Kategorije
Brand Komunikacija mediji PR svijet

Zašto publika više ne vjeruje savršenim porukama?

Autentičnost važnija od savršenog

Nekada su brendovi i javne osobe pažljivo kontrolirali svaku poruku koju šalju javnosti. Sve je moralo izgledati profesionalno, uredno i gotovo savršeno. Danas se situacija promijenila. Publika više ne vjeruje lako porukama koje djeluju previše isplanirano, umjetno ili udaljeno od stvarnosti. Razlog tome je promjena u načinu komunikacije. Društvene mreže omogućile su publici da svakodnevno vidi što se događa iza kulisa.

Ljudi žele osjećaj bliskosti, iskrenosti i stvarnosti. Ne žele samo slušati službene izjave, nego žele vidjeti osobnost, emociju i ljudsku stranu komunikacije.To ne znači da profesionalna komunikacija više nije važna. Naprotiv, ona je i dalje potrebna, ali mora biti uvjerljiva. Problem nastaje kada organizacije pokušavaju izgledati savršeno pod svaku cijenu. Takav pristup često djeluje hladno i neiskreno, posebno mlađoj publici koja brzo prepoznaje kada je nešto napravljeno samo radi dojma.

Biti autentičan nije lako

U PR-u se zato sve više govori o autentičnosti. Autentična komunikacija ne znači da organizacija mora dijeliti sve detalje ili govoriti bez ikakvog plana. Ona znači da poruke moraju biti u skladu s ponašanjem. Ako brend govori o društvenoj odgovornosti, onda se to mora vidjeti u njegovim stvarnim odlukama. Publika ne očekuje savršenstvo, nego iskrenost. Pogreške se mogu oprostiti ako postoji transparentnost i spremnost na odgovornost. Međutim, teško se oprašta komunikacija koja pokušava manipulirati dojmom.

Zato savršena poruka više nije nužno najbolja poruka. U današnjem komunikacijskom prostoru više vrijedi poruka koja zvuči ljudski, jasno i stvarno. Jer povjerenje se ne gradi savršenom slikom, nego osjećajem da iza te slike postoji istina.

Autor: Marko Lončarić

Kategorije
mediji PR svijet

Može li se reputacija izgraditi preko noći?

U svijetu viralnosti svi žele brzu pažnju, ali povjerenje se i dalje gradi polako

Danas se često čini da je za uspjeh dovoljno postati viralan. Jedna dobra objava, jedan video ili jedna kampanja mogu u nekoliko sati privući tisuće pregleda i komentara. Međutim, vidljivost nije isto što i reputacija. Dok viralnost može donijeti trenutnu pažnju, reputacija se gradi kroz vrijeme, dosljednost i povjerenje. Upravo tu nastaje jedan od najvećih izazova za PR. Organizacije često žele brze rezultate, mjerljive brojke i trenutnu reakciju publike. No PR ne funkcionira uvijek po logici brzog uspjeha. Njegova prava vrijednost vidi se u dugoročnom odnosu s javnošću, medijima, zaposlenicima i korisnicima.

Iskrena komunikacija kao ključ reputacije

Reputacija se ne temelji samo na onome što organizacija kaže o sebi, nego na tome kako se ponaša kada nije u centru pažnje. Publika danas brzo prepoznaje razliku između iskrene komunikacije i komunikacije koja postoji samo radi dojma. Ako brend jedno govori, a drugo radi, ni najbolja PR kampanja ne može dugoročno prikriti nedosljednost. Zato je važno razumjeti da PR nije samo alat za privlačenje pažnje. On je proces stvaranja povjerenja. To znači da organizacija mora jasno komunicirati svoje vrijednosti, priznati pogreške kada se dogode i pokazati da iza poruka stoje stvarni postupci.

Viralnost može biti korisna, ali samo ako postoji stabilna reputacija koja je podržava. Bez toga, pažnja brzo nestaje. Povjerenje se ne može izgraditi preko noći, ali se može izgubiti u jednom danu. Upravo zato PR mora razmišljati dugoročno, čak i u svijetu koji stalno traži nešto novo, brzo i trenutno.

Autor: Marko Lončarić

Kategorije
cjeloživotno obrazovanje digitalno doba generacije PR svijet

Pismo PR-ovcu za 10 godina

Dragi PR-ovče iz budućnosti,

nadam se da još uvijek znaš objasniti baki što zapravo radiš. Ako si uspio smisliti bolji odgovor od „radim marketing, ali nije baš marketing”, svaka čast.

