Oznaka: PR

Kategorije
Popularnost PR svijet psihologija

Era zatvorenih vrata

Smeđa drvena vrata sa zlatnim detaljima.
Izvor: Pixabay

Nekada je bilo dovoljno imati novac da bi nešto bilo dostupno. Danas novac kao resurs nije dovoljan. Postoje restorani za koje se čeka mjesecima, klubovi u koje se ne ulazi kupnjom ulaznice, događaji na koje ne možeš doći ako nisi na popisu i proizvodi koji postaju poželjniji upravo zato što ih nema dovoljno. U vremenu u kojem gotovo sve možemo naručiti jednim klikom, nedostupnost je postala nova vrsta luksuza.

Živimo u eri dostupnosti. Možemo gledati gotovo svaki film koji poželimo, kupiti gotovo bilo koji proizvod, razgovarati s ljudima s drugog kraja svijeta i u nekoliko sekundi doći do informacija koje su nekada zahtijevale sate. Upravo zato ono što nije dostupno svima dobiva posebnu vrijednost.

Vrata koja su zatvorena počinjemo doživljavati kao znak da se iza njih nalazi nešto vrijedno. To se posebno vidi u svijetu luksuza. Najpoželjniji proizvodi često nisu oni koji najglasnije govore o svojoj vrijednosti. Naprotiv, njihova moć može ležati u ograničenoj dostupnosti, dugim listama čekanja i osjećaju da nisu stvoreni za svakoga. I tu ekskluzivnost prestaje biti samo poslovna strategija. Ona postaje društveni signal.

Biti dio određene zajednice znači imati pristup nečemu što drugi nemaju. Privatni klub tako ne prodaje samo prostor. Prodaje osjećaj pripadnosti. „Invite only” događaj ne nudi samo događaj, nego potvrdu da si pozvan. Lista čekanja ne govori samo da moraš čekati, nego da postoji nešto za što vrijedi čekati. U tome se krije zanimljiv paradoks: što više pokušavamo biti uključeni, to nam je privlačnije ono što nas može isključiti.

PR je oduvijek znao da pažnja nije samo stvar vidljivosti. Ponekad se najveća pažnja stvara upravo ograničavanjem pristupa. Ne govoriš svima sve. Ne otvaraš sva vrata. Ne pokušavaš biti prisutan svugdje. Jer u svijetu u kojem je gotovo sve dostupno, najjača poruka ponekad nije „pogledajte nas”, nego: „Ovo nije za svakoga.” I možda upravo zato svi želimo unutra.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content digitalno doba Emocije Ljudi PR svijet

Zašto se povezujemo s izmišljenim likovima?

Figurica Harry Pottera na knjizi.
Izvor: Pixabay

Zašto se ljudi vežu za nekoga tko nikada nije postojao? Zašto navijamo za izmišljene likove, branimo ih, prepoznajemo se u njima i ponekad imamo osjećaj da ih poznajemo bolje nego neke stvarne ljude?

Odgovor možda leži u tome što se u njima prepoznajemo. Izmišljeni likovi često predstavljaju nešto što već postoji u nama: naše strahove, želje, nesigurnosti ili vrijednosti. Harry Potter nije samo dječak s čarobnim štapićem, a Barbie nije samo lutka. Oni postaju simboli određenih iskustava, identiteta i životnih priča. Upravo taj osjećaj pripadnosti pokušavaju stvoriti i brendovi.

Najuspješniji brendovi odavno ne prodaju samo proizvod. Prodaju ideju o tome tko smo ili tko želimo biti. Kada netko nosi određeni brend, ne kupuje samo tenisice, automobil ili kavu. Često kupuje i priču koju taj proizvod predstavlja.

Zato se ljudi mogu identificirati s brendovima gotovo jednako kao s likovima iz filmova. Nike ne govori samo o sportskoj odjeći, već o ambiciji i pomicanju vlastitih granica. Apple je izgradio identitet povezan s kreativnošću, jednostavnošću i drugačijim razmišljanjem. Brend tako postaje dio osobne priče potrošača.

PR u tome ima važnu ulogu. Njegov zadatak nije samo osigurati da se o brendu govori, nego pomoći oblikovati priču s kojom će se ljudi moći povezati. Kada komunikacija uspije, publika više nije samo publika. Ona postaje dio priče.

