Kategorija: Uncategorized

Na drugoj godini faksa imala sam svoj prvi javni nastup. Trebala sam predstaviti projekt na predmetu koji mi je bio zanimljiv, ali već sama pomisao na “izlazak pred ljude” stvarala mi je paniku. Pripremila sam sve – prezentaciju, tekst, čak i šalabahtere za slučaj da mi stane mozak. No, čim sam stala pred publiku, tresle su mi se ruke, zaboravila sam što trebam reći, a srce mi je toliko jako lupalo da ga je valjda čuo i zadnji red. Pogledi su mi se činili stotinu puta oštriji nego inače, a vrijeme kao da se usporilo.

Nisam “failala”, ali osjećaj nakon nastupa bio je grozan. Mislila sam da će me ismijati, da nisam “za javne nastupe”. Danima sam vrtjela film u glavi i analizirala svaku sekundu. Svaku grešku sam uvećavala u glavi, kao da je to jedino što su svi zapamtili. Izbjegavala sam čak i razgovor o toj prezentaciji jer sam se bojala što bi ljudi mogli reći. Ali s vremenom sam shvatila – baš ta situacija mi je pomogla. Jer ništa ne gradi samopouzdanje kao trenutak kad ti je najgore, a ti ipak nekako preživiš. Taj osjećaj kad shvatiš da se svijet nije srušio, iako si bio uvjeren da hoće, neprocjenjiv je.

Danas, kad moram govoriti pred drugima, znam da je normalno biti nervozan. Naučila sam se bolje pripremiti, ali i prihvatiti da nesavršenost nije tragedija. Trema više nije moj neprijatelj – sada je doživljavam kao znak da mi je stalo i da želim dati sve od sebe. Svaki novi nastup postao mi je prilika da budem bolja, hrabrija i iskrenija prema sebi. Taj prvi nastup bio je ružan, ali mi je bio potreban – jer da nisam pala, nikad ne bih znala da mogu ustati. I zato sam, na kraju, zahvalna tremi što mi je pokazala koliko sam jača nego što sam mislila.

AUTOR: NIKA LJUBIČIĆ

Studentski dani često se opisuju kao najljepše razdoblje života. Vrijeme kada učimo, razvijamo se i pripremamo za profesionalni svijet. No, stvarnost za mnoge izgleda bitno drukčije. Iza ispitnih rokova, skripti i neprospavanih noći krije se sve češći problem o kojem se premalo govori – akademski burnout.

Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu BMC Medical Education pokazalo je da gotovo 60 % studenata pokazuje znakove burnouta. To nije tek brojka – to su tisuće mladih ljudi koji se osjećaju emocionalno iscrpljeno, demotivirano i izgubljeno. Burnout ne dolazi naglo, već se polako gomila – kroz kronični stres, pritiske, manjak podrške i stalnu potrebu za postizanjem “dovoljno dobrog”.

I sama sam to prošla. Uz studij, radila sam u trgovini u City Centru kako bih pokrila osnovne troškove. Dani su mi počinjali rano, završavali kasno, a između predavanja i smjena ostajalo je malo prostora za mene. Bila sam zahvalna što radim, ali znala sam da to nije ono što želim raditi cijeli život. Osjećala sam se iscrpljeno i prazno, sve češće sumnjajući u to kamo idem i zašto to sve radim.

U tom iscrpljujućem ritmu postojalo je jedno mjesto gdje sam nalazila mir – šminkanje. Šminkala sam sebe i prijateljice, za izlaske, rođendane, pa čak i ispite. Bilo je to nešto što sam radila bez pritiska, iz čiste ljubavi. Često su mi govorile: “Zašto se ovime ne baviš ozbiljno?” Isprva sam to shvaćala kao kompliment, ali nisam vjerovala da bih to mogla pretvoriti u karijeru. Mislila sam da mi fali znanja, iskustva, “papira”.