Pišem ti iz faze u kojoj još uvijek učim razliku između hitnog i „hitnog jer je klijent tako rekao”, guglam pojmove koje svi drugi koriste kao da su opće znanje i ponekad se pitam jesam li slučajno završila u industriji u kojoj svi znaju nešto što ja ne znam.

Reci mi, jesi li i dalje pod stresom kad vidiš „urgent” u subjectu maila ili si postao imun na to? I koliko puta si do sada rekao „samo još ovo pa idem offline”, a znaš da nećeš?

Zanima me i jesi li napokon naučio da „samo jedna mala izmjena” rijetko znači jednu malu izmjenu. Ako jesi, molim te, podijeli tu mudrost s nama koji još uvijek vjerujemo da će petak završiti na vrijeme.

Pretpostavljam da sada već imaš svoje trikove. Znaš kome se javiti, kako riješiti problem i kako smiriti situaciju kad stvari krenu krivo. Nadam se samo da nisi postao previše hladan na sve to. Malo panike je zdravo, čisto da te podsjeti da ti je stalo.

I još važnije, jesi li naučio odvojiti posao od ostatka života? Ili i dalje razmišljaš o kampanjama dok pokušavaš zaspati? Ako si uspio ne provjeravati mail prije spavanja, iskreno, to je veći uspjeh od bilo koje kampanje.

Sigurno si upoznao hrpu ljudi, radio na zanimljivim projektima i imao trenutke kad si pomislio: „Ok, ovo je zapravo jako kul.” Samo se nadam da takvih trenutaka još uvijek ima i da nisu postali rijetkost.

I za kraj, jesi li zadovoljan gdje si? Ne s titulom, ne s opisom posla, nego s osjećajem da ima smisla to što radiš. Ako je odgovor „da”, onda si na dobrom putu. Ako nije, nadam se da si imao hrabrosti nešto promijeniti.

U svakom slučaju, čuvaj živce, čuvaj humor i nemoj zaboraviti da je okej ne imati sve pod kontrolom.

Vidimo se za 10 godina.

Autorica: Tea Kolar

Kategorije
mediji Mediji, novinari PR svijet Storytelling

Zašto vjerujemo pričama više nego reklamama

Svakodnevno vidimo velik broj oglasa, slogana i promotivnih poruka. Većinu zaboravimo gotovo odmah. Ipak, dobra priča može nam ostati u sjećanju godinama. Upravo zato storytelling ima važno mjesto u odnosima s javnošću – ljudima je često zanimljivije čuti priču nego još jednu poruku o tome zašto je neki proizvod najbolji.

Ljudi pamte emociju

Činjenice mogu objasniti što neki brend radi, ali priča može pokazati zašto to radi. Umjesto nabrajanja karakteristika proizvoda, komunikacija može predstaviti osobu, iskustvo ili problem s kojim se publika može povezati.

Takve priče izazivaju emociju, a upravo zbog emocije određenu poruku lakše pamtimo. Brend tada prestaje biti samo naziv ili logo i dobiva ljudsku stranu.

Dobra priča ne treba biti spektakularna

Storytelling ne znači da svaka PR kampanja mora imati dramatičnu priču. Ponekad je zanimljivo pokazati kako je nastala neka ideja, predstaviti ljude koji stoje iza proizvoda ili ispričati iskustvo stvarnog korisnika.

Važno je da priča djeluje prirodno i da odgovara vrijednostima brenda. Publika vrlo brzo može prepoznati kada komunikacija djeluje pretjerano ili kada se emocije koriste samo kako bi se nešto prodalo.

Od publike do zajednice

Najbolje priče ne završavaju objavom. Ljudi ih komentiraju, dijele i povezuju s vlastitim iskustvima. Tako komunikacija više nije jednosmjerna, nego oko brenda može nastati zajednica ljudi koji se prepoznaju u istoj poruci.

Upravo je to jedna od najvećih vrijednosti storytellinga u PR-u. Dobra priča ne traži samo pažnju publike – ona joj daje razlog da sluša, zapamti i možda priču prenese dalje.

AUTOR: Ena Šardi

Kategorije
Influenceri PR svijet

Kad influencer postane problem: gdje završava suradnja, a počinje PR kriza?

Influenceri su postali važan dio komunikacije mnogih brendova. Jedna objava može proizvod približiti tisućama ljudi, stvoriti interes i povećati prepoznatljivost. No ista ta osoba može preko noći postati i reputacijski problem.