Možda je zato najveći uspjeh brenda trenutak kada ga ljudi prestanu doživljavati samo kao proizvod. Kada ga počnu povezivati sa sobom, svojim vrijednostima i iskustvima. Jer ljudi se rijetko zaljubljuju u proizvode. Zaljubljuju se u ono što ti proizvodi govore o njima samima. A upravo tu PR prestaje biti samo komunikacija i postaje stvaranje odnosa između priče brenda i priče njegove publike.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Content PR svijet Storytelling

Zašto PR još uvijek objašnjava što radi?

Tekst: Zašto PR još uvijek objašnjava što radi?
Izvor: djelo autora

Postoji nešto gotovo paradoksalno u PR-u. To je struka čiji je posao objasniti drugima tko su, što rade i zašto su važni, a istovremeno i sama često mora objašnjavati svoju vrijednost. „A što vi zapravo radite?” pitanje je koje PR stručnjaci vjerojatno čuju češće nego što bi očekivali od profesije koja postoji desetljećima.

Možda je upravo u tome najveći paradoks PR-a: struka koja se profesionalno bavi komunikacijom još uvijek nije pronašla dovoljno jednostavan način da komunicira samu sebe. Dio problema leži u tome što je ono što PR radi često teško vidjeti. Vidimo objavu, intervju ili naslov u medijima, ali ne vidimo sate istraživanja, planiranja i strateškog promišljanja koji su im prethodili. PR je pomalo poput arhitekture, većina ljudi vidi gotovu zgradu, ali ne i nacrte iza nje.

Još uvijek postoji i pojednostavljena slika PR-a. Za neke je PR osoba koja šalje priopćenja, organizira evente ili pokušava „ispeglati” kriznu situaciju. Sve su to dijelovi posla, ali svesti PR samo na njih znači zanemariti njegovu stratešku ulogu.

PR nije samo pitanje kako nešto reći. Važno je odlučiti što uopće treba reći, kome, kada i zašto. Uključuje upravljanje reputacijom, krizno komuniciranje, storytelling, odnose sa zaposlenicima, digitalne kanale i dugoročno građenje povjerenja.

A upravo je reputacija jedan od razloga zbog kojih je vrijednost PR-a teško objasniti. Ponekad je uspješan PR upravo ono što se nije dogodilo: kriza koja nije eskalirala ili problem koji je riješen prije nego što je postao javni.

Možda je zato vrijeme da PR prestane svoju vrijednost dokazivati samo brojem objava, članaka i dosega. Vidljivost nije isto što i reputacija, kao što buka nije isto što i komunikacija. Ako PR stručnjaci ne ispričaju vlastitu priču, netko drugi će je ispričati umjesto njih. Jer struka koja drugima pomaže pronaći pravi glas trebala bi znati pronaći i vlastiti.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
povjerenje PR svijet psihologija publika

PR kao PRvi spoj

Tratinčice i tekst.
Izvor: djelo autora

Prvi spoj obično počinje puno prije nego što se dvije osobe uopće upoznaju. Razmišljamo što ćemo odjenuti, gdje ćemo otići, što ćemo reći, a što možda ipak prešutjeti. Želimo ostaviti dobar dojam, ali ne želimo izgledati kao da se previše trudimo. I upravo je tu PR puno sličniji prvom spoju nego što se na prvi pogled čini.

Kada se brend prvi put obraća publici, događa se nešto vrlo slično. Publika ga upoznaje kroz ime, vizualni identitet, ton komunikacije, društvene mreže, web stranicu, kampanju ili jednu jedinu objavu. Sve to postaje dio prvog dojma. A kao i kod ljudi, jednom stvoren dojam nije uvijek lako promijeniti.

Problem je što publika danas ima gotovo beskonačan izbor. Ako joj se način na koji brend komunicira ne svidi, neće nužno čekati da ga bolje upozna. Jednostavno će prijeći na sljedeći. Zato PR nije samo pitanje toga što želimo reći, nego i kako želimo da se druga strana osjeća nakon što nas upozna.

Kao i na spoju, autentičnost je ključna. Nitko ne želi razgovarati s osobom koja cijelu večer pokušava biti netko drugi, a isto vrijedi i za brendove. Previše neprirodan ili forsiran način komunikacije može ostaviti dojam udaljenosti. S druge strane, iskren, jasan i prepoznatljiv glas može stvoriti osjećaj povjerenja.