No, u jednom trenutku, odlučila sam pokušati. Javila sam se jednoj poznatoj hrvatskoj vizažistici putem Instagrama. Nisam očekivala odgovor – ali dobila sam ga. Pozvala me na razgovor i uskoro sam počela raditi s njom. Bio je to preokret. Prvi put sam osjetila da se bavim nečim što ima smisla. Počela sam učiti, razvijati se i razmišljati o budućnosti s uzbuđenjem, a ne strahom.

Danas, i dalje učim svakodnevno. Planiram upisati dodatne edukacije – lash lift, oblikovanje obrva, skincare tretmane. Moj cilj je otvoriti vlastiti beauty studio. Zasad nisam tamo, ali ono najvažnije – krenula sam.

Kroz to iskustvo, naučila sam nešto što mi nitko nije rekao na fakultetu: ne moraš imati sve odgovore da bi krenuo. Dovoljno je znati što te pokreće, i imati hrabrosti napraviti prvi korak. Jer upravo taj prvi korak često otkrije vrata za koja nisi ni znao da postoje.

Burnout me naučio gdje mi je granica. A šminka me podsjetila što me ispunjava. Vjerujem da oba iskustva imaju jednaku vrijednost. I jedno i drugo me oblikovalo.

Zato mislim da je vrijeme da prestanemo romantizirati iscrpljenost. Fakulteti bi trebali nuditi više psihološke podrške, fleksibilnije rokove i edukacije o upravljanju stresom. No, i mi studenti moramo preuzeti dio odgovornosti – naučiti reći “ne”, postaviti granice, brinuti o osnovama poput sna, prehrane i odmora.

Najvažnije: prestati se uspoređivati s drugima. Svatko ima svoj tempo, svoje prepreke i svoj put. Nekome će trebati više vremena, nekome više pauza – i to ne umanjuje vrijednost onoga što rade.

U konačnici, vrijedi se zapitati: kakav je smisao diplome ako nas pritom slomi? Ulaganje u vlastito mentalno zdravlje nije slabost, nego nužnost. A ponekad, put prema nečemu ispunjavajućem ne počinje kroz skriptu – nego kroz ono što volimo raditi kad nitko ne gleda.

AUTOR: MARIJA VUKSAN

Početak fenomena

Kada je Netflix 2016. godine lansirao “Stranger Things”, nitko nije mogao predvidjeti koliki će kulturni fenomen serija postati. No, iza uspjeha nije stajala samo izvrsna glumačka postava i napeta radnja – PR strategija bila je ključna.

IZVOR: https://www.srednja.hr/svastara/recenzija-stranger-things-binge-gledanje-dolazi-obzir/

Svijet izvan ekrana

Netflix je od početka shvatio da “Stranger Things” nije samo serija, već prilika za stvaranje cijelog svijeta s kojim se publika može poistovjetiti. Kroz pametne suradnje s brendovima poput Coca-Cole (koja je za potrebe serije vratila “New Coke” iz 80-ih), nostalgične kampanje na društvenim mrežama i interaktivne događaje poput “Stranger Things Experience”, priča se proširila daleko izvan samog gledanja.

Video 1: https://youtu.be/nH8nVl9ocps

AUTOR: CHIARA BARBARA MRKIĆ

Emocionalna inteligencija  postala je ključna komponenta uspješnog liderstva u današnjem poslovnom svijetu. Sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja emocijama u sebi i drugima omogućava liderima stvaranje pozitivnog radnog okruženja, izgradnju povjerenja i postizanje organizacijskih ciljeva.

Komponente emocionalne inteligencije

Emocionalna inteligencija obuhvaća pet ključnih komponenti: samosvijest, samoproučavanje, motivaciju, empatiju i socijalne vještine. Samosvijest omogućuje lideru da prepozna i razumije vlastite emocije, dok samoproučavanje pomaže u kontroliranju impulzivnih reakcija. Motivacija pomaže liderima da ostanu usmjereni prema ciljevima, dok empatija omogućuje razumijevanje emocija drugih, što je ključno za izgradnju pozitivnih odnosa. Lideri s visokom emocionalnom inteligencijom bolje upravljaju emocionalnim izazovima i sukobima, čime stvaraju stabilno radno okruženje. Takvi lideri bolje komuniciraju jer su svjesni kako njihove emocije utječu na druge, a također su bolji u rješavanju konflikata jer pristupaju situacijama s razumijevanjem i empatijom.

