavanje Osobni imidž PR svijet PR u službi stvarne promjene Storytelling studenti život Turizam Uncategorized

Destinacijski PR na društvenim mrežama: Kako influenceri mijenjaju mapu svjetskih putovanja

PR, studenti, putovanja, turizam, influencer, marketing, komunikacija, promocija

Izvor: Pixabay

Kako DM i influenceri pretvaraju skrivene lokacije u globalne hit destinacije

Prošli tjedan proveo sam nekoliko dana u Palermu, gradu koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje na Instagram Reelsima i TikTok videima kao “skriveni mediteranski dragulj”. Upravo me to iskustvo navelo na razmišljanje o tome koliko društvene mreže danas oblikuju turističke trendove i koliko destinacijski PR ovisi o influencerima. Palermo je savršen primjer grada koji je od autentične, pomalo kaotične sicilijanske svakodnevice postao estetski ideal za digitalnu publiku željnu “autentičnih” putovanja.

Prije putovanja moj feed bio je prepun videa uskih ulica obasjanih toplim svjetlom, luksuznih rooftop terasa, savršeno aranžiranih cannola i kadrova lokalnih tržnica koje izgledaju gotovo filmski. Upravo je to snaga modernog turističkog PR-a – kroz influencere stvara emocionalnu privlačnost i osjećaj da određenu destinaciju moramo posjetiti odmah. Turističke zajednice i PR agencije danas pažljivo biraju kreatore sadržaja koji mogu manje razvikan grad pretvoriti u globalni trend. Palermo je očito prošao upravo taj proces. Nekada poznat uglavnom po svojoj povijesti i specifičnoj kulturi, danas se sve češće promovira kao nezaobilazna “Instagram destinacija”.

Gradovi poput Palerma

Ipak, boravak u gradu pokazao mi je i drugu stranu takve promocije. Na pojedinim lokacijama bilo je gotovo nemoguće fotografirati bez desetaka turista koji čekaju isti kadar koji su prethodno vidjeli na društvenim mrežama. Lokalne tržnice, koje bi trebale predstavljati autentičan dio života grada, često su djelovale kao scenografija prilagođena turistima. Upravo tu postaje vidljiv problem overtourisma – kada destinacija postane žrtva vlastite popularnosti. Gradovi poput Palerma dobivaju ekonomsku korist od povećanog broja posjetitelja, ali istovremeno gube dio svoje spontanosti i identiteta pod pritiskom masovnog turizma.

Posebno je zanimljiv odnos između autentičnosti i estetike na društvenim mrežama. Palermo na Instagramu izgleda gotovo savršeno: mirne ulice, romantični zalasci sunca i luksuzna mediteranska atmosfera. Stvarnost je ipak drukčija i mnogo kompleksnija – grad je živahan, bučan, prometan i ponekad kaotičan. Upravo ta nesavršenost daje mu karakter, ali ona često ostaje izvan kadra influencer kampanja. Problem nastaje kada turisti dolaze s nerealnim očekivanjima stvorenima kroz filtere i pažljivo montirane videe. Tada dolazi do razočaranja jer stvarni život destinacije ne može izgledati kao estetski uređena objava od petnaest sekundi.

Mislim da destinacijski PR danas nosi mnogo veću odgovornost nego prije. Influenceri i PR stručnjaci ne bi trebali stvarati samo vizualno privlačan sadržaj, nego i realističnu sliku destinacije koju promoviraju.

Palermo me upravo zbog svoje autentičnosti i energije oduševio više nego zbog “Instagram trenutaka”, ali pitanje je koliko će dugo grad moći zadržati taj identitet ako društvene mreže nastave pretvarati svaku lokalnu posebnost u globalni trend. Influencer marketing može uspješno promovirati turizam, ali bez odgovornog pristupa vrlo lako može uništiti upravo ono što destinaciju čini posebnom.