A onda dolazi i ono najvažnije, slušanje. Dobar spoj nije monolog jedne osobe, baš kao što dobar PR nije samo pričanje o sebi. Brend mora pratiti što publika govori, što joj je važno i na koji način reagira. Ako stalno govori samo o sebi, vrlo brzo postaje osoba koja na spoju ne prestaje pričati o vlastitim postignućima.

Naravno, prvi dojam nije sve. Kao što jedan loš spoj ne znači da je osoba loša, tako ni jedna neuspješna PR kampanja ne određuje cijeli brend. No početak postavlja očekivanja i može odlučiti hoće li publika poželjeti ostati, saznati više i izgraditi odnos s brendom.

Zato svaki put kada brend izlazi pred javnost vrijedi zastati i pitati se: da je ovo prvi put da se upoznajemo, bi li želio nastaviti ovaj razgovor? Jer PR, baš kao i prvi spoj, nije samo predstavljanje. To je početak odnosa.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Brand Content Krizna komunikacija krizni PR PR svijet

Umjetnost nereagiranja u PR-u

Lice s prstom preko usana i tekst.
Izvor: djelo autora

U PR-u se često (krivo) podrazumijeva da sve zahtijeva našu reakciju. Netko nešto objavi o brendu? Odgovori. Pojavi se negativan komentar? Objasni. Dogodi se kriza? Izađi s priopćenjem. Internet gori? Budi tamo.

Ali što ako je ponekad najbolji odgovor zapravo šutnja?

U vremenu u kojem se informacije šire brže nego što ih stignemo provjeriti, pritisak da se reagira odmah postao je gotovo jednako velik kao i pritisak da se reagira ispravno. Međutim, brz odgovor nije nužno i dobar odgovor. Ponekad je nekoliko minuta tišine dovoljno da spriječi nekoliko dana reputacijske štete.

Umjetnost nereagiranja ne znači ignoriranje problema. Upravo suprotno. Ona zahtijeva procjenu, kontekst i dobar osjećaj za trenutak. PR stručnjak mora znati razlikovati situaciju koja zahtijeva službeni odgovor od one koja će nestati sama od sebe. Zašto? Zato jer nije svaka provokacija kriza, nije svaki komentar vrijedan odgovora i nije svaka objava vrijedna dodatnog publiciteta.

Posebno je to važno na društvenim mrežama. Jedan negativan komentar koji bi inače vidjelo nekoliko stotina ljudi može, nakon nespretno formuliranog odgovora brenda, postati sadržaj koji vide tisuće. Ponekad pokušaj da se ugasi „vatra“ može pridonijeti tomu da se ona još više rasplamsa. Još je veći problem kada brend odgovori iz emocije, pod pritiskom javnosti ili straha da će izgledati kao da nema odgovor. U takvim trenucima nekoliko minuta razmišljanja može biti vrijednije od nekoliko brzih rečenica.

Naravno, šutnja nije uvijek rješenje. Kada je riječ o ozbiljnoj optužbi, dezinformaciji koja se širi ili situaciji koja direktno ugrožava povjerenje javnosti, nereagiranje može biti puno opasnije od pogrešnog odgovora. Tada je potrebno komunicirati, ali komunicirati jasno, smireno i promišljeno.

Zato se dobar PR ne mjeri samo brojem objava, reakcija i odgovora. Ponekad se njegova kvaliteta vidi upravo u onome što nije izrečeno. Jer u komunikaciji nije najteže pronaći prave riječi. Najteže je znati kada ih ne treba pronaći.

AUTOR: MIHAELA BATURINA

Kategorije
Krizna komunikacija krizni PR publika Umjetna inteligencija

AI može biti glasnogovornik. Ali tko odgovara kad pogriješi?

Video koji nikada nije snimljen

Zamisli da otvoriš video i vidiš direktora tvrtke kako se ispričava zbog krizne situacije. Glas mu je miran, lice ozbiljno, poruka uvjerljiva. Jedini problem: direktor nikada nije snimio taj video.

Generativna umjetna inteligencija već može stvoriti vrlo uvjerljiv glas, lice i tekst. Za PR to otvara ogroman prostor za kreativnost, ali i neugodno pitanje: ako publika više ne može biti sigurna tko stvarno govori, što se događa s povjerenjem?