Brend ne bira samo broj pratitelja

Velik broj pratitelja ne znači automatski i dobru suradnju. Kada brend odabere influencera, publika ga počinje povezivati s vrijednostima i imidžem tog brenda.

Problem nastaje kada influencer objavi neprimjeren sadržaj, uđe u javni sukob ili napravi nešto što izazove negativne reakcije. Kritike tada često više nisu usmjerene samo prema influenceru. Publika počinje postavljati pitanje: zašto upravo ta osoba predstavlja ovaj brend?

Kako treba reagirati?

Ignoriranje problema može ostaviti dojam da brend podržava ponašanje influencera. S druge strane, prebrzo prekidanje suradnje bez dovoljno informacija također može izazvati kritike.

Zato PR tim mora procijeniti situaciju, pratiti reakcije javnosti i odlučiti kada je potrebno javno reagirati. Ponekad je dovoljno jasno se ograditi od određenog postupka, dok ozbiljnije situacije mogu zahtijevati prekid suradnje.

Dobra suradnja počinje prije prve objave

Najbolja zaštita od ovakvih kriza zapravo počinje prije potpisivanja suradnje. Brend bi trebao istražiti s kim se povezuje, kakav sadržaj osoba inače objavljuje i odgovara li njezin imidž vrijednostima koje želi komunicirati.

Influencer marketing zato nije samo pitanje popularnosti i dosega. Svaka suradnja utječe i na reputaciju. U PR-u ponekad nije najvažnije pronaći osobu koju prati najviše ljudi, nego onu s kojom brend želi biti povezan i kada se kamera ugasi.

AUTOR: Ena Šardi

Kategorije
Popularnost PR svijet psihologija

Era zatvorenih vrata

Nekada je bilo dovoljno imati novac da bi nešto bilo dostupno. Danas novac kao resurs nije dovoljan. Postoje restorani za koje se čeka mjesecima, klubovi u koje se ne ulazi kupnjom ulaznice, događaji na koje ne možeš doći ako nisi na popisu i proizvodi koji postaju poželjniji upravo zato što ih nema dovoljno. U vremenu u kojem gotovo sve možemo naručiti jednim klikom, nedostupnost je postala nova vrsta luksuza.

Živimo u eri dostupnosti. Možemo gledati gotovo svaki film koji poželimo, kupiti gotovo bilo koji proizvod, razgovarati s ljudima s drugog kraja svijeta i u nekoliko sekundi doći do informacija koje su nekada zahtijevale sate. Upravo zato ono što nije dostupno svima dobiva posebnu vrijednost.

Vrata koja su zatvorena počinjemo doživljavati kao znak da se iza njih nalazi nešto vrijedno. To se posebno vidi u svijetu luksuza. Najpoželjniji proizvodi često nisu oni koji najglasnije govore o svojoj vrijednosti. Naprotiv, njihova moć može ležati u ograničenoj dostupnosti, dugim listama čekanja i osjećaju da nisu stvoreni za svakoga. I tu ekskluzivnost prestaje biti samo poslovna strategija. Ona postaje društveni signal.

Biti dio određene zajednice znači imati pristup nečemu što drugi nemaju. Privatni klub tako ne prodaje samo prostor. Prodaje osjećaj pripadnosti. „Invite only” događaj ne nudi samo događaj, nego potvrdu da si pozvan. Lista čekanja ne govori samo da moraš čekati, nego da postoji nešto za što vrijedi čekati. U tome se krije zanimljiv paradoks: što više pokušavamo biti uključeni, to nam je privlačnije ono što nas može isključiti.

PR je oduvijek znao da pažnja nije samo stvar vidljivosti. Ponekad se najveća pažnja stvara upravo ograničavanjem pristupa. Ne govoriš svima sve. Ne otvaraš sva vrata. Ne pokušavaš biti prisutan svugdje. Jer u svijetu u kojem je gotovo sve dostupno, najjača poruka ponekad nije „pogledajte nas”, nego: „Ovo nije za svakoga.” I možda upravo zato svi želimo unutra.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content digitalno doba Emocije Ljudi PR svijet

Zašto se povezujemo s izmišljenim likovima?

Zašto se ljudi vežu za nekoga tko nikada nije postojao? Zašto navijamo za izmišljene likove, branimo ih, prepoznajemo se u njima i ponekad imamo osjećaj da ih poznajemo bolje nego neke stvarne ljude?