Razvijanje emocionalne inteligencije

Emocionalna inteligencija nije statična; ona se može razvijati. Prakticiranje mindfulnessa pomaže liderima da postanu svjesni svojih emocija i reakcija. Aktivno slušanje omogućuje bolju povezanost s timom, dok povratne informacije od drugih pomažu u prepoznavanju područja za poboljšanje. Redovita samorefleksija također omogućuje liderima da bolje razumiju kako njihove emocije utječu na tim i kako poboljšati svoje reakcije.

IZVOR:https://www.n2growth.com/the-rise-of-emotional-intelligence-in-leadership-why-it-matters-more-than-ever/amp/

IZVOR: EDITA GLAVURDA

U eri društvenih mreža reputacija brenda može pasti (ili narasti) brže nego ikad prije. Jedan krivi potez, nepromišljena izjava ili politička suradnja dovoljni su da izazovu lavinu bojkota i negativnih komentara. I dok su nekad brendovi imali vremena pažljivo pripremiti odgovor, danas se očekuje trenutačna reakcija – i to iskrena.

Što pokreće bojkot kampanje?

Publika danas sve više očekuje da brendovi zauzmu stav o društvenim pitanjima. No, taj stav nije uvijek dobro prihvaćen od svih.
Primjeri poput Disneyja, koji je podržao LGBTQ+ zajednicu u sukobu s vlastima na Floridi, ili Bud Lighta, koji je surađivao s transrodnom influensericom Dylan Mulvaney, pokazuju koliko brzo brend može postati meta žestokih kritika i bojkota. Bojkoti često nisu samo izraz neslaganja s određenom kampanjom, već i širi signal nezadovoljstva društvenim i političkim trendovima.

Kako brendovi reagiraju?

U situacijama bojkota brendovi biraju različite strategije:

• Ostati dosljedan vrijednostima:
  Disney se odlučio čvrsto držati svog stava o podršci različitosti i inkluziji, čak i pod pritiskom političkih prijetnji i gubitka prihoda.
• Povlačenje i isprika:
  Bud Light je pokušao ublažiti situaciju povlačenjem kampanje i izdavanjem pomirljivih izjava, ali su time riskirali gubitak autentičnosti kod obje strane – i podržavatelja i kritičara.

Preusmjeravanje fokusa:
Neki brendovi odluče brzo plasirati nove kampanje ili vijesti kako bi skrenuli pažnju s negativnih komentara.

Što možemo naučiti iz ovih primjera?

• Jasno definirane vrijednosti ključne su za donošenje odluka u kriznim situacijama.
• Brza, ali promišljena reakcija može umanjiti štetu.
• Dvosmjerna komunikacija – slušanje publike i otvoreni dijalog – može pomoći u izgradnji dugoročne reputacije.
• Dosljednost je važnija od pokušaja da se svima svidi – jer kad brend pokušava balansirati između suprotstavljenih strana, često izgubi obje.

Zaključak

Bojkoti i krizne situacije više nisu iznimke, već očekivani izazovi u životu svakog velikog brenda. Upravljanje krizom reputacije na društvenim mrežama danas zahtijeva puno više od dobro napisanog priopćenja – potrebno je imati čvrste vrijednosti, hrabrost i spremnost na otvoreni dijalog s publikom.
Jer u digitalnom svijetu – autentičnost je najjača valuta.

AUTOR: NIKA LJUBIČIĆ

Umjetna inteligencija (AI) više nije samo “tehnologija budućnosti” – ona već danas mijenja pravila igre u odnosima s javnošću. Od automatiziranog pisanja priopćenja do analize sentimenta na društvenim mrežama, AI postaje ključni saveznik PR stručnjaka. No, s njom dolaze i novi izazovi.

