Dragi PR-ovče iz budućnosti,
nadam se da još uvijek znaš objasniti baki što zapravo radiš. Ako si uspio smisliti bolji odgovor od „radim marketing, ali nije baš marketing”, svaka čast.
Pišem ti iz faze u kojoj još uvijek učim razliku između hitnog i „hitnog jer je klijent tako rekao”, guglam pojmove koje svi drugi koriste kao da su opće znanje i ponekad se pitam jesam li slučajno završila u industriji u kojoj svi znaju nešto što ja ne znam.
Reci mi, jesi li i dalje pod stresom kad vidiš „urgent” u subjectu maila ili si postao imun na to? I koliko puta si do sada rekao „samo još ovo pa idem offline”, a znaš da nećeš?
Zanima me i jesi li napokon naučio da „samo jedna mala izmjena” rijetko znači jednu malu izmjenu. Ako jesi, molim te, podijeli tu mudrost s nama koji još uvijek vjerujemo da će petak završiti na vrijeme.
Pretpostavljam da sada već imaš svoje trikove. Znaš kome se javiti, kako riješiti problem i kako smiriti situaciju kad stvari krenu krivo. Nadam se samo da nisi postao previše hladan na sve to. Malo panike je zdravo, čisto da te podsjeti da ti je stalo.
I još važnije, jesi li naučio odvojiti posao od ostatka života? Ili i dalje razmišljaš o kampanjama dok pokušavaš zaspati? Ako si uspio ne provjeravati mail prije spavanja, iskreno, to je veći uspjeh od bilo koje kampanje.
Sigurno si upoznao hrpu ljudi, radio na zanimljivim projektima i imao trenutke kad si pomislio: „Ok, ovo je zapravo jako kul.” Samo se nadam da takvih trenutaka još uvijek ima i da nisu postali rijetkost.
I za kraj, jesi li zadovoljan gdje si? Ne s titulom, ne s opisom posla, nego s osjećajem da ima smisla to što radiš. Ako je odgovor „da”, onda si na dobrom putu. Ako nije, nadam se da si imao hrabrosti nešto promijeniti.
U svakom slučaju, čuvaj živce, čuvaj humor i nemoj zaboraviti da je okej ne imati sve pod kontrolom.
Vidimo se za 10 godina.
Autorica: Tea Kolar