Odgovor možda leži u tome što se u njima prepoznajemo. Izmišljeni likovi često predstavljaju nešto što već postoji u nama: naše strahove, želje, nesigurnosti ili vrijednosti. Harry Potter nije samo dječak s čarobnim štapićem, a Barbie nije samo lutka. Oni postaju simboli određenih iskustava, identiteta i životnih priča. Upravo taj osjećaj pripadnosti pokušavaju stvoriti i brendovi.

Najuspješniji brendovi odavno ne prodaju samo proizvod. Prodaju ideju o tome tko smo ili tko želimo biti. Kada netko nosi određeni brend, ne kupuje samo tenisice, automobil ili kavu. Često kupuje i priču koju taj proizvod predstavlja.

Zato se ljudi mogu identificirati s brendovima gotovo jednako kao s likovima iz filmova. Nike ne govori samo o sportskoj odjeći, već o ambiciji i pomicanju vlastitih granica. Apple je izgradio identitet povezan s kreativnošću, jednostavnošću i drugačijim razmišljanjem. Brend tako postaje dio osobne priče potrošača.

PR u tome ima važnu ulogu. Njegov zadatak nije samo osigurati da se o brendu govori, nego pomoći oblikovati priču s kojom će se ljudi moći povezati. Kada komunikacija uspije, publika više nije samo publika. Ona postaje dio priče.

Možda je zato najveći uspjeh brenda trenutak kada ga ljudi prestanu doživljavati samo kao proizvod. Kada ga počnu povezivati sa sobom, svojim vrijednostima i iskustvima. Jer ljudi se rijetko zaljubljuju u proizvode. Zaljubljuju se u ono što ti proizvodi govore o njima samima. A upravo tu PR prestaje biti samo komunikacija i postaje stvaranje odnosa između priče brenda i priče njegove publike.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content PR svijet Storytelling

Zašto PR još uvijek objašnjava što radi?

Postoji nešto gotovo paradoksalno u PR-u. To je struka čiji je posao objasniti drugima tko su, što rade i zašto su važni, a istovremeno i sama često mora objašnjavati svoju vrijednost. „A što vi zapravo radite?” pitanje je koje PR stručnjaci vjerojatno čuju češće nego što bi očekivali od profesije koja postoji desetljećima.

Možda je upravo u tome najveći paradoks PR-a: struka koja se profesionalno bavi komunikacijom još uvijek nije pronašla dovoljno jednostavan način da komunicira samu sebe. Dio problema leži u tome što je ono što PR radi često teško vidjeti. Vidimo objavu, intervju ili naslov u medijima, ali ne vidimo sate istraživanja, planiranja i strateškog promišljanja koji su im prethodili. PR je pomalo poput arhitekture, većina ljudi vidi gotovu zgradu, ali ne i nacrte iza nje.

Još uvijek postoji i pojednostavljena slika PR-a. Za neke je PR osoba koja šalje priopćenja, organizira evente ili pokušava „ispeglati” kriznu situaciju. Sve su to dijelovi posla, ali svesti PR samo na njih znači zanemariti njegovu stratešku ulogu.

PR nije samo pitanje kako nešto reći. Važno je odlučiti što uopće treba reći, kome, kada i zašto. Uključuje upravljanje reputacijom, krizno komuniciranje, storytelling, odnose sa zaposlenicima, digitalne kanale i dugoročno građenje povjerenja.

A upravo je reputacija jedan od razloga zbog kojih je vrijednost PR-a teško objasniti. Ponekad je uspješan PR upravo ono što se nije dogodilo: kriza koja nije eskalirala ili problem koji je riješen prije nego što je postao javni.

Možda je zato vrijeme da PR prestane svoju vrijednost dokazivati samo brojem objava, članaka i dosega. Vidljivost nije isto što i reputacija, kao što buka nije isto što i komunikacija. Ako PR stručnjaci ne ispričaju vlastitu priču, netko drugi će je ispričati umjesto njih. Jer struka koja drugima pomaže pronaći pravi glas trebala bi znati pronaći i vlastiti.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
povjerenje PR svijet psihologija publika

PR kao PRvi spoj

Prvi spoj obično počinje puno prije nego što se dvije osobe uopće upoznaju. Razmišljamo što ćemo odjenuti, gdje ćemo otići, što ćemo reći, a što možda ipak prešutjeti. Želimo ostaviti dobar dojam, ali ne želimo izgledati kao da se previše trudimo. I upravo je tu PR puno sličniji prvom spoju nego što se na prvi pogled čini.