AI kao pomoć, a ne zamjena za odgovornost

AI može biti izvrstan kopilot. Može pomoći u analizi komentara, pripremi prve verzije priopćenja, prevođenju sadržaja ili razradi scenarija. Međutim, trenutak u kojem umjetno stvoren sadržaj izgleda kao autentična izjava stvarne osobe traži drukčiju razinu odgovornosti.

Europski Akt o umjetnoj inteligenciji upravo zato uvodi pravila transparentnosti. Od kolovoza 2026. primjenjuju se određene obveze označavanja AI-generiranog sadržaja, uključujući deepfake sadržaje i određene publikacije o pitanjima od javnog interesa.

Kriza traži stvarnu osobu

Posebno osjetljiva postaje krizna komunikacija. U situaciji u kojoj javnost traži činjenice, ispriku ili objašnjenje, sintetički glasnogovornik može djelovati kao pokušaj izbjegavanja stvarne odgovornosti.

AI može ubrzati pripremu poruke, ali ne bi trebao zamijeniti osobu koja treba stati iza odluke.

Možemo li nije isto što i trebamo li

Za PR stručnjaka pitanje zato više nije samo „možemo li ovo napraviti?“ nego i „hoće li publika znati što gleda?“

Možda ćemo uskoro imati virtualne glasnogovornike koji nikada ne griješe u izgovoru i uvijek su dostupni. Ali reputacija se ne temelji na savršenstvu. Temelji se na odgovornosti.

AI može izgovoriti poruku. Još uvijek čovjek mora stajati iza nje.

Autor: Luka Žmegač

Kategorije
Komunikacija PR svijet publika

Komentari su nova press konferencija

Najvažniji dio objave možda nije sama objava

Najvažniji dio objave ponekad uopće nije objava. Nalazi se nekoliko centimetara niže – u komentarima.

Brend može potrošiti dane na savršen vizual, odobriti svaku riječ u opisu objave i objaviti sadržaj u idealno vrijeme. A onda korisnik napiše: „Već tri dana čekam odgovor na mail.“ U tom trenutku PR strategija više nije ono što je pisalo u prezentaciji. PR postaje odgovor ispod komentara.

Korisnička podrška postala je javna

Društvene mreže pretvorile su korisničku podršku u javni prostor. Svaki odgovor vidi ne samo osoba koja je postavila pitanje nego i svi koji čitaju razgovor. Zato jedna rečenica može pokazati je li brend brz, empatičan, birokratski ili jednostavno nezainteresiran.

Prema podacima Sprout Sociala, velik dio korisnika društvenih mreža očekuje odgovor brenda unutar 24 sata, a izostanak odgovora može utjecati na odluku o prelasku konkurenciji.

Community management je također PR

Zanimljivo je da ovdje PR i korisnička podrška praktički postaju isti tim. Osoba koja odgovara na pitanje o neisporučenom paketu istodobno rješava problem i upravlja reputacijom. Generičko „javite nam se u inbox“ ponekad je potrebno, ali ako se ponavlja ispod svakog komentara, brzo zvuči kao automat.

Komentari su pritom i besplatno istraživanje publike. Ako se isto pitanje, prigovor ili nesporazum ponavlja deset puta, problem možda nije u „teškim korisnicima“ nego u nejasnoj poruci brenda.

PR se vidi u odgovoru

Dobro vođen profil zato ne skuplja samo lajkove; on sluša, uči i vraća informacije natrag u organizaciju.

Dobar community management nije samo ljubaznost. To je sposobnost da se problem prepozna, odgovori ljudski i pokaže da iza logotipa stvarno postoji netko tko sluša.

Sljedeći put kada procjenjuješ komunikaciju nekog brenda, nemoj gledati samo objave. Otvori komentare. Tamo se često nalazi najiskrenija verzija njegova PR-a.

Autor: Luka Žmegač

Kategorije
Brand Marketing PR svijet publika

Nemoj kupiti ovo: kako je de-influencing postao test povjerenja

Kada „nemoj kupiti“ zvuči uvjerljivije od reklame

Jesi li ikad gledao video u kojem influencer kaže: „Ovo nemoj kupiti“ – i baš zbog toga mu povjerovao više nego nekome tko preporučuje deset proizvoda u minuti? Tu počinje de-influencing, trend koji je zanimljiv upravo zato što na prvi pogled radi protiv marketinga.