Autor: Ivan Čulina

Kategorije
Brand CELEBRITY Content Dani komunikacija Društvene mreže Emocije Event management festivali glazba Imidž Influenceri Isprobaj Koncerti kultura Ljudi Marketing Održivost Pažnja Pop glazba pop kultura PR svijet PR u službi stvarne promjene studenti život Turizam Uncategorized

Kad festival postane brend jači od izvođača

INMUSIC, festival, event, PR, društvene mreže, turizam, koncert, doživljaji, komunikacija, studenti

Izvor: nekadašnje karte za festival, slika iz privatnog albuma

Zašto na neke festivale kupujemo kartu i prije nego što znamo tko nastupa?

Nekada se na festivale išlo isključivo radi glazbe. Čekao se točan datum, line up dobra analiza svega i tek tada se kupovala karta. Danas je situacija znatno drugačija. Postoje festivali za koje se karta kupuje dok se ne zna apsolutno ništa. To su festivali kojima si vjeran iz godine u godinu. Publika ima povjerenje u događaj i zato se vraća.

KAD ISKUSTVO POSTANE VAŽNIJE OD PROGRAMA

Jedan od najboljih primjera tog fenomena u Hrvatskoj je INmusic festival. Festival koji je godinama na istom prostoru, ista energija i ista prepoznatljiva festivalska atmosfera na Jarunu. Iz godine u godinu novi izvođači, ali publika ostaje ista, to povjerenje koje imaju prema tom festivalu se ne može mjeriti. Jer ljudi ne kupuju samo kartu već kupuju iskustvo koje već poznaju. Osjećaj ljeta, druženja, spontanih razgovara, prve ljubavi, fotografije za cijeli život i sami taj osjećaj da su dio nečega većeg. Festivali više ne prodaju samo glazbu, prodaju ono puno više a to su emocije.

PR SE MJERI LOJALNOŠĆU PUBLIKE

Iz komunikacijske perspektive ovo je veliki uspjeh koji jedan takav događaj može postići. Događaj koji se odvija od 2006.godine i publika mu se stalno vraća, to je uspjeh komunikacije s publikom, povjerenje koje su izgradili i reputaciju koju ostavlja iza sebe.

. INmusic nije prolazan događaj, on je stvorio reputaciju i to je razlika između njega i ostalih događaja. Svaka fotografija s festivala, svaki story, video, preporuka prijatelju su nastavak komunikacije. I tada više publika nije samo posjetitelj ona postane ambasador brenda. Možda je ovo najveća promjena današnje event industrije jer više nije toliko bitno tko nastupa nego kakav osjećaj kupujemo. Na kraju dana mi zapravo kupujemo doživljaj.

Kada festival postane dovoljno snažan da publika vjeruje tom doživljaju i prije nego što zna detaljan program, onda je jasno da iza toga ne stoji samo dobra organizacija nego povjerenje i dobro izgrađena komunikacija.

Autor: Vesna Crnčević

Kategorije
kazalište kultura PR svijet umjetnost

Kako komunicirati kazalište mladoj publici?

Zašto kazališta gube mladu publiku i kako ih ponovno osvojiti

Kako privući mlade u kazalište pitanje je komunikacijskih stručnjaka u kulturi
Kazalište i mladi, izvor: Pixabay, autorska obrada (Canva)
 

Kazalište je često prvi susret djeteta s umjetnošću. Svojom zavodljivom živošću i neposrednošću lako osvaja najmlađe, uvodeći ih u čarobne svjetove mašte. No, ta ljubav nerijetko nestaje u pubertetu. Tinejdžeri postaju najteže osvojiva publika – svojevrsna praznina između dječje i odrasle publike. Upravo zato se postavlja pitanje: kako kazališta mogu zadržati mlade i ponovno ih privući?

Tinejdžerske godine obilježene su promjenama, preispitivanjima i traženjem identiteta. U tom razdoblju kazalište često postaje „nebitno“, pa ga mladi odbacuju poput zastarjele igračke. Kazališta su toga svjesna, ali često se mire s gubitkom publike umjesto da joj se aktivno približe. Ključni problem je u tome što se mladi više ne prepoznaju u kazalištu.

Kazalište kao odmor od digitalnog okruženja

U vremenu društvenih medija, brzog i hektičnog sadržaja te hiperkonzumacije contenta, mladi većinu vremena provode u virtualnom svijetu, pa kazalište može ponuditi nešto potpuno drugačije – iskustvo uživo. S jedne strane, ono je odmak od površnosti i banalnosti svakodnevice, a s druge predah od digitalnog svijeta. Upravo ta autentičnost može postati njegova najveća prednost i razlog povratka mlade publike.