Kada se brend prvi put obraća publici, događa se nešto vrlo slično. Publika ga upoznaje kroz ime, vizualni identitet, ton komunikacije, društvene mreže, web stranicu, kampanju ili jednu jedinu objavu. Sve to postaje dio prvog dojma. A kao i kod ljudi, jednom stvoren dojam nije uvijek lako promijeniti.

Problem je što publika danas ima gotovo beskonačan izbor. Ako joj se način na koji brend komunicira ne svidi, neće nužno čekati da ga bolje upozna. Jednostavno će prijeći na sljedeći. Zato PR nije samo pitanje toga što želimo reći, nego i kako želimo da se druga strana osjeća nakon što nas upozna.

Kao i na spoju, autentičnost je ključna. Nitko ne želi razgovarati s osobom koja cijelu večer pokušava biti netko drugi, a isto vrijedi i za brendove. Previše neprirodan ili forsiran način komunikacije može ostaviti dojam udaljenosti. S druge strane, iskren, jasan i prepoznatljiv glas može stvoriti osjećaj povjerenja.

A onda dolazi i ono najvažnije, slušanje. Dobar spoj nije monolog jedne osobe, baš kao što dobar PR nije samo pričanje o sebi. Brend mora pratiti što publika govori, što joj je važno i na koji način reagira. Ako stalno govori samo o sebi, vrlo brzo postaje osoba koja na spoju ne prestaje pričati o vlastitim postignućima.

Naravno, prvi dojam nije sve. Kao što jedan loš spoj ne znači da je osoba loša, tako ni jedna neuspješna PR kampanja ne određuje cijeli brend. No početak postavlja očekivanja i može odlučiti hoće li publika poželjeti ostati, saznati više i izgraditi odnos s brendom.

Zato svaki put kada brend izlazi pred javnost vrijedi zastati i pitati se: da je ovo prvi put da se upoznajemo, bi li želio nastaviti ovaj razgovor? Jer PR, baš kao i prvi spoj, nije samo predstavljanje. To je početak odnosa.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Brand Content Krizna komunikacija krizni PR PR svijet

Umjetnost nereagiranja u PR-u

U PR-u se često (krivo) podrazumijeva da sve zahtijeva našu reakciju. Netko nešto objavi o brendu? Odgovori. Pojavi se negativan komentar? Objasni. Dogodi se kriza? Izađi s priopćenjem. Internet gori? Budi tamo.

Ali što ako je ponekad najbolji odgovor zapravo šutnja?

U vremenu u kojem se informacije šire brže nego što ih stignemo provjeriti, pritisak da se reagira odmah postao je gotovo jednako velik kao i pritisak da se reagira ispravno. Međutim, brz odgovor nije nužno i dobar odgovor. Ponekad je nekoliko minuta tišine dovoljno da spriječi nekoliko dana reputacijske štete.

Umjetnost nereagiranja ne znači ignoriranje problema. Upravo suprotno. Ona zahtijeva procjenu, kontekst i dobar osjećaj za trenutak. PR stručnjak mora znati razlikovati situaciju koja zahtijeva službeni odgovor od one koja će nestati sama od sebe. Zašto? Zato jer nije svaka provokacija kriza, nije svaki komentar vrijedan odgovora i nije svaka objava vrijedna dodatnog publiciteta.

Posebno je to važno na društvenim mrežama. Jedan negativan komentar koji bi inače vidjelo nekoliko stotina ljudi može, nakon nespretno formuliranog odgovora brenda, postati sadržaj koji vide tisuće. Ponekad pokušaj da se ugasi „vatra“ može pridonijeti tomu da se ona još više rasplamsa. Još je veći problem kada brend odgovori iz emocije, pod pritiskom javnosti ili straha da će izgledati kao da nema odgovor. U takvim trenucima nekoliko minuta razmišljanja može biti vrijednije od nekoliko brzih rečenica.

Naravno, šutnja nije uvijek rješenje. Kada je riječ o ozbiljnoj optužbi, dezinformaciji koja se širi ili situaciji koja direktno ugrožava povjerenje javnosti, nereagiranje može biti puno opasnije od pogrešnog odgovora. Tada je potrebno komunicirati, ali komunicirati jasno, smireno i promišljeno.

Zato se dobar PR ne mjeri samo brojem objava, reakcija i odgovora. Ponekad se njegova kvaliteta vidi upravo u onome što nije izrečeno. Jer u komunikaciji nije najteže pronaći prave riječi. Najteže je znati kada ih ne treba pronaći.

AUTOR: MIHAELA BATURINA