Kako AI mijenja svakodnevni PR posao?

• Pisanje sadržaja:
  Alati poput ChatGPT-a omogućuju brzo generiranje nacrta priopćenja, objava za društvene mreže i govora. Umjesto da trošimo sate na prvu verziju, AI može predložiti tekstove koje PR stručnjaci dalje dorađuju i prilagođavaju.
• Analiza podataka:
  AI alati mogu u realnom vremenu analizirati stotine tisuća komentara, tweetova i članaka kako bi prepoznali ton (pozitivno, neutralno, negativno) i ključne teme koje se povezuju s brendom.
• Personalizacija kampanja:
  Generativni AI pomaže u kreiranju personaliziranih poruka za različite segmente publike, čime se povećava učinkovitost komunikacije.

Krizna komunikacija:
U kriznim situacijama, AI može brzo detektirati širenje negativnih vijesti i predložiti strategije za odgovor, štedeći dragocjeno vrijeme.

Primjer iz stvarnog života

Coca-Cola je među prvim velikim brendovima koji su počeli koristiti generativne AI alate za kreiranje kreativnih kampanja. Njihova kampanja “Create Real Magic” omogućila je korisnicima da uz pomoć AI-a kreiraju vlastite reklame za brend, spajajući tehnologiju i emocije na inovativan način.

Također, agencije poput Ogilvy sve češće koriste AI za analizu sentimenta u realnom vremenu i za kreiranje bržih, ali i strateški promišljenih odgovora u kriznim situacijama.

Što AI ne može (barem još uvijek)?

Iako AI olakšava mnoge tehničke zadatke, neke ključne vještine ostaju isključivo ljudske:

• Kreativno razmišljanje – AI može predložiti ideje, ali originalna kreativna strategija još uvijek dolazi od ljudi.
• Emocionalna inteligencija – razumijevanje nijansi ljudskih emocija i odnosa teško je u potpunosti prenijeti na stroj.
• Etika i odgovornost – ljudski nadzor potreban je kako bi se spriječila upotreba netočnih ili neprimjerenih informacija koje AI može generirati.

Zaključak

Umjetna inteligencija transformira PR industriju – ubrzava procese, omogućava dublje uvide i otvara nove kreativne mogućnosti. No, uspješni PR stručnjaci budućnosti neće biti oni koji se boje AI-a, nego oni koji znaju kako ga pametno koristiti kao alat, dok istovremeno njeguju ljudsku stranu komunikacije: empatiju, autentičnost i strateško razmišljanje.

AUTOR: NIKA LJUBIČIĆ

Sportski eventi danas nisu samo natjecanja – oni su snažan alat za oblikovanje imidža gradova i država na globalnoj sceni. Kroz pažljivo planirane kampanje i vizualnu komunikaciju, domaćini koriste ovakve događaje za predstavljanje svojih vrijednosti, kulture i vizije budućnosti.

Sportski event kao platforma za rebrendiranje

Organizacija velikog sportskog događaja poput Olimpijskih igara, Svjetskog nogometnog prvenstva ili Europskog prvenstva nije samo sportski izazov – to je i prilika za strateški PR.
Domaćini kroz event žele pokazati svijetu da su inovativni, otvoreni, održivi ili gospodarski jaki. Takvi eventi postaju “živi oglasi” koji mijenjaju percepciju javnosti i privlače turiste, investitore i nove poslovne prilike.

Primjer: Pariz i Olimpijske igre 2024.

Pariz koristi Olimpijske igre 2024. kao savršenu priliku za pozicioniranje grada kao “zelenog”, “pametnog” i “inkluzivnog”.
Njihova komunikacija fokusira se na nekoliko ključnih poruka:

• Održivost:
  Igre u Parizu bit će prve koje ciljaju gotovo nultu emisiju ugljičnog dioksida. Velik dio infrastrukture već postoji (stadioni, dvorane), a nova rješenja, poput olimpijskog sela, grade se uz stroge standarde održivosti.
• Inovacije:
  Pariz promovira korištenje pametnih tehnologija, od sigurnosnih rješenja do upravljanja prometom, kako bi pokazao da je predvodnik u pametnim gradovima budućnosti.