De-influencing ne znači nužno odbacivanje brendova. Češće znači odbacivanje pretjerivanja. Publika je umorna od savršenih preporuka, identičnih rutina i proizvoda koji su „must have“ samo zato što su viralni. Kada netko javno kaže da proizvod nije vrijedan novca, da postoji jeftinija alternativa ili da ga većina ljudi zapravo ne treba, takav sadržaj djeluje iskrenije.

Povjerenje se ne gradi samo pohvalama

Za PR stručnjake to je važna lekcija: povjerenje se ne gradi samo pozitivnim porukama. Ponekad ga jača upravo spremnost da se prizna ograničenje proizvoda. Brend koji na kritiku odgovori argumentirano, bez obrambenog tona i bez pokušaja brisanja neugodnih komentara, može ostaviti bolji dojam od brenda koji komunicira samo kada je sve idealno.

To je posebno važno u vremenu kada influenceri imaju sve veću ulogu u oblikovanju mišljenja. Edelmanov Trust Barometer za 2026. pokazuje da ljudi koji već vjeruju influencerima mogu dio tog povjerenja prenijeti i na tvrtke koje oni preporučuju.

Broj pratitelja više nije dovoljan

Za organizacije to mijenja i način odabira suradnika. Broj pratitelja više nije dovoljan kriterij. Važnije postaje ima li influencer dosljedan odnos s publikom, objašnjava li zašto nešto preporučuje i ostavlja li dojam da smije biti kritičan. Suradnja u kojoj je svaka rečenica unaprijed ispeglana može biti sigurna za brend, ali vrlo neuvjerljiva za publiku.

Vrijednost iskrenog „ne“

Zato možda najbolji influencer nije onaj koji će reći da je svaki proizvod savršen. Ponekad je vrijedniji onaj kojem publika vjeruje kada kaže i „da“ i „ne“. U PR-u vjerodostojnost dugoročno vrijedi više od jednog viralnog videa.

Autor: Luka Žmegač

Kategorije
Digitalni PR

Zašto isti PR sadržaj ne izgleda jednako na Instagramu, TikToku i webu

Screenshot

Jedna PR poruka danas može završiti na nekoliko različitih platformi. Međutim, to ne znači da isti tekst, fotografiju ili video treba samo kopirati na svako mjesto. Publika na Instagramu ne konzumira sadržaj na isti način kao osoba koja čita članak na web stranici, a TikTok traži još drugačiji pristup.

Zato content management nije samo pitanje toga što ćemo objaviti, nego i gdje ćemo objaviti sadržaj, u kojem formatu i kako ćemo ga prilagoditi publici.

Ista poruka ne znači isti format

Osnovna PR poruka može ostati ista, ali njezin oblik treba prilagoditi platformi.

Na web stranici možemo objaviti detaljniji članak s više konteksta, podnaslova i objašnjenja. Na Instagramu ista tema može biti predstavljena kroz fotografiju, carousel ili kraći video, dok TikTok više prostora daje kratkom i dinamičnom video sadržaju.

Cilj nije svaki put smisliti potpuno novu poruku, nego pronaći najbolji način da ista poruka dođe do publike.

Instagram traži vizualnu priču

Instagram je platforma na kojoj vizual ima veliku ulogu. Fotografija, grafika ili video često su prvi element koji korisnik primijeti.

Zato PR sadržaj na Instagramu treba biti vizualno jasan i brzo razumljiv. Ako organizacija objavljuje važnu informaciju, korisno je razmisliti može li se glavna poruka prikazati kroz jednu fotografiju, nekoliko slajdova ili kratki video.

Tekst uz objavu također treba biti prilagođen. Dugačak tekst koji funkcionira kao web članak ne mora biti najbolji izbor za društvenu mrežu.

TikTok traži drugačiji ritam

TikTok dodatno mijenja način na koji se sadržaj konzumira. Video treba privući pažnju vrlo brzo, a poruka mora biti dovoljno jasna da gledatelj razumije temu bez dugog uvoda.

To ne znači da svaki PR sadržaj treba pretvoriti u zabavni video. I ozbiljne teme mogu se predstaviti kratko i jasno, primjerice kroz objašnjenje problema, odgovor na često pitanje ili kratki prikaz situacije.

