Ne tako davno pretraživali smo desetke internetskih stranica kako bismo pronašli jednu korisnu informaciju. Danas je dovoljno postaviti jedno pitanje i odgovor stiže gotovo trenutno. Zvuči odlično, ali upravo tu dolazimo do druge strane priče. Sve češće prihvaćamo prvi odgovor koji dobijemo, bez provjere izvora ili razmišljanja je li informacija doista točna.
Posebno je zanimljivo promatrati kako se umjetna inteligencija koristi u odnosima s javnošću. Pisanje priopćenja, objava za društvene mreže ili prijedloga kampanja nikada nije bilo brže. Međutim, brzina ne znači nužno i kvalitetu. Dobar komunikator ne prenosi samo informacije, nego razumije emocije, poznaje publiku i zna kada treba odstupiti od pravila. Upravo je to ono što nijedan alat ne može u potpunosti zamijeniti.
Umjetna inteligencija danas je doslovno svugdje. Pomaže nam napisati e-mail, osmisliti objavu za društvene mreže, prevesti tekst, pronaći ideju za poklon ili čak sastaviti životopis. Sve što je nekad trajalo sat vremena danas se može napraviti za nekoliko minuta. Pitanje je samo jesmo li zbog toga postali učinkovitiji ili smo se pomalo ulijenili.
Sve češće možemo čuti kako ljudi kažu: “Ovo je sigurno pisao ChatGPT.” No, možemo li to zaista prepoznati? Ponekad možemo. Tekstovi koje je generirala umjetna inteligencija često su vrlo uredni, gramatički gotovo savršeni i puni općenitih fraza. Rečenice znaju biti previše pravilne, a odlomci jednako dugi, zbog čega tekst djeluje pomalo bezličan.
S druge strane, čovjek piše drugačije. Ubacit će vlastito iskustvo, neku sitnicu koju je primijetio, možda će namjerno ostaviti jednostavniju rečenicu ili će nešto ispričati na način koji nema stroga pravila. Upravo te male nesavršenosti često daju tekstu karakter i čine ga uvjerljivijim.
Ipak, granica između teksta koji piše čovjek i onoga koji nastaje uz pomoć umjetne inteligencije iz dana u dan postaje sve tanja. Ako osoba zna uređivati tekst, dodati vlastiti stil i kritički razmišljati o onome što je napisano, vrlo je teško sa sigurnošću reći tko je autor. Zapravo, možda je važnije pitanje koliko je autor sudjelovao u stvaranju sadržaja nego je li koristio umjetnu inteligenciju.
Umjetna inteligencija nije problem sama po sebi. Problem nastaje kada joj prepustimo razmišljanje. Ona može biti izvrstan pomoćnik, ali ne bi trebala postati zamjena za kreativnost, kritičko promišljanje i vlastiti glas. U svijetu odnosa s javnošću upravo su autentičnost i povjerenje ono što publika najviše cijeni, a to se još uvijek ne može generirati jednim klikom.
Možda zato pravo pitanje nije koristimo li umjetnu inteligenciju previše. Puno je važnije znamo li u kojem trenutku trebamo ugasiti računalo i ponovno početi razmišljati svojom glavom.
Urednica: Josipa Jerković