U teoriji, PR je tu da informira. Da pomaže kompanijama, organizacijama, političarima da komuniciraju sa svijetom – jasno, točno, odgovorno. U praksi? Pa… stvari nisu baš tako čiste.
Gdje završava istina, a počinje spin?
E tu počinje zabava. Jer često ne lažeš. Samo – zaobiđeš. Uljepšaš. Staviš brojke koje ti pašu, zaboraviš one druge. Emocije malo pojačaš, kontekst malo skratiš. I voilà – imamo priču! Problem? To više nije informacija. To je manipulacija s osmijehom.
PR često nije “što je istina”, nego “kako to izgleda”.
I to je etički problem broj jedan.
Klijent želi da javnost vidi samo dobar dio priče.
A ti znaš cijelu. I sad se pitaš – igraš li s publikom ili je poštuješ? Hoćeš li izostaviti detalj koji mijenja sve jer „nije relevantan“? Ili ćeš riskirati klijenta i reći: „Ne mogu to tako.“
Jer ovo je stvarno pitanje: Jesi li ti komunikator ili iluzionista?
U doba clickbaita, AI sadržaja i konstantne buke, ljudi traže nešto stvarno. Ako PR padne u zamku manipulacije, gubi ono najvažnije – povjerenje. A bez toga, sav storytelling na svijetu pada u vodu.