Izvor: Pixabay, autorska obrada u Canvi
Od promocije do odnosa
Iako pokatkad, a možda i počesto, djeluju kao same sebi dovoljne, kulturne institucije žive od publika. Ne samo od njihove kupnje ulaznica, nego od njihove znatiželje, povjerenja i spremnosti da se vrate. Zato razvoj publike ne može biti samo plakat, najava i objava na društvenim mrežama tri dana prije događaja, nego dugotrajan i ustrajan proces stvaranja odnosa.
Publiku ne treba samo pozvati. Treba je pripremiti, uvesti, zainteresirati i ponekad joj vrlo jednostavno objasniti zašto je nešto zaista vrijedno njezina vremena.
Publika ne mora odmah sve znati
Posebno je to važno kod izvedbenih umjetnosti i klasične glazbe, gdje se publika često osjeća kao da mora doći već „upućena”. A ne mora. Nitko se ne rađa s navikom odlaska na koncert, predstavu ili izložbu. Netko nas u taj svijet mora uvesti, barem malo pogurati prema njemu i pokazati nam da se u njemu smijemo snaći i ako ne znamo sva pravila.
Zato su odlične inicijative i programi koji djecu, primjerice, dovode na izvedbe klasične glazbe uživo, ali im prije ili tijekom koncerta daju i kontekst: što slušaju, koji instrumenti sudjeluju, zašto je neka skladba važna i kako je uopće slušati. Time se ne pojednostavljuje umjetnost, nego se publici otvaraju vrata.
Otvoriti proces, ne samo vrata dvorane
Razvoj publike znači i otvoriti procese rada, razmišljanja i ideja. Pokusne izvedbe, razgovori nakon programa, susreti s umjetnicima, radionice, kratki video materijali i jasniji uvodi u sadržaj mogu publici pomoći da se osjeti uključeno, a ne kao netko tko je slučajno zalutao u prostor u kojem ne poznaje pravila.
Kod djece i mladih to je posebno važno. Ne u smislu da se umjetnost mora pretvoriti u školsku lekciju ili didaktičku vježbu, nego da se objasni zašto je umjetnički sloj važan za razvoj, empatiju i razumijevanje svijeta.
Izvor: autorska infografika, obrada u Canvi
Gledatelj kao partner
Kada publiku uključimo u proces, ona više nije samo promatrač. Postaje partner. A to je, zapravo, srž svake dobre komunikacije u kulturi. Zato razvoj publike počinje puno prije same izvedbe i ne završava spuštanjem zastora. On traje u najavi, uvodu, razgovoru, ponovnom susretu i osjećaju da publika nije samo broj u dvorani, nego dio kulturnog odnosa.
Jer kada se izvedbena umjetnost ogoli od svih dodataka, u njezinu korijenu ostaju izvođač i gledatelj. Pošiljatelj i primatelj poruke. A bez tog odnosa nema ni prave izvedbe.
Autorica: Smiljana Klein Tretinjak