Izvor: autorska vizualizacija teksta
Dva smo svijeta različita
Obrazovanje i djeca danas često djeluju kao dva gotovo nepovezana svijeta koja govore različitim jezicima. Dok se obrazovni sustav okamenio u nekim beskrajno davnim danima, djeca se mijenjaju brže nego ikad. Žive u kulturi kratke pažnje, brzih videa i trendova koji, poput Warholove petnaestminutne slave, preko noći osvajaju svijet mladih, da bi već prije sljedećeg svitanja bili zaboravljeni i pregaženi novim, površnim „six-seven“ forama.
Žele li ova dva svijeta — okoštalo obrazovanje i neuhvatljiva mladost — imati koristi od međusobnih susreta, a ponekad i sukoba, moraju pronaći novi način komunikacije.
Lektira kao komunikacijski problem
Odličan primjer tog nesporazuma upravo su lektire, koje se neopisivom upornošću opiru promjeni. Kada bismo problem lektire sagledali iz PR perspektive, vidjeli bismo da problem nije samo u „proizvodu“, nego i u načinu na koji se on komunicira ciljnoj publici. Knjiga ne bi smjela biti kazna, već prostor slobode, igre i mašte.
Da bi do djece stigao makar i dašak lektire iz prve ruke, škola mora napraviti ono što radi svaka dobra komunikacijska strategija: upoznati svoju publiku. To ne znači podilaziti djeci niti odustati od klasika, nego pronaći ulaz koji im je bliži.
Kad lektira postane igra, podcast ili video — možda je netko stvarno i pročita
Izvor: autorska obrada u Canvi
Novi jezik za novu publiku
Današnji svijet nudi obilje umjetničkih formi, a upravo u toj intermedijalnosti možemo pronaći svježinu kojom ćemo pokušati zavesti nove generacije čitatelja.
Vlak u snijegu nije samo roman. On može biti film, strip, predstava, podcast, ali i potencijalna računalna igra. Ako djecu ne možemo odmah osvojiti svijetom u kojem snijeg nije samo božićna dekoracija nego stvarna opasnost, možda ih možemo privući zadatkom da taj svijet sami pretvore u igru.
Omogućimo im da postanu aktivni stvaratelji sadržaja. Žele li osmisliti igru, predstavu, video ili kratku scenu između Drage, Ljubana i Pere, morat će ući u njihove svjetove — puno dublje nego prepisivanjem kratkog sadržaja s interneta.
Rekli bismo mala, slatka prevara u kojoj nitko nije prevaren, a svi su na dobitku. Djeca dobiju jezik koji razumiju, a lektira dobije novu priliku.
Možda lektiri ne treba manje ozbiljnosti, nego samo bolji PR.
Autorica: Smiljana Klein Tretinjak