Zašto ljudi (ne) vjeruju brendovima?
Jesmo li se ikada zapitali zašto bez ikakvog problema kupujemo od jednog brenda, a drugi nam djeluje neprivlačno ili sumnjivo, iako se možda radi o istom proizvodu? Zašto nekim brendovima vjerujemo bez puno razmišljanja, dok druge ignoriramo ili im čak aktivno ne vjerujemo?
U čemu je kvaka i što se krije iza uspješnog brenda? Ovdje u pitanje ne dolaze niti kvaliteta niti cijena, već nešto puno dublje, a to su emocije i potreba za sigurnošću.
Kada govorimo o donošenju odluku pri kupnji nekog proizvoda, ljudi ih ne donose isključivo na racionalnoj razini, već veliku ulogu igraju emocije. Emocionalna povezanost ovdje je ključ u izgradnji povjerenja brenda s potrošačima. Brendovi koji pričaju priče pokazuju „ljudsko lice“ i povezuju se s vrijednostima potrošača. Jednom kada se potrošač emocionalno veže za brend, povjerenje postaje jače i dugotrajnije. Osim toga, ljudi često izbjegavaju rizik, osobito kada se radi o kupnji. U tom kontekstu, brend djeluje kao garancija i pruža osjećaj sigurnost. Pričanje priče, uspješna emocionalna povezanost i osjećaj sigurnosti upravo su posao dobrog PR-a.
S druge strane, ako brend ne uspije ponuditi potrošačima emocionalnu povezanost i osjećaj sigurnosti, dolazi do nepovjerenja. Jedan od razloga za nedostatak emocionalne povezanosti i osjećaja sigurnosti svakako je nedostatak autentičnosti. Ako komunikacija brenda djeluje neiskreno, umjetno ili isforsirano, stvara se barijera te se umjesto povezanosti javlja dojam da brend samo pokušava nešto prodati, bez stvarne brige za potrošača. Još jedan od razloga nedostatka povezanosti i sigurnosti svakako je površna komunikacija. Površna i plitka komunikacija nema stvarne vrijednosti za potrošače. Ovakva komunikacija predstavlja brend u najboljem mogućem svijetlu, ali ne gradi stvarno razumijevanje, povjerenje i odnos s potrošačima.
Emocionalna povezanost brenda gradi se pričanjem priče, a upravo ta povezanost stvara osjećaj sigurnosti i povjerenje u određeni brend.
AUTOR: LUCIJA LONČAR