Društvena uključenost:
Organizatori su istaknuli važnost dostupnosti događanja i infrastrukture svim građanima, uključujući osobe s invaliditetom, te razvili brojne projekte koji ostaju gradu nakon Igara.

Zašto je ovo važno za PR?

Kada sport postane dio šire priče o identitetu, emocije koje prate pobjede, rekorde i sportski duh automatski se vežu uz grad ili državu domaćina.
Uspješna komunikacija prije, za vrijeme i nakon eventa može potpuno promijeniti percepciju u svijetu – od ekonomske snage do turističke atraktivnosti.

Primjeri iz prošlosti:

• Barcelona 1992. – transformacija iz industrijskog grada u turistički magnet.
• Rio 2016. – pokušaj pokazivanja Brazila kao moderne rastuće sile (uz određene izazove i kritike).

Zaključak

Sportski eventi su više od sporta – oni su moćan alat strateškog PR-a.
Pariz 2024. pokazuje kako dobro osmišljena komunikacijska strategija može pretvoriti sportski spektakl u priliku za globalno rebrendiranje, slanje snažnih poruka i stvaranje trajne ostavštine.

U eri u kojoj je percepcija jednako važna kao i stvarnost, gradovi i države koje to prepoznaju – igraju pobjedničku igru.

AUTOR: NIKA LJUBIČIĆ

Održivi razvoj postao je ključna riječ u komunikaciji brendova širom svijeta. Potrošači sve više očekuju odgovornost prema okolišu, društvu i etičkom poslovanju. No postavlja se pitanje: koliko je održivost stvarna strategija, a koliko samo – dobar PR trik?

Održiva moda ili “greenwashing”?

Modna industrija, poznata kao jedan od najvećih zagađivača na svijetu, posljednjih godina sve više naglašava svoje “zelene” inicijative.
Brendovi poput H&M-a, Zare i Primarka lansirali su “održive” kolekcije i kampanje koje promoviraju reciklažu, korištenje organskog pamuka i smanjenje emisija.

No, kritičari upozoravaju da su mnoge od tih inicijativa površne i da služe više za popravljanje imidža nego za stvarne promjene. Taj fenomen poznat je kao greenwashing – kada brend prikazuje proizvode ili prakse ekološkima, a stvarne promjene su minimalne ili nepostojeće.

Primjer:
H&M je 2021. suočen s kritikama nakon što je otkriveno da su podaci o održivosti njihovih proizvoda na Conscious Choice etiketama bili netočni ili zbunjujući za kupce.

Zašto brendovi koriste održivost kao PR alat?

• Potrošači traže odgovornost: sve više ljudi, posebno mlađih generacija, bira brendove koji dijele njihove vrijednosti.
• Zakonski pritisci: regulative poput Europskog zelenog plana sve više obvezuju kompanije na održivo poslovanje.
• Reputacijski kapital: održiv imidž povećava vrijednost brenda i stvara dugoročnu lojalnost kupaca.

Kako prepoznati pravu održivost?

• Transparentnost: brendovi koji ozbiljno shvaćaju održivost otvoreno komuniciraju o izazovima i postavljaju konkretne ciljeve s vremenskim rokovima.
• Certifikati i neovisne provjere: prisutnost certifikata kao što su GOTS (Global Organic Textile Standard) ili Fair Trade znak su ozbiljnosti.

Cjelovit pristup: održivost nije samo reciklirani materijal – ona uključuje radne uvjete, način proizvodnje, transport i poslovne odluke na svim razinama.

Zaključak

Održivi imidž danas je nezaobilazan dio PR strategije, no pravi izazov za brendove je pretvoriti obećanja u stvarne promjene. Potrošači su sve informiraniji i nepovjerljiviji – prepoznaju kad je održivost iskrena, a kad je samo marketinška maska.
Budućnost pripada onima koji razumiju da se povjerenje ne može kupiti dobrim sloganom, već se gradi kroz djelovanje.