PR stručnjak pritom mora paziti da prilagodba platformi ne promijeni značenje osnovne poruke.

Web dopušta više prostora

Web stranica pruža više prostora za detaljno objašnjavanje teme. Tamo možemo koristiti naslov, podnaslove, više odlomaka, fotografije, poveznice i druge elemente.

To je posebno korisno kada publika treba više informacija. Primjerice, krizno priopćenje ili detaljno objašnjenje neke organizacijske odluke teško je svesti samo na nekoliko sekundi videa.

Zato web može biti mjesto na kojem se nalazi potpunija verzija priče, dok društvene mreže mogu služiti kao ulazna točka prema tom sadržaju.

Prilagodba nije samo skraćivanje

Česta pogreška je misliti da prilagoditi sadržaj znači samo uzeti dugačak tekst i skratiti ga.

Prilagodba uključuje puno više. Treba razmisliti o formatu, vizualu, tonu komunikacije, duljini, načinu obraćanja publici i cilju objave.

Ako web članak pretvorimo u Instagram objavu bez ikakve promjene, možda ćemo izgubiti ono što je na Instagramu najvažnije. Isto vrijedi i za pokušaj da isti sadržaj jednostavno pretvorimo u TikTok video.

Jedna kampanja može imati više formata

Dobar primjer content managementa je kampanja u kojoj postoji jedna glavna PR poruka, ali više izvedbi sadržaja.

Web članak može sadržavati detaljno objašnjenje. Instagram može donijeti carousel s glavnim informacijama. TikTok može predstaviti istu temu kroz kratki video, a LinkedIn može ponuditi profesionalniji pogled na temu.

Na taj način sadržaj nije nasumično kopiran između platformi, nego je planski prilagođen svakoj publici.

Platforma mijenja način komunikacije

Content management zato zahtijeva razmišljanje izvan samog teksta. Nije dovoljno pitati se je li sadržaj dobar. Treba pitati i odgovara li format platformi na kojoj će biti objavljen.

Ista PR poruka može biti uspješna na više kanala, ali samo ako je pravilno prilagođena svakom od njih.

Upravo zato PR stručnjak danas mora razumjeti i sadržaj i platformu. Dobra komunikacija nije samo stvar onoga što želimo reći, nego i načina na koji će publika tu poruku primiti.

Kategorije
Influenceri Komunikacija PR svijet

Direktor kao influencer, kada osobni profil postane PR kanal

Kada direktor postane lice brenda

Nekada je brend imao glasnogovornika, priopćenje i službeni profil. Danas ponekad ima i direktora koji snima video iz automobila, odgovara na komentare i objašnjava poslovnu odluku u šezdeset sekundi.

To mijenja način na koji doživljavamo korporativnu komunikaciju. Kada se iza logotipa pojavi konkretna osoba, publika lakše dobiva osjećaj s kim razgovara. Lice, ton glasa, nesavršen govor i osobni stav mogu stvoriti bliskost koju službena objava teško postiže.

Osobni profil nosi i reputacijski rizik

Ali „CEO kao influencer“ nije samo prilika. To je i reputacijski rizik. Kada je osobni profil snažno povezan s tvrtkom, privatna objava, loša šala ili impulzivna reakcija mogu vrlo brzo postati korporativna tema.

Granica između osobe i brenda postaje tanja.

Upravo zato osobni brending rukovoditelja nije suprotnost PR strategiji – trebao bi biti njezin dio. Ne znači da svaka rečenica mora biti unaprijed odobrena jer tada nestaje spontanost. Znači da osoba mora razumjeti publiku, vrijednosti organizacije i posljedice javne komunikacije.

Ljudi vjeruju ljudima

Edelman i LinkedIn u izvješću o thought leadershipu za 2025. navode da 64 % takozvanih skrivenih donositelja odluka više vjeruje stručnom sadržaju nego klasičnim marketinškim materijalima kada procjenjuje sposobnosti organizacije.

Dobar primjer zato nije direktor koji pokušava glumiti TikTok zvijezdu, nego onaj koji koristi format koji mu prirodno odgovara: kratko objašnjenje odluke, odgovor na pitanje zaposlenika ili pogled iza kulisa poslovanja.

Publika ne traži savršenu izvedbu. Traži osjećaj da osoba razumije ono o čemu govori.

Autor: Luka Žmegač