U današnjem vremenu kad scrollamo brže nego što razmišljamo, informacija nikada nije bilo više – što pouzdanih, što nepouzdanih.
Platforme poput TikToka I Instagrama pretvorile su vijesti u sadržaj koji mora biti brz, zanimljiv i lako čitljiv. Problem koji se javlja jest što to često znači površnost. Zbog potrebe za brzinom i pažnjom publike, informacije se objavljuju bez temeljite provjere, a algoritmi dodatno guraju sadržaj koji izaziva jake reakcije bez obzira na točnost. Tako se fake news može proširiti brže nego provjerena informacija, jer je senzacionalnija i „klikabilnija“.
Fake news ili lažne vijesti danas ne izgledaju kao očite laži, često su upakirane kao clickbait naslovi, izvučeni citati ili poluinformacije. Čitateljima je vrlo važno razviti „filter“: tko je izvor, postoji li potvrda drugih medija i pokušava li naslov više šokirati nego informirati? Ako nešto zvuči previše dramatično da bi bilo istinito – vjerojatno i nije.
Tu dolazimo do PR-a. Iako ga mnogi još uvijek doživljavaju kao „uljepšavanje stvarnosti“ prava uloga danas je puno ozbiljnija. PR stručnjaci moraju reagirati brzo, jasno i transparentno – u suprotnom publika kontrolira narativ. U eri dezonformacija, šutnja nikako nije opcija i može biti rizična. Društvene mreže ne samo da ubrzavaju protok informacija, nego i aktivno sudjeluju u stvaranju okruženja u kojem se dezinformacije lako šire i teško zaustavljaju.
Tradicionalni mediji su još uvijek ti koji igraju ključnu ulogu, iako ih mlađa publika često ignorira i preskače. Za razliku od društvenih mreža, prolaze kroz uredničke procese i provjere činjenica. Možda nisu vodeći, ali su često točniji i baš zato nisu izgubili svoju vrijednost – samo su izgubili „monopol“.
Živimo u vremenu gdje nije dovoljno biti informiran, treba znati kako se informirati. To je vještina koja će svakom PR profesionalcu biti jednako važna kao i dobra komunikacija.
AUTOR: PATRICIA PECOLAJ