Ljudi

FOMO efekt (strah od propuštanja) u marketingu

U suvremenom digitalnom okruženju potrošači su svakodnevno izloženi velikoj količini informacija, oglasa i ponuda. Zbog toga marketinški stručnjaci sve češće koriste psihološke strategije kako bi privukli pažnju i potaknuli kupnju. Jedna od najpoznatijih strategija je FOMO efekt odnosno strah od propuštanja, a riječ je o osjećaju da bismo mogli izgubiti vrijednu priliku ako ne reagiramo odmah.

FOMO efekt u marketingu najčešće se koristi kroz ograničene ponude i vremenski osjetljive akcije, npr. uključuju poruke poput “ponuda vrijedi još danas”, “ograničena količina” ili “još samo nekoliko proizvoda dostupno”. Takve poruke stvaraju osjećaj hitnosti i potiču potrošače na brzu odluku. Osim toga, društvene mreže dodatno pojačavaju ovaj efekt jer korisnici stalno prate tuđe aktivnosti, kupnje i iskustva.

Važan element FOMO efekta je njegova povezanost s emocijama. Umjesto racionalnog razmišljanja, potrošači reagiraju impulzivno kako ne bi propustili priliku. To marketing čini učinkovitijim jer se temelji na ljudskoj potrebi za pripadanjem i sigurnošću.

Ipak, pretjerano korištenje ove strategije može izazvati nepovjerenje kod potrošača. Ako se osjećaju manipulirano, mogu izgubiti interes za brend. Zato je važno koristiti FOMO umjereno i odgovorno.

Zaključno, FOMO efekt je snažan alat koji, ako se pravilno koristi, može povećati prodaju i angažman, ali zahtijeva pažljivo balansiranje između utjecaja i etike.

AUTOR: LOVRO ČABRAJA

PSIHOLOGIJA PR-A

Zašto ljudi (ne) vjeruju brendovima?

Jesmo li se ikada zapitali zašto bez ikakvog problema kupujemo od jednog brenda, a drugi nam djeluje neprivlačno ili sumnjivo, iako se možda radi o istom proizvodu? Zašto nekim brendovima vjerujemo bez puno razmišljanja, dok druge ignoriramo ili im čak aktivno ne vjerujemo?

U čemu je kvaka i što se krije iza uspješnog brenda? Ovdje u pitanje ne dolaze niti kvaliteta niti cijena, već nešto puno dublje, a to su emocije i potreba za sigurnošću.

Kada govorimo o donošenju odluku pri kupnji nekog proizvoda, ljudi ih ne donose isključivo na racionalnoj razini, već veliku ulogu igraju emocije. Emocionalna povezanost ovdje je ključ u izgradnji povjerenja brenda s potrošačima. Brendovi koji pričaju priče pokazuju „ljudsko lice“ i povezuju se s vrijednostima potrošača. Jednom kada se potrošač emocionalno veže za brend, povjerenje postaje jače i dugotrajnije. Osim toga, ljudi često izbjegavaju rizik, osobito kada se radi o kupnji. U tom kontekstu, brend djeluje kao garancija i pruža osjećaj sigurnost. Pričanje priče, uspješna emocionalna povezanost i osjećaj sigurnosti upravo su posao dobrog PR-a.

S druge strane, ako brend ne uspije ponuditi potrošačima emocionalnu povezanost i osjećaj sigurnosti, dolazi do nepovjerenja. Jedan od razloga za nedostatak emocionalne povezanosti i osjećaja sigurnosti svakako je nedostatak autentičnosti. Ako komunikacija brenda djeluje neiskreno, umjetno ili isforsirano, stvara se barijera te se umjesto povezanosti javlja dojam da brend samo pokušava nešto prodati, bez stvarne brige za potrošača. Još jedan od razloga nedostatka povezanosti i sigurnosti svakako je površna komunikacija. Površna i plitka komunikacija nema stvarne vrijednosti za potrošače. Ovakva komunikacija predstavlja brend u najboljem mogućem svijetlu, ali ne gradi stvarno razumijevanje, povjerenje i odnos s potrošačima.

Emocionalna povezanost brenda gradi se pričanjem priče, a upravo ta povezanost stvara osjećaj sigurnosti i povjerenje u određeni brend.

AUTOR: LUCIJA LONČAR