Mogu li ekrani zamijeniti kazališni svijet i žive izvedbe
Između kazališta i ekrana, izvor: Pixabay, autorska obrada (Canva)

Ako kazalište želi doprijeti do tinejdžera, mora govoriti o temama koje su njima bitne. Teme poput bullinga, zabranjene ljubavi, različitosti, životne površnosti i rastave roditelja, lakše teme poput (ne)prijateljskih i ljubavnih zapleta, kao i teže teme poput smrti, ratova i borbe za goli život, zainteresirat će ne tek pokoju mladu dušu. Važno je da se te teme obrađuju bez moraliziranja, bez nametanja gotovih odgovora i bez pametovanja s visoka. Mladi ne traže pouke, nego razumijevanje i prostor za vlastito promišljanje.

Od pasivne publike do aktivnog sudionika

Kazalište danas više ne može računati na pasivnog gledatelja. Mladi žele sudjelovati, biti uključeni i osjećati se važnima. Upravo zato izvedbe trebaju biti otvorene, komunikativne i prilagođene suvremenom vremenu, uz korištenje različitih medija i izražajnih sredstava. Kada se mladi osjećaju uključeno, kazalište prestaje biti nešto udaljeno i postaje njihovo iskustvo.

U razdoblju kada se mnogi mladi osjećaju nesigurno, nedovoljno vrijedno ili neshvaćeno, kazalište može postati više od umjetnosti. Može postati prostor dijaloga, mjesto identifikacije i način izražavanja. U tom smislu, kazalište može biti partner mladima, njihov sugovornik, ali i oblik bijega od svakodnevice.

Kako bi zadržalo tinejdžersku publiku, kazalište mora pružiti ruku. Ne kroz površnu prilagodbu, nego kroz iskreno razumijevanje i komunikaciju. Tek tada može ponovno postati relevantno i zanimljivo mladima, ne kao obaveza, nego kao izbor.

Autorica: Smiljana Klein Tretinjak

Kategorije
Gastronomija hrana i piće kultura Turizam

Bijeg iz gužve: gdje se isprepliću kultura, baština i okusi Zagorja

Zagorski štrukli
Izvor: generirano uz pomoć umjetne inteligencije

Ako tražiš bijeg iz zagrebačke svakodnevice, ali bez dugih vožnji i kompliciranih planova, Zagorje je uvijek sigurna opcija. Samo sat vremena od grada otvara se potpuno drugačiji svijet – zelenilo, brežuljci i mir koji odmah usporava tempo. U tom krajoliku smjestio se i dvorac Gjalski u Zaboku, mjesto koje spaja povijest, kulturu i gastronomiju u jednostavan, ali sadržajan vikend izlet.

Dvorac Gjalski nosi ime po poznatom hrvatskom književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom, a sam prostor odiše duhom prošlih vremena i zagorske kulturne baštine. Iako nije klasičan “bajkoviti dvorac” poput Trakošćana, njegova vrijednost je u priči koju nosi o ljudima, književnosti i identitetu ovog kraja.

Ono što ovaj izlet čini posebnim je upravo spoj kulture i svakodnevnog života Zagorja. Nakon kratke šetnje i upoznavanja s poviješću, prirodno se nastavlja u drugom smjeru – gastronomiji. Zagorje je poznato po hrani koja je jednostavna, ali bogata okusima i tradicijom. Domaći štrukli, tople juhe, purica s mlincima i razni domaći kolači nisu samo obrok, nego dio lokalne priče i načina života.

Upravo ta kombinacija čini dvorac Gjalski idealnom vikend destinacijom. Nema žurbe, nema gužve, samo lagano kretanje između kulture, baštine i okusa koji podsjećaju na to koliko blizu Zagreba postoji potpuno drugačiji ritam života. Možda najbolji podsjetnik da se najljepši izleti često nalaze upravo nadohvat ruke.

Autor: Slavka Jelena Kahlina