Studentski dani često se opisuju kao najljepše razdoblje života. Vrijeme kada učimo, razvijamo se i pripremamo za profesionalni svijet. No, stvarnost za mnoge izgleda bitno drukčije. Iza ispitnih rokova, skripti i neprospavanih noći krije se sve češći problem o kojem se premalo govori – akademski burnout.
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu BMC Medical Education pokazalo je da gotovo 60 % studenata pokazuje znakove burnouta. To nije tek brojka – to su tisuće mladih ljudi koji se osjećaju emocionalno iscrpljeno, demotivirano i izgubljeno. Burnout ne dolazi naglo, već se polako gomila – kroz kronični stres, pritiske, manjak podrške i stalnu potrebu za postizanjem “dovoljno dobrog”.
I sama sam to prošla. Uz studij, radila sam u trgovini u City Centru kako bih pokrila osnovne troškove. Dani su mi počinjali rano, završavali kasno, a između predavanja i smjena ostajalo je malo prostora za mene. Bila sam zahvalna što radim, ali znala sam da to nije ono što želim raditi cijeli život. Osjećala sam se iscrpljeno i prazno, sve češće sumnjajući u to kamo idem i zašto to sve radim.
U tom iscrpljujućem ritmu postojalo je jedno mjesto gdje sam nalazila mir – šminkanje. Šminkala sam sebe i prijateljice, za izlaske, rođendane, pa čak i ispite. Bilo je to nešto što sam radila bez pritiska, iz čiste ljubavi. Često su mi govorile: “Zašto se ovime ne baviš ozbiljno?” Isprva sam to shvaćala kao kompliment, ali nisam vjerovala da bih to mogla pretvoriti u karijeru. Mislila sam da mi fali znanja, iskustva, “papira”.
No, u jednom trenutku, odlučila sam pokušati. Javila sam se jednoj poznatoj hrvatskoj vizažistici putem Instagrama. Nisam očekivala odgovor – ali dobila sam ga. Pozvala me na razgovor i uskoro sam počela raditi s njom. Bio je to preokret. Prvi put sam osjetila da se bavim nečim što ima smisla. Počela sam učiti, razvijati se i razmišljati o budućnosti s uzbuđenjem, a ne strahom.
Danas, i dalje učim svakodnevno. Planiram upisati dodatne edukacije – lash lift, oblikovanje obrva, skincare tretmane. Moj cilj je otvoriti vlastiti beauty studio. Zasad nisam tamo, ali ono najvažnije – krenula sam.
Kroz to iskustvo, naučila sam nešto što mi nitko nije rekao na fakultetu: ne moraš imati sve odgovore da bi krenuo. Dovoljno je znati što te pokreće, i imati hrabrosti napraviti prvi korak. Jer upravo taj prvi korak često otkrije vrata za koja nisi ni znao da postoje.
Burnout me naučio gdje mi je granica. A šminka me podsjetila što me ispunjava. Vjerujem da oba iskustva imaju jednaku vrijednost. I jedno i drugo me oblikovalo.
Zato mislim da je vrijeme da prestanemo romantizirati iscrpljenost. Fakulteti bi trebali nuditi više psihološke podrške, fleksibilnije rokove i edukacije o upravljanju stresom. No, i mi studenti moramo preuzeti dio odgovornosti – naučiti reći “ne”, postaviti granice, brinuti o osnovama poput sna, prehrane i odmora.
Najvažnije: prestati se uspoređivati s drugima. Svatko ima svoj tempo, svoje prepreke i svoj put. Nekome će trebati više vremena, nekome više pauza – i to ne umanjuje vrijednost onoga što rade.
U konačnici, vrijedi se zapitati: kakav je smisao diplome ako nas pritom slomi? Ulaganje u vlastito mentalno zdravlje nije slabost, nego nužnost. A ponekad, put prema nečemu ispunjavajućem ne počinje kroz skriptu – nego kroz ono što volimo raditi kad nitko ne gleda.
AUTOR: MARIJA VUKSAN