Koliko ste puta u kafiću, restoranu ili čekaonici vidjeli dijete koje mirno sjedi gledajući u mobitel? Vjerojatno više puta nego što možete izbrojati. Još češće možemo čuti rečenicu: “Samo da se malo smiri.” I stvarno, u tom trenutku uspije. Dijete šuti, roditelji mogu popiti kavu ili završiti obavezu, a svi su naizgled zadovoljni.
Ali što se događa kada taj trenutak postane svakodnevica?
Tehnologija je donijela brojne prednosti i bilo bi pogrešno tvrditi da su mobiteli i tableti isključivo loši. Zahvaljujući internetu djeca mogu učiti, istraživati i razvijati različite vještine. Problem nastaje kada ekran postane prvo rješenje za dosadu, plač ili nemir.
Roditelji su danas pod velikim pritiskom. Posao, obveze, kućanstvo i svakodnevni tempo često ostavljaju vrlo malo vremena za predah. Sasvim je razumljivo da će ponekad posegnuti za mobitelom kako bi si barem na desetak minuta olakšali dan. To ne znači da su loši roditelji. Naprotiv, većina ih samo pokušava pronaći način kako sve stići.
Međutim, ono što nama olakša situaciju danas, djeci bi sutra moglo otežati razvoj. Sve više stručnjaka upozorava da prekomjerno vrijeme pred ekranima može utjecati na koncentraciju, razvoj govora, kvalitetu sna, regulaciju emocija i socijalne vještine. Dijete koje odmalena uči da se svaki trenutak dosade rješava ekranom, kasnije će teže razvijati strpljenje, maštu i sposobnost da samo pronađe zanimaciju.
Poseban izazov predstavlja i činjenica da djeca sve ranije dolaze u kontakt s društvenim mrežama. U svijetu u kojem se neprestano uspoređuju s drugima, lako mogu razviti osjećaj da nisu dovoljno dobra, dovoljno lijepa ili dovoljno uspješna. Ono što odrasli ponekad teško podnose, djeca još teže razumiju.
Naravno, nije cilj zabraniti tehnologiju. To danas gotovo nije ni moguće. Cilj je pronaći ravnotežu. Mobitel ne bi trebao biti zamjena za razgovor, zajedničku igru ili vrijeme provedeno vani. Djeca neće pamtiti crtić koji su pogledala dok su čekala ručak, ali će pamtiti zajedničku šetnju, društvenu igru ili priču prije spavanja.
Možda si doista olakšavamo u trenutku kada djetetu damo mobitel u ruke. Dobijemo nekoliko minuta mira i sve izgleda jednostavnije. No pravo je pitanje kakvu cijenu plaćamo dugoročno. Posljedice pretjeranog korištenja ekrana često ne dolaze odmah, nego tek godinama kasnije, kada postane jasno koliko su utjecali na način na koji djeca uče, komuniciraju i doživljavaju svijet.
Tehnologija će se razvijati bez obzira na nas. Ono na što ipak možemo utjecati jest način na koji ćemo je koristiti. Možda upravo male odluke koje donosimo danas određuju kakvo će djetinjstvo imati generacije koje dolaze.
Urednica: Josipa Jerković