obrazovanje

Umjetna inteligencija u studentskoj svakodnevici

Prije samo nekoliko godina većina studenata koristila je internet prvenstveno za pretraživanje informacija, pisanje seminara i komunikaciju s kolegama. Danas se situacija značajno promijenila. Pojavom alata poput ChatGPT-a studenti su dobili mogućnost da u nekoliko sekundi dođu do sažetaka literature, prijedloga za seminarske radove ili objašnjenja složenih pojmova.

Sve češće možemo čuti kako studenti koriste umjetnu inteligenciju za pomoć pri učenju, organizaciji vremena ili pisanju akademskih zadataka. No, postavlja se pitanje koristi li se ChatGPT kao alat za učenje ili postaje prečac koji zamjenjuje stvarno usvajanje znanja?

Slika: generirano uz pomoć umjetne inteligencije

Kada tehnologija pomaže učenju

Ne može se osporiti da umjetna inteligencija donosi brojne prednosti. Studentima omogućuje brže pronalaženje informacija, objašnjavanje gradiva na jednostavniji način te pomoć u organizaciji obveza.

Primjerice, ako student ne razumije određeni pojam iz ekonomije, psihologije ili komunikologije, ChatGPT može ponuditi objašnjenje prilagođeno njegovoj razini znanja. Na taj način tehnologija može postati svojevrsni digitalni mentor koji je dostupan u bilo kojem trenutku.

Mnogi studenti koriste ga i za pripremu ispita, izradu planova učenja ili dobivanje ideja za istraživanja. U takvim situacijama umjetna inteligencija može biti koristan alat koji olakšava proces obrazovanja.

Granica između pomoći i varanja

Problem nastaje kada studenti prestanu koristiti umjetnu inteligenciju kao pomoćno sredstvo i počnu je koristiti kao zamjenu za vlastiti rad.

Danas je moguće u nekoliko sekundi dobiti gotov tekst, esej ili seminar. Takva mogućnost mnogima djeluje primamljivo, osobito u razdobljima kada se gomilaju rokovi i ispiti. Međutim, postavlja se pitanje što student zapravo dobiva ako zadatak napiše umjetna inteligencija umjesto njega.

Diploma nije samo potvrda položenih ispita, već dokaz stečenih znanja i vještina. Ako se previše oslanjamo na tehnologiju, postoji opasnost da izgubimo sposobnost kritičkog razmišljanja, istraživanja i samostalnog rješavanja problema.

Kako obrazovne institucije reagiraju?

Fakulteti i škole diljem svijeta još uvijek traže najbolji način za reguliranje korištenja umjetne inteligencije. Neke institucije potpuno zabranjuju njezinu upotrebu u akademskim radovima, dok druge potiču studente da je koriste odgovorno i transparentno.

Čini se da će umjetna inteligencija ostati dio obrazovnog sustava, bez obzira na različite stavove. Upravo zato važno je razvijati svijest o tome kada ona pomaže učenju, a kada postaje zamjena za znanje.

Uloga komunikacije i povjerenja

Iz perspektive odnosa s javnošću zanimljivo je promatrati kako se javnost odnosi prema umjetnoj inteligenciji. Neki je vide kao revoluciju koja će unaprijediti obrazovanje, dok drugi upozoravaju na moguće negativne posljedice.

Kompanije koje razvijaju AI alate nastoje komunicirati njihove prednosti, dok obrazovne institucije pokušavaju pronaći ravnotežu između inovacija i očuvanja akademskog integriteta. Upravo je komunikacija ključna za stvaranje povjerenja i razumijevanja novih tehnologija.

Alat ili prečac?

Kao studentica, smatram da ChatGPT može biti iznimno koristan alat kada ga koristimo za učenje, istraživanje i bolje razumijevanje gradiva. Međutim, problem nastaje kada očekujemo da će umjesto nas razmišljati, analizirati i stvarati.

Umjetna inteligencija može ubrzati proces učenja, ali ne može zamijeniti znanje koje sami stječemo. Na kraju, pitanje nije treba li koristiti ChatGPT, već kako ga koristiti odgovorno. Jer najbolji rezultati nastaju onda kada tehnologija nadopunjuje naše znanje, a ne kada ga zamjenjuje.

AUTORICA: Dora Tonković

Većina studenata koji studiraju ili tek planiraju upisati studij odnosa s javnošću često se pitaju jedno te isto pitanje – je li fakultetsko obrazovanje dovoljno za uspješnu karijeru u PR-u ili je ipak važnije praktično iskustvo?

Iako fakultet pruža važnu teorijsku osnovu i razumijevanje komunikacijskih strategija, stvarni svijet PR-a često traži puno više od samog znanja iz knjiga i prezentacija.

Tijekom studija prolazimo kroz teme poput pisanja za medije, krizne komunikacije i izgradnje imidža brenda. Sve su to važne osnove koje nam pomažu shvatiti kako funkcionira odnos između organizacija, medija i javnosti. Osim toga, fakultet nas uči analizirati kampanje i razmišljati strateški, što je definitivno velika prednost.

Međutim, tek kroz praksu zapravo počinjemo shvaćati kako PR izgleda u stvarnosti. Rad na projektima, sudjelovanje u organizaciji događaja ili vođenje društvenih mreža za neki brend daje potpuno drugačiju perspektivu. U takvim situacijama učimo kako se snaći “u hodu”, kako komunicirati s različitim ljudima i kako reagirati kada stvari ne idu po planu.

Iz vlastite, studentske perspektive, čini se da najveću prednost imaju oni koji već tijekom studija traže prilike za praksu, volontiranje ili rad na projektima. Takva iskustva ne samo da pomažu u učenju, nego grade sigurnost i samopouzdanje.

Osim znanja, u PR-u su jako važne i osobne vještine, kao što su, komunikativnost, kreativnost, snalažljivost i sposobnost rada pod pritiskom. Te se vještine ne mogu naučiti samo iz knjige, već se razvijaju kroz iskustvo i rad s ljudima. Zato se može reći da je najbolja opcija kombinacija oba; fakulteta i prakse. Fakultet daje temelj i razumijevanje struke, dok praksa omogućuje primjenu da to znanje stvarno zaživi u praksi.

Iako fakultet predstavlja, i je, važan prvi korak prema karijeri u PR-u, praksa je ono što pomaže studentima da svoje znanje pretvore u stvarne vještine i iskustvo koje je potrebno za uspjeh u ovoj dinamičnoj industriji.

AUTOR: PAOLA PERŠIĆ