AUTOR: NIKA LJUBIČIĆ

U suvremenom društvu, društvene mreže i digitalni mediji postali su ključni faktori u oblikovanju javnog mnijenja i stvaranju odnosa s javnošću. Kroz ove kanale, organizacije mogu izravno komunicirati sa svojom publikom, dok istovremeno mogu pratiti povratne reakcije i prilagođavati svoje strategije u stvarnom vremenu. Ipak, u ovome digitalnom okruženju, izazovi i mogućnosti brzo se mijenjaju, zbog čega je nužno stalno pratiti trendove i razumjeti kako mediji utječu na digitalnu komunikaciju.

Digitalni mediji: Novi izazovi i prilike za PR

S porastom popularnosti društvenih mreža, PR stručnjaci suočavaju se s novim izazovima. Brzi tempo informacija, viralni sadržaji, kao i interaktivnost koju omogućuju ove platforme, značajno mijenjaju način na koji se komunicira s javnošću. S jedne strane, PR stručnjaci imaju mogućnost izravno komunicirati s potrošačima i zajednicama, bez posredovanja tradicionalnih medija, ali s druge strane, ovaj izravni kontakt također otvara prostor za negativne reakcije, kritike i “trolanje”.

Proučavanjem ovih faktora, PR stručnjaci mogu razviti strategije koje koriste društvene mreže kao učinkovit alat za brendiranje, ali i za krizne komunikacije, čime osiguravaju da pozitivne poruke dospiju do što šire publike.

Izvor: What is Public Relations? Basics of PR explained. – Paul Writer

AUTOR: EDITA GLAVURDA

U svijetu odnosa s javnošću često se priča o uspješnim kampanjama, savršenim brend narativima i velikim lansiranjima. No istinski test PR vještina dolazi – kad sve krene nizbrdo. Upravo zato vrijedi pogledati kako se IKEA nosila s jednom od svojih većih reputacijskih kriza i zašto se njihov odgovor i danas izučava kao primjer autentične, iskrene komunikacije.

Problem koji je došao iz najbolje namjere

izvor: pinterest

Godine 2020., IKEA je u SAD-u odlučila obilježiti „Juneteenth” – važan datum za afroameričku zajednicu koji simbolizira ukidanje ropstva. Željeli su svojim zaposlenicima prirediti “poseban meni”, kako bi proslavili raznolikost i inkluziju. Nažalost, taj meni je sadržavao prženu piletinu, lubenicu i mac&cheese – jela koja su često stereotipno i rasistički povezivana s afroameričkom kulturom.

izvor: PINTEREST

Zaposlenici su to doživjeli kao uvredu, a priča je brzo završila na nacionalnim medijima i društvenim mrežama. Uprava IKEA-e bila je suočena s bijesom javnosti i vlastitih ljudi.

Kako se IKEA izvukla?

I umjesto da se brane i skrivaju, napravili su ono što mnogi izbjegavaju: priznali su grešku bez uvijanja. Slijedila je javna isprika, ali ono što je bilo ključno – uključili su zaposlenike afroameričkog porijekla u buduće planiranje i donošenje odluka. Osnovali su unutarnje savjetodavne timove, povećali edukacije o kulturnim osjetljivostima i otvoreno pričali o tome što su naučili. Taj potez nije samo umanjio štetu – ojačao je njihovu reputaciju. Javnost voli brendove koji priznaju greške, ali još više one koji se trude da ih ne ponove.

IZVOR: CANVA

Zašto je ovo lekcija za sve u PR-u?

Zato što pokazuje da kriza ne mora biti kraj, već početak novog povjerenja. IKEA-ina greška postala je odskočna daska za autentičan dijalog i pokazala da transparentnost i iskrenost nisu slabost – već najjače oružje u modernom PR-u

AUTOR: HELENA MUSTAPIĆ